© Copyright www.rkczg.hr

Na ovo pitanje možemo dobiti razne odgovore, koji ne moraju biti proturječni, već komplementarni – dopunjuju, upotpunjuju odgovor.

Kada je Gospodin Isus zaustavio svoga najljućeg neprijatelja na prašnjavom putu k Damasku, i odabrao ga Svojim apostolom, među inima rekao mu je što je njegova zadaća – što je evangelizacija. Rekao mu je, šaljući ga među narode i pogane: „da im otvoriš oči pa da se obrate od tame k svjetlosti“.

Jasno, u tami ne vidimo dobro ni druge ni sebe. Ne radi se o fizičkoj tami, ona je samo blijeda slika duhovne tame u kojoj žive milijuni ljudi, a da i nisu svjesni toga. Nisu to loši ljudi. Mogu biti i vrlo ugledni ljudi, ili obični svakodnevni ljudi „koji samo gledaju svoja posla“.

Dakle, možemo reći, evangelizacija je nastojanje da otvorimo oči i sebi i drugima, da vidimo sebe i druge kako nas Bog vidi – onakvima kakvi doista jesmo.

Apostol Jakov, po tijelu brat Gospodinov, koji kada je 'progledao' ne naziva sebe više bratom Isusovim, već robom (grč. dulos) Gospodina Isusa Krista, piše slijedeće: „Tko sav zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega“. Teške su ove riječi – u prvi trenutak smo kao onaj koji je u mraku i odjednom zasja jarko svjetlo, instinktivno zatvara oči, možda čak rukom ih pokrije. Tako su mnogi s ovom izjavom apostola Jakova. Stavljamo ruke na oči: ne, to ne može biti istina! Ovo je neshvatljivo. Ovo je nelogično. Nelogično? Zar doista? A je li „logično“ da „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ Iv 3,16. Ovo je najneshvatljivije čudo!

Tko je Bog? Kakav je Bog? Koliko je silan? Koliko drukčiji od svega stvorenoga? Kakvim Ga zamišljamo? Možemo li uopće pojmiti, zamisliti? Bog je stvorio sve što postoji, vidljivo i nevidljivo. Rekao je: Neka bude! I bi…!

Pogledajmo malo oko sebe, samo ono što znamo, već i to je veliko; a to je samo sićušni djelić svega postojećega! Sunce, bez čega nema života, je plinovita užarena masa promjera 1.392.000 km. U prosjeku njegova je temperatura 16.000°C. Da je u jednoj prosječnoj sobi glava jedne pribadače te temperature u trenu bismo svi i sve izgorjeli!

A naša planeta, Zemlja, je promjera 12.740 km. Volumenski bi stala 1.300.000 puta u Sunce. Udaljenost Zemlje od Sunca je 8 i ½ minuta (točno 8:31) svjetlosne brzine. Brzina svjetlosti je oko 300.000 km u sekundi (točno 299.792, 458 km/s), to je udaljenost od 153 milijun kilometara. Slikovito to je kao jedna jabuka od koje glava pribadače je udaljena 1.100 metara. A Sunce je samo zvijezda jedva srednje veličine u svemiru. Neke su zvijezde (sunca) udaljene od nas milijunima svjetlosnih godina.

A tko zna broj zvijezda? Gdje je kraj beskrajnoga svemira (grč. kosmos)? U tom beskrajnom kozmosu na jednom 'zrnu prašine', na Zemlji, živimo mi. Beskrajno sitni i beznačajni na ovom malom planetu Zemlji živimo mi. I On, koji je Stvoritelj i Svedržitelj svega ovoga, koji je rekao neka bude, i bi, ljubi nas! Ne kao igračke ili imetak, već kao osobe! Do te mjere da je dao svoga Jedinoređenca – utjelovljena Ljubav – da nas spasi. Te kada god govorimo o tome da „Bog ljubi nas“ nemojmo ni za tren odbaciti s uma Tko je On!

A Bog je veoma jasan u svojoj Riječi, u svojoj Objavi, da svi smo mi samo grješnici i da nema razlike. A ovo nam teško pada.

U knjizi o Jobu 4,17 čitamo :
Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan?
Zar je čovjek čist pred svojim stvoriteljem?
U 13. psalmu čitamo: "Bog s neba gleda na sinove ljudske
da ima li tko razuman Boga da traži.
No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro – nikoga nema."

Apostol Pavao veli: (Rim 3,10; 12; 23. 5,2) "Nema pravedna ni jednoga,
svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše,
nitko da čini dobro – nijednoga nema.
Svi su zaista sagriješili."

Ali reći će tko: „Ipak, mora biti razlike! “Naravno! Kao na smrt osuđenima: jednoga vješaju jer je ubio jednu osobu, a drugoga jer je ubio desetoro ljudi. Obojicu vješaju. Razlika nije u grijehu, nego u učinku grijeha.

„Ali ja ne kradem, nikada nisam ni od koga što ukrao!“ Kada nisi podao Bogu što Njemu pripada, potkrao si Boga! „Ali ja nisam nikoga ubio!“ Zaista? Apostol Ivan (1 Iv 3,15) upozorava:

„Tko god mrzi brata svoga, ubojica je!“

Ne zavaravajmo se time, ne mrzim ga, samo neka mi ne dođe pred oči. Pitanje je: Što smatraš grijehom? Mjerilo nije običaj; nije javno mnijenje; nije drugi čovjek. Izmjeri se, otvori oči da se vidiš u Božjem svjetlu! U svjetlu Kristove nauke!

„Sve što nije iz vjere, grijeh je“ kaže apostol Pavao (Rim 14,23ss), a Jakov dodaje „Znati dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.“ Jak 4,17. Opet će netko reći: „Pa, dobro, nema razlike. Onda je sve svejedno!“

Ne, nije svejedno! Trebaš spoznati svoje bijedno stanje, trebaš progledati, vidjeti sebe kakav si doista pred Bogom, da bi onda tražio oslobođenje, spas. Da si u kazalištu, recimo, i jave da je bomba postavljena, bi li mirno sjedio dalje i mislio: pa bilo je tolikih lažnih dojava…, a ako je prava svi ćemo poginuti, pa što? Je li te tješi kada te boli zub i dođeš u zubarsku ordinaciju da i druge boli zub? Ne možemo se skrivati iza tuđega grijeha, a još manje iza vlastite pravednosti.

Oslobođenje, izbavljenje, spasenje i pravi život je jedino po Gospodinu našemu Isusu Kristu, koji Sebe predade za naše grijehe, iz milosti koji niti možemo zaslužiti, niti možemo biti dovoljno zahvalni. Ova milost dijeli grješnike u dva tabora: na pomilovane grješnike, i nepomilovane.

Pomilovani su zato da nepomilovanima otvore oči da vide divno svjetlo na koje ih poziva Bog u Kristu – to je evangelizacija. Ili kako je netko lijepo kazao:

evangelizacije je kada jedan prosjak kaže drume gdje može dobiti kruha