© Copyright www.rkczg.hr

Više zapisa Novog zavjeta svjedoče o ukazanju Gospodina Isusa Krista učenicima u vremenu od 40 dana nakon uskrsnuća i prije svoga slavnog uznesenja, Dj 1,3.

Osvrćemo se na zapis iz Iv 21, 1-19 koji svjedoči Teofaniju: ukazanje ili Bogojavljenje. Gospodin se ukazao: Petru, Tomi, Natanaelu, Ivanu, Jakovu i dvojici čija imena ne znamo. Ovaj se događaj zbio na Galilejskom jezeru, koji se u ovom zapisu naziva Tiberijadsko more. Ono se nalazi 208 m ispod razine mora i bogato je ribom. Ribolov je bio bitan izvor prihoda za ljude koji su živjeli u tom kraju. Tiberijada je bio glavni grad Galileje, pokrajine u kojoj je odrastao i dio svoje službe imao Gospodin Isusu Krist. Prvi su njegovi učenici bili iz tog kraja, a neki su upravo na tom jezeru, do poziva u službu, zarađivali za život baveći se ribolovom.

Petar je odlučio ići u ribolov, te su mu se pridružili imenovani učenici. Tijekom su cijele noći lovili, ali nisu ništa uhvatili. Umorni i razočarani su, vjerojatno, raspravljali o događajima koji se dogodiše u Jeruzalemu. Nada im se počela vraćati, jer nakon neslavnog raspeća, dogodilo se veličanstveno uskrsnuće. Upravo je to bio razlog zašto su se vratili u okolicu Tiberijade i čekali ponovni susret sa Gospodinom. Naime, do tada im se u grupi Gospodin već ukazao dva puta, opomenuo je Tomu zbog njegove nevjere, ali i ostale učenike jer su bili u sumnji i nevjeri glede uskrsnuća. Odjedanput su čuli glas i vidjeli osobu koji im se obraća sa obale i daje naputak: «Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete!»… Našli su, veliku količinu ribe. Taj glas koji nisu prepoznali bio je glas Učitelja kojega su oni voljeli i koji je sada ponovo bio sa njima, ali u drugom obličju. Večerali su, moguće evocirali lijepe uspomene i sve ono što su prošli zajedno tijekom nekoliko godina službe i navještaja Radosne vijesti.

Posebno je izdvojen razgovor koji Gospodin vodi sa Petrom. Treba se prisjetit da je Petar zatajio Gospodina tri puta, o čemu svjedoči evanđelista: Iv 18,17.25.27. Petar je zakazao u trenutku kada je Isus uhićen i mučen iako je prije toga spremno tvrdio da će za Njim krenuti, ako treba, u smrt: Iv 13,37-38. Ipak se to nije dogodilo, u trenutcima kušnje Petar se odrekao Gospodina. Ovo je bitno za razumijevanje zapisa dijaloga: Iv 21, 15-19. Gospodin nakon večere razgovara sa Petrom u kojemu ga navodi da mu tri puta potvrdi svoju predanost i ljubav. Na tri upita: Voliš li me, dolaze tri potvrde «Ti znaš sve, i znaš da te volim!». Petrova slabost da u trenutcima kušnje stane uz svoga Spasitelja nije zapamćena zbog poniženja, nego da se njegova spremnost za Gospodina potvrdi, a vjera ojača. Isus je poznavao ljudsku slabost i nije mu zamjerio zato što se laskavim riječima htio dodvoriti učitelju. U ovom razgovoru uočljivi su i poticaji koje Petar dobiva: trebao je voditi narod Božji, iskreno i predano, a naznačeno mu je da će mučeničkom smrću proslaviti Gospodina: Iv 21,18-19. Apostol Petar je drugi dio svoga života i službe posvetio izgradnji, već postojeće, zajednice vjernika u Rimu te je bio jedan od prezbitera: biskupa. Znamo da mu je život okončan mučeničkom smrću zbog svoga svjedočanstva vjere u Gospodina Isusa Krista.

Ovaj zapis ima povijesnu i teološku vrijednost, ali ima i poticaj za vjernike današnjeg doba. Petrov primjer pokazuje da su i veliki ljudi ipak «samo ljudi», koji imaju pozitivne i negativne strane. Apostol Petar, za koga s pravom držimo da je bio jedan od najvećih osoba rane kršćanske Crkve bio je sklon pogrješkama pa nam je zato blizak, jer u njemu možemo vidjeti i sebe, sa svim ishitrenim i brzopletim reakcijama, koje nas često prate kroz život. Ipak takav, nesavršen Petar, bio je i ostao uzor kršćanima jer je nasljedujući Gospodina radio na sebi i mijenjao se. U Iv 20,30-31 evanđelista piše koji je razlog pisanja knjige: «Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.» Vjera u Gospodina Isusa Krista je poticaj i utjeha u životu. Vjernici svoju utjehu pronalaze u Gospodinu Isus Kristu koji je njihova nada. Vjernici u njemu pronalaze smisao i svrhu svoga života tako da jasnije, cjelovitije i bolje sagledavaju život sa svim njegovim radostima i izazovima. Vjera pomaže da živimo svrhovitije i pronalazeći utjehu u duhovnom savladavamo izazove svakodnevnog; materijalnog, profesionalnog i obiteljskog. U zapisu susreta Gospodina sa učenicima na Galiejskom jezeru možemo iščitati alegoriju. Učenici su cijelu noć lovili ribu; mučili su se, teško radili, ali je uspjeh izostao. Koliko se puta trudimo i pokušavamo riješiti problem koji dolaze u život; trudimo se, ali rezultata nema… Slično je bilo i sa učenicima. Ipak kada su čuli i prihvatili naputak Gospodina nastupio je uspjeh i blagoslov. Slično je u životu, trebamo: voditi borbe, brinuti se i savladavati materijalne izazove; ako osluškujemo glas vjere i savjesti, ako gledamo očima vjere u Spasitelja, ako u njegovoj riječi pronalazimo utjehu za život, onda će život imati smisao i svrhu.

Učenici su susreli Uskrsnulog, čuli su njegov glas i prepoznali u njemu: Spasitelja, Učitelja i Gospodina Boga, vrijedan poticaj i za nas danas!