Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj je povijesno priznata i prepoznata vjerska zajednica, s obzirom na pripadnost i doprinos kulturni i religijskom formiranju europskog identiteta, a Crkvena općina Zagreb (Reformirana crkva Zagreb) dio je tog zajedništva. Zajednica je vjernika djelovala dugi niz godina na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije ali bez stalne pastoralne skrbi. Godine 1999. odlukom Sinode Crkve ustrojena je Crkvena općina Zagreb. Voditelj pastoralnog rada je vlč. Branimir Bučanović.
Zajednica reformiranih vjernika svoju pastoralnu službu obavlja vjernicima helvetske i agsburške vjeroispovijedi te je otvorena za sve one koji traže duhovni dom te iskrenu i istinsku vjeru temeljenu na biblijskoj pobožnosti, a koja ima poveznicu sa društvenom zajednicom.
IDENTITET
Naša distinktivnost proizlazi iz kršćanske reformacije 16. stoljeća, odnosno njezinog drugog vala koji se naziva kalvinizam. Reformirani kršćani zajedno s evangelicima (luteranima), i episkoplacima (anglikancima) predstavljamo europske protestantske konfesije koje su usmjerene prema ekumenskim nastojanjima te slijedimo evanđeosku poruku Gospodina Isusa Krista objavljenu u Svetom pismu. Konfesionalne crkve reformirane tradicije i prezbiterijanskog ustroja prisutne su mnogim zemljama, prije svega u Švicarskoj, Nizozemskoj, Škotskoj i ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarskoj, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Južnoj Koreji, Južnoj Africi, te u anglosaksonskim zemljama kao što su Novi Zeland, Kanada, Australija i Amerika. U mnogim europskim zemljama reformirane crkve su ujedinjene ili u interkomuniju s evangeličkim (luteranskim) crkvama, kao u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Estoniji, skandinavskim zemljama i drugdje.
Reformirana crkva j
e organizirana tijekom reformacije u švicarskim kantonima, prije svega u Zurichu i Ženevi, ali predstavlja nastavak nastojanja pobožnih vjernika tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva, pa je točnije reći da ima kontinuitet od samih početka kršćanstva. Na hrvatskim prostorima Reformirana crkva je prisutna od 16. stoljeća do danas, a prve Crkvene općine osnovane su oko 1540.g. Najveća je koncentracija danas u Baranji i istočnoj Slavoniji, a broji nešto više od 4000 deklariranih pripadnika, te je najveća protestantska crkva u Hrvatskoj. Osim na navedenim područjima, tijekom povijesti kalvinizam je bio prisutan i u drugim dijelovima hrvatskih zemalja, pogotovo u Međimurju i Varaždinu, centralnoj Hrvatskoj te u drugim mjestima. Primjerice, Zrinski su kao vladari Međimurja bili dijelom protestanti i pobornici protestantizma te dozvolili ustrojavanje više desetaka Crkvenih općina, u Slavoniji je bilo dvjestotinjak Crkvenih općina pretežno hrvatskog i mađarskog etničkog identiteta.
Neslavnu sudbinu protestanata na hrvatskim prostorima odredila je propaganda protureformacije od druge polovice 16. stoljeća. Taj pokret je imao svoje središte izvan naše, nije dozvoljavao slobodu svijesti i vjeroispovijesti, osim na prostorima Slavonije pod mađarskom upravom jer su Mađari prakticirali veću slobodu svijesti i vjeroispovijesti. Zakonom iz 1604. godine takvo, neprirodno i Bogohulno, stanje se potvrđuje potpunom zabranom slobode vjere te asimilacijom i konverzijom hrvatskih protestanta. Tek je Edikt o toleranciji Josipa II. 1781. garantira ograničenu slobodu savjesti protestantima što se potvrđuje kasnije kroz okvire Austro-Ugarske monarhije u kojoj je reformirana konfesija bila druga najbrojnija, pogotovo u ugarskom dijelu. Reformirana crkva kroz svoju povijest ima i multietničku pozadinu na hrvatskim prostorima, time pokazuje i njeguje istinsko poslanje Crkve.
SVJETSKA ZAJEDNICA REFORMIRANIH CRKVA
Reformira kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj je dio krovne organizacije Reformirane, Prezbiterijanske, Kongregacijonalne, te Ujedinjene Crkve koja ima administrativno sjedište u Ženevi: Svjetske zajednice reformiranih crkva: World communion of reformed churches (SZRC-WCRC).
Članicom SZRC-a mogu biti samo one Crkve koje nakon podnesene zamolbe mogu dokazati i pokazati da njeguju istinski reformatorski: kalvinski nauka, prezbiterijalni sustav crkvene uprave te da nisu nastale namjernom šizmom od drugih reformiranih crkava. Ova Crkva, koja ima najveći kredibilitet, objedinjuje oko 80.000.000 aktivnih vjernika sa blagom tendencijom rasta, stvaran broj je veći, a procjenjuje se na oko 150.000.000 aktivnih vjernika koji nasljeđuju ovaj konfesionalni identitet. Na nacionalnoj razini Crkvene općine su ujedinjene u Sinodu unutar sinodalno-prezbiterijalnog ustroja pod koordinacijom Sinodalnog vijeća na čelu kojega je biskup koji se bira na mandat, tako ujedinjene Crkvene općine čine Crkvu. Puni je naziv Crkve: Reformira kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj, aktivne župne zajednice se nazivaju Crkvene općine, prema mjestu gdje su aktivne. Ispravno je koristi skraćeni naziv: Reformirana crkva koji je u duhu europskog teološkog izričaja, višestoljetne prakse i povezan s našom konfesijom.
KALVINIZAM
Termin Kalvinizam, prvenstveno, označava vjerski nauk koji se u europskom okružju naziva reformirana teologija, prezbiterijanizam je sustav crkvene uprave. Zbog svoje vjere i pobožnosti te nasljedovanja Kristova nauka na stotine tisuća kalvina su podnijeli mučeničku smrt, paradigma kojega je tzv. Bartolomejska noć, od ateista, fundamentalista i bezbožnika svoga vremena. Na žalost i danas njihovi učenici, nasljednici te sotonini sljedbenici, negiraju, obezvrjeđuju, umanjuju te iskrivljeno predstavljaju ovaj oblik pobožnog i predanog kršćanstva koji potiče na vjeru u jednoga istinitoga i istinskoga Boga. Jer: “Mi se klanjam jednom Bogu u Trojstvu; Trojstvu u Jedinstvu; ne pomiješane Osobe niti podijeljene Biti. Jer postoji jedna Osoba Oca, druga Sina, treća Duha Svetoga.” kako naučava Atanazijevo vjerovanje.
NAUK I BOGOŠTOVLJE
Naš se nauk temelji i proizlazi iz Svetoga pisma, nasljedujemo pozitivnu tradiciju Crkve od prvih dana do danas. Kršćanski nauk, tradicija i praksa Crkve koja svoje uporište i temelje nalazi u biblijskom nauku dio su naše pouke. Smatramo kako je Biblijski nauk najbolje izražen kroz temeljna vjerovanja Opće Crkve: Apostolsko, Nicejsko-carigradsko, Atanzaijsko, učenja ranih crkvenih otaca među kojim posebno ističemo sv. Augustina te kroz vjerovanja i katekizme Reformirane crkve: Heilderbaški katekizam, Belgijsko vjeroispovijedanje, II Helvetsko vjeroispovijedanje, Westministersko vjeroispovijedanje, Augsburško vjerosipovijedanje Evangeličke crkve itd.
Naše je Bogoštovlje Teocentrično, a nauka svoje uporište i razvoj pronalazi u Svetomu pismu. Središte je našeg nauka i navještaja Gospodin Isus Krist; Božji Sin, Spasitelj svijeta, utjelovljena Božja Riječ i naš Gospodin Bog. Njegov je nauk najtočnije i najjasnije opisan u Evanđeljima, a pojašnjen u poslanicama Novog zavjeta, koji su za nas kao i ostatak Biblije, istinita Božja riječ; nadahnuta od Boga i zapisana od svetih ljudi nadahnućem Duha Svetoga. Gospodin Isus Krist je ponudio odgovor na vječna pitanja i pokazao put kako do njih doći te kako imati smislen život na zemlji i vječni život nakon smrti. Svojim je riječima i djelima pokazao da odgovor na vječna pitanja pronalazimo u vjeri. Isus je objavio Istinu, Njegova su djela pokazala Istinu, njegova smrt i uskrsnuće dovode do Istine! Zbog toga potičemo; proučavajte nauk evanđelja i vjerujte Boga, živite s Bogom po jedinom posredniku između Boga i ljudi; Gospodinu Isusu Kristu!
