© Copyright www.rkczg.hr

U Iv 3, 1-21 zapisan je značajan dio Kristovog nauka. U Novo zavjetnoj teologiji, poznat pod pojmom «rođenje odozgo» ili «novo rođenje» odnosno duhovna regeneracija ili obnova koja je uvjetovano obraćenjem Bogu i prihvaćenje vjere.

U tom odjeljku opisan je susret Isusa sa vjerskim učiteljem pripadnikom farizejske sljedbe. Gospodin naučava potrebu i važnost duhovne obnove kao uvjeta za ulazak u Božje kraljevstvo. Povezano sa Kristovim naukom iznesenim u tom poglavlju treba uočiti sljedeće.

Božji preduvjeti koji su neophodni da bi se moglo doći do vjere uvjetovani su Božjim karakterom koji je vidljiv u činjenici ljubavi prema ljudima. Nauk sam po sebi ne bio dovoljno jasna ako ne uočimo ideju Božje svetosti. Bog je odvojen od materijalnog i da svaka pobuna protiv njegovih uspostavljenih zakona pobunu je protiv samoga Boga. Zbog toga bi se neprestano trebao izlijevati Božji pravedni sud po kojem bi cjeli materijalno poznati svijet trebao biti uništen. Ipak ako bi Bog bio samo svet onda ne bi mogli govoriti o milosti. Činjenica da je Bog milostiv skreće pozornost na prisnost, a ona se očitovala u rješenju koje je Bog ponudio za ljudski problem. Naime svi ljudi mogu iskusiti Božju ljubav koja se očitovala u osobi Isusa Krista te samilosti, praštanju i dugom trpljenju koje Bog ima prema ljudima.

Sakramentalnost krštenja očituje se u činjenici da po njemu postajemo dionici Božjeg Kraljevstva, krštenje simbolično predstavlja očišćenje grijeha, a duhovno je pečat na ¨ugovoru¨ s Bogom.

Djelovanje Duha Svetoga teško je opisati i gotovo nemoguće predvidjeti, ipak svatko tko vjeruje može ga doživjeti. Usporedba koju Gospodin rabi kada govori o djelovanju Duha Svetoga je o vjetru. Za ljude onoga vremena djelovanje vjetra bilo je tajnoviti i nepredvidivo tako je ilustracija naglašavala misterioznost i nepredvidivost djelovanja Duha Božjeg. Naime nemoguće je predvidjeti djelovanje Duha, zbog toga su mnogi, krivo, zaključili i ograničili njegovo djelovanje samo na rano kršćanstvo. Duh Božji je djelatan i danas on potiče vjeru, zbog toga gdje je istinsko predanje i nepatvorena vjera govorimo o djelovanju Duha. Djelovanje Duha Svetoga se ne smije ograničiti na «spektakularno» ili «obično» jer svako djelovanje Boga je nadnaravno i moćno bilo «atraktivno» ili «obično».

Vjera u Gospodina Isusa Krista je temeljni preduvjet spasenja. Ona se očituje u činjenici da osoba može prihvati u sebi ili izreći vjeruje li u Boga. Neki ljudi nemaju pouzdanje da je Isus Spasitelj svijeta i Božji Sin, poneki vjeruju u neki oblik božanstva ali nemaju vjeru u Gospodina, iz ovog biblijskog odjeljka vidljivo je da osoba treba imati vjeru u Isusa Krista kao uvjet vječnog života i spasenja.

Istinska vjera očituje u tome da se osoba otvori za Božje djelovanje. Božje djelovanje je moguće doživjeti samo ako osoba ima otvorenosti i spremnosti za Boga, a to je uvjetovano pozitivnim stavom prema Bogu. Sumnja dovodi do intelektualne spoznaje, u znanosti ju treba poticati ipak u vjeri je malo drugačije. Božje djelovanje moguće je doživjeti ako je osoba otvorena i ne sumnja. Naime sumnja i zatvorenost uma su «kočnice» za Božje djelovanje, a otvorenost za Bog se može razvijati i ona je povezana sa duhovnom vježbom, ustrajnošću i prednjem.