© Copyright www.rkczg.hr

Nije li to zanimljiva misao? Zašto mi često puta mislimo kako smo bolji od nekih drugih, kako imamo više kvaliteta od drugih? Zašto se tako često uspoređujemo sa drugima?

Kada razmislimo malo bolje- zar nije istina da se najčešće uspoređujemo sa onima koje smatramo lošijim osobama od sebe, grešnijim osobama? I to čisto zbog toga što se onda možemo ponositi sami sa sobom kako smo mi dobri i uzorni, kako i nismo tako loši- ali zaboravljamo da to samo vrijedi kada smo u usporedbi sa onim drugima! Zaboravimo da sve što imamo, ali baš sve, da smo primili od Boga kao dar- zaboravimo da ništa nije naša zasluga i počnemo sami sebe hvaliti kako smo mi dobri, pravedni, hvalimo Boga što nas je takve dobre stvorio (možda malo pretjerujem), ali postajemo ponosni na sebe- postajemo ponosni na svoja postignuća, zato što nam je teško prihvatiti da baš ništa dobro što je u nama i što činimo nije od nas, nije naša zasluga, naše postignuće, već Božji dar. Teško je biti skroman i ponizan u svijetu gdje se traži da si ambiciozan, da se boriš za sebe pod svaku cijenu, gdje te smatraju uspješnim tek kada im predočiš neko svoje veliko djelo, da pokažeš što si stvorio, što si načinio svojim briljantnim umom...da, ovdje se traži od nas da budemo konkurencija jedni drugima- traži se natjecateljski duh, samo najjači preživljavaju.. kao u životinjskom carstvu- samo s jednom razlikom- MI SMO LJUDI!

Ponekad mi se čini da i to znamo zaboraviti kada pokušavamo opravdati ili barem malo uljepšati naše ponašanje u nekoj situaciji- uzimamo primjere iz životinjskog svijeta, kako je to instinktivno bilo, to je nagon, jače je od nas, ne možemo to kontrolirati-ali to nije isprika- jer mi nismo životinje, tako da se ne smijemo ni ponašat kao da jesmo.

Da, lako je pronaći na sebi kvalitete kad se uspoređujemo s nekim drugim grešnikom. Pazite da se ne uhvatite u molitvi kako se pred Bogom opravdavate usporedbama, kao npr. „joj Bože, znam da sam zgriješila, znam da sam grešna, ali barem nisam poput one Ivane, znaš, one koja vara svoga muža. Jesam grešna, ali znaš onog Pericu, e, on krade po trgovinama, da, da, e, ja nisam poput njega.“…

Nemojte da nam molitve tako izgledaju- nemojte da se uspoređujemo sa drugima tako da bismo si mogli dizat ego, smatrat se boljima od drugih, jer zapravo- svi smo mi samo grešnici. Grešnici spašeni milošću Božjom- i to nam je dovoljan razlog da budemo sretni, to je činjenica koja bi nas morala činiti sretnima! Zašto imamo potrebu hvalisat se? Natjecati se tko je bolji u čemu i tko ima više i tko je pametniji? Da li smo istinski sretni kada se ispostavi da imamo veći IQ od svoga susjeda, ili prijatelja? Da više zarađujemo od naših kolega? Što bi nas moglo usrećiti? Zar to nije pravo pitanje? Mi u biti tragamo za srećom u svome životu- tražimo stvari zbog kojih se možemo hvaliti jer bi to značili da smo mi uspješni u životu, da smo sretni. Tražimo stvari, materijalne stvari koje bi nas mogle usrećiti.

I tu onda opet postoji uspoređivanje s drugima- ali ovdje se uspoređujemo sa onima koji nam se čine uspješnima, boljima i dođemo do zaključka kako je njima lakše u životu, kako su oni blagoslovljeni sa svime što čovjek samo može poželjeti, kako su oni sretniji od nas i kako im sve lakše pada, sve im ide od ruke, njima je lako biti sretni kad sve imaju - a mi živimo od mrvica koje padaju sa njihovog stola...

Da, stvarno se volimo uspoređivati s drugima - ali na koji god način se uspoređivali sa svojim bližnjima, nikakvog dobra nećemo iz toga imati, ništa dobro iz toga nećemo izvući.

Potraga za srećom, a mi smo glavni istražitelji- tražimo ju i tražimo, i nekako ju uvijek kod nekog drugog nađemo...susjedov travnjak je uvijek zeleniji, zar ne?

Pročitala sam nešto o sreći što baš odgovara pa ću pročitat:

Uvjeravamo se da ćemo biti sretniji kad se oženimo, imamo dijete... Onda smo nezadovoljni jer su djeca mala... onda smo nezadovoljni kad uđu u dob tinejđera, i mislimo bit će bolje kad odrastu i odu od kuće. Onda mislimo kako će biti bolje kad naš bračni drug promijeni ovo ili ono; ili kada nabavimo auto ili bolji auto; ili kada odemo na godišnji odmor; ili kada odemo u mirovinu. Istina je neumoljiva- nema boljeg vremena u životu nego ovo sada. Najbolje je shvatiti da sam najsretniji baš sada! Sreća je put! Čuvaj svaki trenutak! Vrijeme ne čeka zato prestani ti čekati! Dok završim školu, dok ponovo krenem u školu, dok izgubim pet kila, dok dobijem dijete, dok djeca odu od kuće, dok počnem radit, dok odem u penziju, dok se oženim, dok se razvedem, dok ne dođe petak navečer, nedjelja ujutro, dok ne kupim novi auto, dok ne platim sve dugove, dok ne dođe proljeće, dok ne dođe zima, dok ne dobijem bolju plaću, dok ne dođe prvi, dok ne dođe princ na konju, dok sve ne sredim kako treba... Prestani čekati dok se nešto dogodi! Nema boljeg trenutka za radost nego sada! Sreća je put, a ne cilj!

Tu sam mogla i sebe prepoznati- ponekad su to stvarno naša razmišljanja. Tek ću biti sretna kada napravim ovo, ili postignem ono, kada završim sa ovim, ili započnem sa onim- takvo razmišljanje nam ni ne daje slobodnog prostora da si napokon dozvolimo, sami sebi, da budemo sretni- jer uvijek će nešto drugo doći i po našem, stati na put našoj sreći. Na kraju ćemo umrijeti, a da nismo dočekali tu našu dugo očekivanu sreću. A imamo toliko razloga da budemo sretni- toliko dobroga imamo u životu da bismo trebali pucati od sreće- Bog nas je toliko blagoslovio da čak ne možemo ni pojmiti koliko, a mi smo još uvijek nezadovoljni. A znate zašto? Zato što mi ne planiramo biti sretni dok ne sredimo svoj život, dok ne ispunimo svoje snove, dok ne ostvarimo svoje planove- ali jeste li primijetili nešto što jako bode u uho?? Sve se vrti oko nas i naših želja, a Bog svakako nije kao zlatna ribica pa da nam ispunjava želje- ne, štoviše, mi ga svaki puta u molitvi koju nas je naš Gospodin naučio molimo da bude njegova volja, kako na nebu- tako i na zemlji! Kako ga to možemo moliti kada to u biti ne želimo? Mi želimo da bude naša volja, kako na zemlji, tako i na nebu! Mi želimo upravljati sa svime, sa svojim životom, sa tuđim životima također, nema veze, u našim rukama bi sve trebalo biti i onda bismo bili sigurno sretni- da, bili bismo jako sretni i to sami sa sobom, jer nam nitko drugi ne bi odgovarao, uvijek bi nas netko drugi činio nesretnim.

To je začaran krug iz kojeg nema izlaska- idemo i idemo i koliko god se trudili samo smo više nesretni. Ali imamo nekog tko taj začaran krug može zaustaviti, a to je Bog. Nemojmo gledati toliko na svoje planove, svoje želje i onda plakati i padat u depresiju zato što nije sve ispalo kako smo htjeli. Dajmo Bogu da nas on vodi i to pravim putem, putem spasenja. Ako vjerujemo da je on naš nebeski Otac, zašto se toliko bojimo svoj život prepustiti u njegove ruke, kad znamo da nas on nikako neće odvesti u propast, već baš suprotno! Njegova volja za nas je mnogo bolja nego što si mi možemo zaželjeti za nas. Bog nas ljubi i sve što imamo, baš sve, sam život, njegov je dar nama- svaki novi dan je dar, svaka osoba u našem životu je Božji dar- ništa nije naša zasluga, ništa od toga nismo mi ostvarili- zato prestanimo sa hvalisanjem, sa uspoređivanjem sa našim bližnjima, sa samosažaljenjem jer nije po našoj volji- prestanimo živjeti u nezadovoljstvu i prestanimo razmišljati o tome što bi nam moglo donijeti sreću, koliko novaca bi nas moglo barem oraspoložiti, ako već ne i usrećit.

Svaki dan je blagoslov od Boga i trebamo ga što bolje iskoristiti, a ne smatrati ga kaznom! Nama treba radosno srce, zahvalno srce, trebamo biti sretni i širiti radost, pozitivnu energiju i ljubav!

„Tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?“ Nismo ništa bolji od svojih bližnjih, nismo ništa što imamo zaslužili, zaradili, niti smo donijeli sa sobom na svijet nešto naše- sve nam je Božji dar- zato budimo mu zahvalni- danas, sutra, svaki dan i to zauvijek!!!

Nitko ne stoji na našem putu ka sreći, jer sreća je put kojim idemo, nije cilj našeg putovanja! A Bog je uvijek s nama- zato slijedimo ga, nemojmo očekivati da on slijedi nas!

Tko još uvijek misli da nema puno razloga da bude sretan- evo nekoliko činjenica:

Ako si se jutros probudio zdrav, blagoslovljeniji si od milijun ljudi na ovoj zemlji, koji će umrijeti do kraja sljedećeg tjedna.

Ako nisi u ratnom području, ako ti ne prijeti zatočeništvo, mučenje i glad, blagoslovljeniji si od 500 milijuna ljudi na zemlji.

Ako možeš doći u crkvu, bez straha da će te progoniti, zatočiti ili mučiti, blagoslovljeniji si od jedne milijarde ljudi koji žive na zemlji.

Ako imaš nešto hrane u smočnici, odjeću u ormaru, krov nad glavom i krevet, blagoslovljeniji si od 75% stanovnika zemlje.

Ako imaš nešto novca u štednji, ili novčaniku, ulaziš u 8% najbogatijih na svijetu.

Ako su ti roditelji u braku, to je rijetkost u svijetu.

Ako imaš smiješak na licu i zahvalnost u srcu, blagoslovljeniji si od mnogih koji imaju, ali se ne znaju radovati.

Ako možeš čitati Bibliju, blagoslovljeniji si od dvije milijarde ljudi na zemlji koji ne znaju čitati.

Dakle, imajte na umu svoje blagoslove i tad se nećete morat pitati: „Je li Bog na mojoj strani?“