|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Evanđelista Ivan donosi zapis Posljednje večere u poglavljima 13-17. Opisuje trenutke zemaljskog života te nauk koji je Gospodin iznio prije uhićenja, muke, raspeća te slavnog uskrsnuća. Naša je pozornost posebno usmjerena na 17. poglavlje. Opis je to molitve Gospodina Isusa. Na ovu se molitvu često puta pozivaju oni koji istinski rade na ekumenskim nastojanjima. Molitva ima tri cjeline, a ističem i tri poruke koje su poticaj za nasljedovanje. U prvom dijelu svoje molitve Gospodin moli za sebe. Posebno izdvajam Isusove riječ: «A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista». Dok molim, Gospodin poučava te usmjerava pozornost na važnu činjenicu kršćanskog nauka. Upoznati Boga ili bolje ga spoznavati je poticaj za cijeli život. Postoje oni koji smatraju da kršćanska spoznaja završava okončanjem katehetskih lekcija. One jesu bitan dio odgoja u vjeri, i trebale bi potaknuti i uvesti u život vjere u Boga. Ipak, bitno je za uočiti kako cijeli život možemo otkrivati i upoznavati Boga. Ta spoznaja širi horizonte, potiče pravilno promišljanje, i daje mir. Očito je Gospodin, na kraju svoga zemaljskog života, htio naglasiti važnost vjere u Boga i potaknuti da vjera bude sastavni i središnji dio života onih koje poziva sebi. U drugom dijelu svoje molitve Gospodin moli za učenike. Ističem njegove riječi: «Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi». Kad promatramo povijest kršćanstva moglo bi se zaključiti dvojako; kršćani su bili jedinstveni i bili su podijeljeni. Kako je to moguće? Veliki dio kršćana tijekom povijesti nije bio ujedinjen oko centra uprave. Težnje pojedinaca da vladaju dovodile su do šizme. Dakle možemo reći kako su bili podijeljeni. U isto vrijeme i tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva, a tako je i danas, kršćani su ujedinjeni kroz dvije temeljne činjenice. Svi oni koji su kršteni te ispovijedaju vjeru u Isusa ujedinjeni su u jednu otajstvenu – sveopću kršćansku Crkvu tj. Tijelo Kristovo. Takva je Crkva i katolička i pravoslavna i protestantska i svaka druga koja prihvaća krštenje drugih kršćana i ispovijeda vjeru u Krista Isusa. U trećem dijelu molitve Gospodin moli za sve vjernike koji će postati njegovi sljedbenici navještajem apostola i ostalih kršćana sve do današnjih dana. Znakovite su Kristove riječi: «Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao!» Ohrabrujuće je znati da Gospodin moli i za vjernike današnjeg vremena. Molio je da budu jedno i prepoznaju jedni u drugima vjernike i Kristove učenike. Sve to zbog svjedočanstva svijetu koji je u traganju za istinom. Mislim da je Gospodin molio da kršćani budu jedno u onome što vjeruju, i što ispovijedaju do te mjere da svojim djelovanjem i svjedočenjem pronose istinu o Bogu, na takav način da oni koji nisu vjernici prepoznaju istinu u njihovoj poruci. Jedna molitva tri poticaja: vjerovati u Boga, prepoznati druge kršćane za svoju duhovnu braću i sestre, djelovati tako da se pronosi istina o Kraljevstvu Božjemu. |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||