Katekizam (tzv. Heidelberški) je postao dio ustrojstva i zajedničke tradicije nacionalnih organizacija i struktura Reformiranih i Prezbiterijanskih Crkava, nakon što je odlukom na sinodi Reformirane Crkve u Heidelbergu dobio autoritet početkom 1563. godine.. Katekizam je napisan 1562. godine na inicijativu Frederika III.. Autori su bili Zahariasu Ursinusu (1534.-1583.) i Casparu Olevianusu (1536.-1584.). Kasnije je katekizam bio podijeljen na 52 (nedjelje) cjeline, kako bi se na svaki Gospodinov dan, tj. nedjelju, u godini studirala jedna cjelina. Pitanja su, uglavnom, postavljena u osobnom obliku, a odgovori u prvom licu jednine, čime se naglašava prisnost i osobno vjerovanje, što je i nakana katekizma.

Ovaj dokument, preveden na različite svjetske jezike, a do sada tiskan u milijunskim edicijama, utjecao je na religijsku edukaciju mnogih reformiranih i prezbiterijanskih kršćana na područjima današnje Švicarske, Austrije, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Južne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Južne Koreje, Rumunjske, Mađarske i ostalim dijelovima centralno – istočne Europe te svijeta. Katekizam je predstavljao poticaj za mirnu koegzistenciju i kohabitaciju evangeličkih i reformiranih kršćana u kontinentalnoj Europi te je popraćen navodima iz Svetog pisma koji potkrepljuju njegov nauk!

Pored ovog postoje i drugi katekizmi, vjeroispovijedanja te odluke koja su prihvaćena od Reformiranih i Prezbiterijanskih Crkava. Neka od njih su: : II. Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.), Belgijsko vjeroispovijedanje (1566.), Odluke Sinode u Dortu (1618.-'19.), Westimnistersko vjeroispovijedanje (1643.-'49.) te Kraći i Duži katekizam.

Struktura katekizma:

• 52 Nedjelje (cjeline)
• 129 Pitanja i odgovora
• Teološka područja koje obrađuje :
  1. Utjeha i nada za život
  2. Ljudska grješnost
  3. Božja milost
  4. Spasenje i vječni život
  5. Otkupljenje
  6. Posrednik između Boga i ljudi
  7. Apostolsko vjerovanje
  8. O Trojednom Bogu: Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Svetom Duhu
  9. Sakramenti: Krštenje i Večera Gospodnja
  10. Zahvalnost za vječno spasenje
  11. Kraljevstvo Božje
  12. Pokajanje i obraćenje
  13. Deset Božjih zapovijedi
  14. O molitvi – Molitva oče naš
• Dijelovi katekizma
  1. Ljudska bijeda
  2. Izbavljenje
  3. Zahvalnost

1.  Koja ti je jedina utjeha u životu i smrti?

Da ne pripadam sebi1, već tijelom i dušom, u životu i smrti2, svojem vjernom spasitelju Isusu Kristu3 koji je krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe4 i oslobodio me od vlasti zla5. On me čuva tako6 da ni vlas sa moje glave ne može pasti bez volje moga Oca nebeskoga7 ; naprotiv, sve se mora uklopiti u njegov cilj koji vodi mome spasenju8 . S obzirom da pripadam njemu, Kristu, svojim Svetim Duhom on mi daje sigurnost života vječnog9 , te me čini cijelim srcem voljnim i spremnim da od sada i nadalje za Njega živim10 .

  1  1. Korinćanima 6, 19 – 20
  2  Rimljanima 14, 7 – 9
  3  1. Korinćanima 3, 23 / Titu 2, 14
  4  1. Petrova 1, 18 – 19 / 1. Ivanova 1, 7 – 9 ; 1. Ivanova 2, 2
  5  Ivan 8, 34 – 36 / Hebrejima 2, 14 – 15 / 1. Ivanova 3, 1 – 11
  6  Ivan 6, 39 – 40; 10, 27 – 30 / 2. Solunjanima 3, 3 / 2. Petrova 1, 5
  7  Matej 10, 29 – 30 / Luka 21, 16 – 18
  8  Rimljanima 8, 28
  9  Rimljanima 8, 15 – 16 / 2. Korinćanima 1, 21 – 22 / 2. Korinćanima 5, 5 / Efežanima 1, 13 – 14
10  Rimljanima 8, 1 – 17

2.  Što trebaš znati kako bi živio i umro u blaženstvu ove utjehe?

Tri stvari:

1. Kako su veliki moji grijesi i bijeda1.
2. Kako sam oslobođen od svih grijeha i bijede2.
3. Kakvu zahvalnost dugujem Bogu za ovo oslobođenje3.

1 Rimljanima 3, 9 – 10 / 1. Ivanova 1, 10
2 Ivan 17, 3 / Djela apostolska 4, 12; 10, 43
3 Matej 5, 16 / Rimljanima 6, 13 / Efežanima 5, 8 – 10 / 2 Timoteju 2, 15 / 2. Petrova 2, 9 – 10

3.  Kako spoznaješ svoju bijedu?

Iz Zakona Božjeg. Rimljanima 3, 20, 7, 7 – 25

4. Što Božji Zakon zahtijeva od nas?

Krist nas u Mateju 22,37-40 sažeto uči: « Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim1.To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.2  O tim dvjema zapovijedima o visi sav Zakon i Proroci. »

1 Ponovljeni zakon 6, 5
2 Levitski Zakon 19, 18

5. Možeš li sve to savršeno održavati?

Ne1. Jer sam po naravi sklon mrziti Boga i bližnjega svoga2.

1 Rimljanima 3, 9 – 10 / 1. Ivanova 1, 8 – 10
2 Postanak 6, 5 / Jeremija 17, 9 / Rimljanima 7, 23 – 24; 8, 7 / Efežanima 2, 1 – 3 / Titu 3, 3

6. Zar je Bog stvorio ljude tako slabe i izopačene ?

Ne. Bog ih je stvorio kao dobre, i po svojoj slici2, u istinskoj pravednosti i svetosti3, kako bi mogli istinski poznavati Boga svoga stvoritelja4, voljeti ga svim srcem i živjeti s njime u vječnom blaženstvu hvaleći i slaveći ga5.

1 Postanak 1, 31
2 Postanak 1, 26 – 27
3 Efežanima 4, 24
4 Kološanima 3, 10
5 Psalam 8

7. Otkuda onda dolazi grješna ljudska priroda?

Od pada i neposlušnosti praroditelja, Adama i Eve, u Vrtu edenskom1; čime je naš ljudski život tako zatrovan2 da smo svi začeti i rođeni kao grješnici3.

1 Postanak 3
2 Rimljanima 5, 12; 18 - 19
3 Psalam 51, 7

8. Zar smo toliko iskvareni da uopće ne možemo činiti dobro i skloni smo svemu zlu?

Da, osim ako se nanovo ne rodimo od Duha Božjeg2.

1 Postanak 6, 5, 8, 21 / Job 14, 4 / Izajia 53, 6
2 Ivan 3, 3 – 5

9. Zar Bog nije nepravedan prema nama zahtijevajući u svojem Zakonu ono što ne možemo održati?

Ne, jer Bog je stvorio ljude takvim da ga mogu održati1. Oni, međutim, iskušani od đavla2, u nerazboritoj neposlušnosti3, lišili su sebe i svoje potomke tih darova4.

1 Postanak 1, 31 / Efežanima 4, 24
2 Postanak 3, 13 / Ivan 8, 44
3 Postanak 3, 6
4 Rimljanima 5, 12; 5, 18 – 19

10. Hoće li Bog ostaviti takvu neposlušnost i otpad nekažnjeno?

Sigurno ne. Jer se gnjev Božji otkriva s neba protiv naše uređene grješnosti i počinjenih grijeha. Kaznit će ih prema svom pravednom sudu u vremenu i vječnosti1, kao što je obznanio: « Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!»2.

1 Izlazak 34, 7 / Psalam 5, 4 – 6 / Rimljanima 1, 18 / Efežanima 5, 6 / Hebrejima 9, 27
2 Ponovljeni zakon 27, 26 / Galaćanima 3, 10

11. Ali nije li Bog milostiv?

Bog je milostiv i milosrdan1 , ali i pravedan2. Njegova pravda zahtijeva da grijeh, počinjen protiv vrhovnog veličanstva Boga, bude kažnjen najvećom, vječnom kaznom tijela i duše3.

1 Izlazak 34, 6 – 7 / Psalam 103, 8 – 9
2 Izlazak 34, 7 / Ponovljeni zakon 7, 9 – 11 / Psalam 5, 4 – 6 / Hebrejima 10, 30 – 31
3 Matej 25, 35 – 46

12. buduci da prema božjem pravednom sudu zaslužujemo ovovremensku i vječnu kaznu, kako onda možemo izbjeći ovoj kazni i biti izmireni s bogom?

Božja pravda zahtj i eva zadovoljštinu, zato ili mi , ili tko drugi za nas mora dati potpunu zadovoljštinu1. Stoga zahtjevi njegove pravde moraju u cijelosti biti plaćeni, ili s nama ili s nekim drugim2.

1 Izlazak 23, 7 / Rimljanima 2, 1 – 11
2 Izajia 53, 11 / Rimljanima 8, 3 – 4

13. Možemo li mi platiti taj dug? Možemo li mi dati tu zadovoljštinu?

Sigurno ne. Zapravo, mi danomice umnožavamo naš grijeh1.

1 Matej 6, 12 / Rimljanima 2, 4 – 5

14. Može li neko drugo stvorenje dati zadovoljštinu za nas?

Ne. Prije svega, Bog neće kazniti neko drugo stvorenje za ljudsku krivnju1. Što više, niti jedno stvorenje ne može nositi težinu vječne Božje srdžbe protiv grijeha, niti osloboditi druge od toga2.

1 Ezekiel 18, 4; 18, 20 / Hebrejima 2, 14 – 18
2 Psalam 49, 7 – 9; 130, 3

15. Onda kakvog posrednika i otkupitelja trebamo?

Takvoga koji je pravi1 i pravedan čovjek2 , ali ipak moćniji od svih stvorenja, to jest, koji je ujedno istinski Bog3.

1 Rimljanima 1, 3 / 1. Korinćanima 15, 21 / Hebrejima 2, 17
2 Izajia 53, 9 / 2. Korinćanima 5, 21 / Hebrejima 7, 26
3 Izajia 7, 14; 9, 6 / Jeremija 23, 6 / Ivan 1, 1

16. Zašto mora biti istinski i pravedan čovjek?

Božja pravda zahtijeva da ljudska priroda, koja je sagriješila, plati za svoj grijeh1. Ali tko je i sam grješnik ne može platiti za druge2.

1 Rimljanima 5, 12; 5, 15 / 1. Korinćanima 15, 21 / Hebrejima 2, 14 – 16
2 Hebrejima 7, 26 – 27 / 2. Petrova 3, 18

17. Zašto mora ujedno biti i pravi Bog?

Zato da bi s božanskom moći u svojoj ljudskosti mogao nositi težinu Božje srdžbe te steći i vratiti nam pravednost i život1.

1 Izajia 53 / Ivan 3, 16 / 2. Korinćanima 5, 21

18. Tko je taj posrednik koji je u isto vrijeme pravi Bog te pravi i savršeno pravedan čovjek?

Naš Gospodin Isus Krist1, koji nam je bio dan da nas u potpunosti oslobodi i učini pravednima pred Bogom2.

1 Matej 1, 21 – 23 / Luka 2, 11 / 1 Timoteju 2, 5
2 1. Korinćanima 1, 30

19. Odakle to spoznaješ?

Iz evanđelja kojega je sam Bog u početku objavio već u Vrtu edenskom1, a kasnije , je navijestio po svetim patrijarsima2 i prorocima3 , te je oslikao u žrtvama i ostalim obredima Zakona4 da bi konačno ispunio kroz svojega vlastitog , ljubljenog Sina5.

1 Postanak 3, 15
2 Postanak 22, 18; 49, 10
3 Izajia 53 / Jeremija 23, 5 – 6 / Mihej 7, 18 – 20 / Djela apostolska 10, 43 / Hebrejima 1, 1 – 2
4 Levitski Zakon 1 – 7 / Ivan 5, 46 / Hebrejima 10, 1 – 10
5 Rimljanima 10, 4 / Galaćanima 4, 4 – 5 / Kološanima 2, 17

20. Jesu li svi spašeni kroz Krista kao što su svi bili izgubljeni kroz Adama?

Ne. Samo oni koji su pravom vjerom ucijepljeni u Krista i prihvaćaju sva njegova dobročinstva1.

1 Matej 7, 14 / Ivan 3, 16; 18, 36 / Rimljanima 11, 16 – 21

21. Što je prava vjera?

Prava vjera nije samo određeno znanje kojim prihvaćamo istinom sve što Bog objavljuje u svojoj Riječi1. već, također, duboko srčano pouzdanje2 što u meni stvara Duh Sveti3, kroz evanđelje4, da ne samo drugima nego i meni5, Bog daje oproštenje grijeha, vječnu pravednost i spasenje iz same milosti jedino poradi Kristovoga6 spasonosnog dijela7.

1 Ivan 17, 3; 17, 17 / Hebrejima 11, 1 – 3 / Jakovljeva 2, 19
2 Rimljanima 4, 18 – 21; 5, 1 ; 10, 10 / Hebrejima 4, 14 – 16
3 Matej 16, 15 – 17 / Ivan 3, 5 / Djela apostolska 16, 14
4 Rimljanima 1, 16; 10, 17 / 1. Korinćanima 1, 21
5 Galaćanima 2, 20
6 Rimljanima 3, 21 – 26 / Galaćanima 2, 16 / Efežanima 2, 8 – 10
7 Rimljanima 1, 17 / Hebrejima 10, 10

22. Što treba kršćanin vjerovati?

Sve što nam Bog obećaje u evanđelju1 i što je sažeto za nas u člancima Apostolskog vjerovanja – koje je naše općenito prihvaćeno ispovijedanje vjere.

1 Matej 28, 18 – 20 / Ivan 20, 30 – 31

23. Koji su ti članci?

Vjerujem u Boga Oca svemogućeg Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegovog jedinog, Gospodina našeg, koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice, mučen, pod Poncijem Pilatom raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao;
treći dan uskrsnuo od mrtvih; Uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud
će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetog, svetu sveopću (katoličku) crkvu, zajednicu svetih,
oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i vječni život. Amen!

24. Kako su ovi članci podijeljeni?

Na tri dijela:

1. O Bogu Ocu i našem stvaranju
2. O Bogu Sinu i našem izbavljenju
3. O Bogu Duhu Svetomu i našem posvećenju.

25. S obzirom da postoji samo jedan Bog1 , zašto govorimo o tri osobe : Ocu, Sinu i Duhu Svetom?

Zato što se tako Bog objavio u svojoj Riječi2. - ove tri različite osobe su jedan, istinski, vječni Bog.

1 Ponovljeni zakon 6, 4 / 1. Korinćanima 8, 4; 8, 6
2 Matej 3, 16 – 17; 28, 18 – 19 / Luka 4, 18 / Ivan 14, 26; 15, 26 / 2. Korinćanima 13, 14 / Galaćanima 4, 6 / Titu 3, 5 – 6

26. Što vjeruješ kad kažeš: vjerujem u Boga, Oca svemogućeg, stvoritelja neba i zemlje?

Da vječni Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji je iz ničega stvorio nebo i zemlju i sve na njima1, koji ih još podržava i upravlja njima sa svojim vječnim savjetom i providnošću2, poradi Krista Sina Njegova, je moj Bog i Otac3. Pouzdajem se u potpunosti i nemam nikakve sumnje da će mi dati sve što mi je potrebno ; , tijelu i duši4, . Što više, da će okrenuti na moje dobro štogod loše pošalje u ovoj suznoj dolini (uzburkanom životu)5, On će okrenuti na moje dobro6, On to može učiniti jer je svemogući Bog, On to hoće i učiniti jer je vjeran Otac7.

1 Postanak 1 – 2 / Izlazak 20, 11 / Psalam 33, 6 / Izajia 44, 24 / Djela apostolska 4, 24; 14, 15
2 Psalam 104 / Matej 6, 30; 10, 29 / Efežanima 1, 11
3 Ivan 1, 12 – 13 / Rimljanima 8, 15 – 16 / Galaćanima 4, 4 – 7 / Efežanima 1, 5
4 Psalam 55, 23 / Matej 6, 25 – 26 / Luka 12, 22 – 31
5 Rimljanima 8, 28
6 Postanak 18, 14 / Rimljanima 8, 31 – 39
7 Matej 7, 9 – 11

27. Što je Božja providnost?

Svemoguća i uvijek prisutna Božja moć1, kojom On održava, kao svojom rukom, nebo i zemlju i sva stvorenja2, te tako upravlja njima da bilje i trava, kiša i suša, plodne i neplodne godine, hrana i piće, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo3 i sve drugo , ne dolaze slučajno4 , već iz Njegove očinske ruke5.

1 Jeremija 23, 23 – 24 / Djela apostolska 17, 24 – 28
2 Hebrejima 1, 3
3 Izreke 22, 2 / Jeremija 5, 24 / Djela apostolska 14, 15 – 17 / Ivan 9, 3
4 Izreke 16, 33
5 Matej 10, 29

28. Kako pomaže spoznaja da je Bog sve stvorio i obdržava?

Da možemo biti strpljivi u nevoljama1, zahvalni u blagodatima2, i za budućnost možemo biti sigurni u našeg vjernog Boga Oca da nas ništa ne može odvojiti od njegove ljubavi3. Budući da je cjelo stvorenje u Njegovoj ruci te se bez njegove volje ne mogu ni pokrenuti4.

1 Job 1, 21 – 22 / Jakovljeva 1, 3
2 Ponovljeni zakon 8, 10 / 1. Solunjanima 5, 18
3 Psalam 55, 22 / Rimljanima 5, 3 – 5 ; 8, 38 – 39
4 Job 1, 12; 2, 6 / Izreke 21, 1 / Djela apostolska 17, 24 – 28

29. Zašto se Božji Sin zove « Isus», što znači « spasitelj»?

Jer nas on spašava od naših grijeha1. Spasenje ne može biti pronađeno u ikojem drugom, a beskorisno je tražiti spasenje drugdje2.

1 Matej 1, 21 / Hebrejima 7, 25
2 Izajia 43, 11 / Ivan 15, 5 / Djela apostolska 4, 11 – 12 / 1 Timoteju 2, 5

30. Vjeruju li istinski u jedinog spasitelja Isusa oni koji traže spasenje i sigurnost u «svecima», u sebi ili drugdje!

Ne, premda se hvastaju time što pripadaju njemu, sa svojim djelima niječu jedinog Spasitelja i Otkupitelja, Isusa1. Jer ili Isus nije savršeni Spasitelj, ili oni koji u istinskoj vjeri prihvaćaju ovoga Spasitelja u njemu moraju naći sve što je nužno za njihovo spasenje2.

1 1. Korinćanima 1, 12 – 13 / Galaćanima 5, 4
2 Kološanima 1, 19 – 20; 2, 10 / 1. Ivanova 1, 7

31. Zašto Ga zovemo «Krist», što znači «pomazanik»?

Jer je određen od Boga Oca i pomazan Svetim Duhom1 da bude naš glavni prorok i učitelj2 koji nam savršeno objavljuje tajni savjet i volju Božju za naše izbavljenje3 ; naš jedini visoki svećenik4 koji nas je oslobodio jednom žrtvom svojega tijela5 , i koji nas bez prestanka zagovara pred Ocem6; i naš vječni kralj7 koji vlada nama svojom Riječi i Duhom , te koji nas brani i čuva [jača] u slobodi koju je stekao za nas8.

1 Luka 3, 21 – 22 ; 4, 14 – 19 ( Izajia 61, 1 ) / Hebrejima 1, 9 ( Psalam 45, 7 )
2 Djela apostolska 3, 22 ( Ponovljeni zakon 18, 15 )
3 Ivan 1, 18 ; 15, 15
4 Hebrejima 7, 17 ( Psalam 110, 4 )
5 Hebrejima 9, 12 ; 10, 11 – 14
6 Rimljanima 8, 34 / Hebrejima 9, 24
7 Matej 21, 5
8 Matej 28, 18 – 20 / Ivan 10, 28 / Otkrivenje 12, 10 – 11

32. zašto te nazivaju kršćaninom?

Jer vjerom pripadam Kristu1 i tako sam sudionik njegovog pomazanja2, ispovijedam njegovo ime3, predajem mu se kao živa žrtva zahvalnica4, u ovom životu borim s dobrom savješću protiv grijeha i zla5, i da na kraju za uvijek s Kristom vladam nad svim stvorenjima6.

1 1 Korinćanima 12, 12 – 17
2 Djela apostolska 2, 17 ( Joel 2, 28 ); 1. Ivanova 2, 27
3 Matej 10, 32 / Rimljanima 10, 9 – 10 / Hebrejima 13, 15
4 Rimljanima 12, 1 / 2. Petrova 2, 5 – 9
5 Galaćanima 5, 16 – 17 / Efežanima 6, 11 / 1 Timoteju 1, 18 – 19
6 Matej 25, 34 / 2 Timoteju 2, 12

33. Zašto nazivamo Krista «jedinorođenim Sinom» Božjim kada smo i mi Božja djeca?

Jer je sam Krist vječni i naravni Božji Sin1 , dok nas je poradi Njega iz milosti Bog primio kao svoju djecu2.

1 Ivan 1, 1 – 3; 14, 18 / Hebrejima 1
2 Ivan 1, 12 / Rimljanima 8, 14 – 17 / Efežanima 1, 5 – 6

34. Zašto ga zoveš « naš Gospodin »?

Jer nas je tijelom-dušom otkupio od grijeha i vlasti zla1, ne zlatom ili srebrom, nego svojom dragocjenom krvlju2, te nas je učinio svojom svojinom3.

1 Kološanima 1, 13 – 14 / Hebrejima 2, 14 – 15
2 2. Petrova 1, 18 – 19
3 1. Korinćanima 6, 20 / 1 Timoteju 2, 5 – 6

35. Što to znači da je on «začet po Svetom Duhu i rođen od djevice Marije»?

Da je vječni Božji Sin, koji je i ostaje istinski i vječni Bog1, uzeo na sebe, kroz djelovanje Svetog Duha2, i od tijela i krvi djevice Marije3, istinsku ljudsku prirodu kako bi postao istinsko sjeme Davidovo4, braći svojoj u svemu sličan5, osim u grijehu6.

1 Ivan 1, 1; 10, 30 – 36 / Djela apostolska 13, 33 ( Psalam 2, 7 ) / Kološanima 1, 15 – 17 / 1. Ivanova 5, 20
2 Luka 1, 35
3 Matej 1, 18 – 23 / Ivan 1, 14 / Galaćanima 4, 4 / Hebrejima 2, 14
4 2 Samuelova 7, 12 – 16 / Psalam 132, 11 / Matej 1, 1 / Rimljanima 1, 3
5 Filipljanima 2, 7 / Hebrejima 2, 17
6 Hebrejima 4, 15; 7, 26 – 27

36. Kako ti koristi sveto začeče i rođenje Krista?

On je naš posrednik1, te svojom nevinošću i savršenom svetošću pred Bogom pokriva moj grijeh u kojem sam začet2.

1 1 Timoteju 2, 5 –6 / Hebrejima 9, 13 – 15
2 Rimljanima 8, 3 – 4 / 2. Korinćanima 5, 21 / Galaćanima 4, 4 – 5 / 2. Petrova 1, 18 – 19

37. Što podrazumijevamo pod «mučen»?

Da je Krist tijekom cijeloga svog života na zemlji, pogotovo na kraju, trpio u tijelu i duši Božju srdžbu protiv grijeha cijele ljudske rase1 kako bi, sa trpljenjem kao jedinom žrtvom pomirnicom2 , oslobodio naše tijelo i dušu od vječnog prokletstva3 te pribavio za nas Božju milost, pravednost i vječni život4.

1 Izajia 53 / 2. Petrova 2, 24 ; 3, 18
2 Rimljanima 3, 25 / Hebrejima 10, 14 / 1. Ivanova 2, 2 ; 4, 10
3 Rimljanima 8, 1 – 4 / Galaćanima 3, 13
4 Ivan 3, 16 / Rimljanima 3, 24 – 26

38. Zašto je bio mučen «pod Poncijem Pilatom» kao sucem?

Da bi On, iako nevin, bio osuđen od građanskog suca1 , i kako bi nas na ovaj način oslobodio od strogoga Božjeg suda koji je trebao pasti na nas2.

1 Luka 23, 13 – 24 / Ivan 19, 4; 19, 12 – 16
2 Izajia 53, 4 – 5 / 2. Korinćanima 5, 21 / Galaćanima 3, 13

39. Zar je važno što je bio «razapet», umjesto smrti na neki drugi način?

Da, jer me to uvjerava da je On preuzeo na sebe prokletstvo koje je ležalo na meni, jer je Bog prokleo smrt na križu1.

1 Galaćanima 3, 10 – 13 ( Ponovljeni zakon 21, 23 )

40. Zašto je Krist morao trpjeti do smrti?

Jer se Božjoj pravdi i istini ni na koji drugi način nije mogla dati zadovoljština za naše grijehe1 osim smrću Božjeg Sina2.

1 Postanak 2, 17
2 Rimljanima 8, 3 – 4 / Filipljanima 2, 8 / Hebrejima 2, 9

41. Zašto je bio pokopan?

Njegov pokop svjedoči da je stvarno umro1.

1 Izajia 53, 9 / Ivan 19, 38 – 42 / Djela apostolska 13, 29 / 1. Korinćanima 15, 3 – 4

42. S obzirom da je Krist umro za nas, zašto mi moramo umrijeti?

Naša smrt ne plaća dug naših grijeha1, već je umiranje grijehu i prijelaz u vječni život2.

1 Psalam 49, 7
2 Ivan 5, 24 / Filipljanima 1, 21 – 23 / 1. Solunjanima 5, 9 – 10

43. Koju još korist imamo od Kristove žrtve i smrti na križu?

Njegovom silom naš stari čovjek je s Njim raspet, pogubljen i pokopan1, kako zle strasti našeg tijela ne bi više gospodarile nama2, već bismo predali sebe kao žrtvu zahvalnicu Njemu3.

1 Rimljanima 6, 5 – 11 / Kološanima 2, 11 – 12
2 Rimljanima 6, 12 – 14
3 Rimljanima 12, 1 / Efežanima 5, 1 – 2

44. Zašto dodaješ i to: «sišao nad pakao»?

Da bih i usred najtežih iskušenja bio siguran da je Krist moj Gospodin, trpeći neizrecivu tjeskobu, bol i strepnju duše podnio na križu, a i ranije, da bi me izbavio iz patnje i muke pakla1.

1 Izajia 53 / Matej 26, 36 – 46; 27, 45 – 46 / Luka 22, 44 / Hebrejima 5, 7 – 10

45. Kako nam koristi Kristovo uskrsnuće?

Prvo, svojim uskrsnućem je pobijedio smrt , kako bi nas učinio dionicima pravednosti koju je pribavio svojom smrću1. Drugo, njegovom moći smo već sada uskrsli u novi život2. Treće, Kristovo uskrsnuće je sigurno jamstvo našega slavnog uskrsnuća3.

1 Rimljanima 4, 25 / 1. Korinćanima 15, 16 – 20 / 2. Petrova 1, 3 – 5
2 Rimljanima 6, 5 – 11 / Efežanima 2, 4 – 6 / Kološanima 3, 1 – 4
3 Rimljanima 8, 11 / 1. Korinćanima 15, 12 – 23 / Filipljanima 3, 20 – 21

46. Što razumiješ pod : «uzašao je na nebo»?

Da je Krist, dok su njegovi učenici gledali, bio podignut sa zemlje na nebo1 i biti će tamo za naše dobro2, dok opet dođe suditi živima i mrtvima3.

1 Luka 24, 50 – 51 / Djela apostolska 1, 9 – 11
2 Rimljanima 8, 34 / Efežanima 4, 8 – 10 / Hebrejima 7, 23 – 25 ; 9, 24
3 Djela apostolska 1, 11

47. Ali zar nije Krist s nama do kraja svijeta, kao što nam je obećao?

Krist je istinski čovjek i istinski Bog. U ljudskoj prirodi Krist sada nije na zemlji2 , već u božanstvu, veličanstvu, milosti i Duhu nikada nije odsutan od nas3.

1 Matej 28, 20
2 Djela apostolska 1, 9 – 11; 3, 19 – 21
3 Matej 28, 18 – 20 / Ivan 14, 16 – 19

48. Ako njegova ljudskost nije prisutna gdje god je njegovo božanstvo, nisu li onda Kristove dvije prirode odvojene jedna od druge?

Ne, nikako, budući da je božanstvo neshvatljivo i sveprisutno1, iz toga jasno slijedi da božanstvo sigurno prelazi granice ljudskosti koju je uzeo na sebe, ali u isto vrijeme njegovo božanstvo ostaje osobno ujedinjeno i u njegovoj ljudskosti2.

1 Jeremija 23, 23 – 24 / Djela apostolska 7, 48 – 49 (Izajia 66, 1)
2 Ivan 1, 14 ; 3, 13 / Kološanima 2, 9

49. Kako nam koristi Kristovo uzašašće u nebo?

On je naš zastupnik (zagovornik) pred Ocem na nebesima1. Naše vlastito tijelo u nebu jamči da će nas Krist, naša Glava, kao svoje udove uzeti k sebi u nebo2. On nam šalje svojeg Duha kao protu-jamstvo3 , čijom silom tražimo ono što je gore, gdje je Krist zdesna Bogu, a ne ono što je na zemlji4.

1 Rimljanima 8, 34 / 1. Ivanova 2, 1
2 Ivan 14, 2;17, 24 / Efežanima 2, 4 – 6
3 Ivan 14, 16 / 2. Korinćanima 1, 21 – 22;5, 5
4 Kološanima 3, 1 – 4

50. Zašto kažeš slijedece riječi: «sjedi s desna Boga»?

Krist je uzašao na nebo kako bi tamo pokazao da je on Glava svoje Crkve1 i onaj po kome Otac upravlja svim stvarima2.

1 Efežanima 1, 20 – 23 / Kološanima 1, 18
2 Matej 28, 18 / Ivan 5, 22 – 23

51. Kako nam koristi ova slava Krista, naše glave?

Kroz svojeg Svetog Duha On izljeva nebeske darove na nas kao svoje udove1. Svojom moći nas brani i održava od svih neprijatelja2.

1 Djela apostolska 2, 33 / Efežanima 4, 7 – 12
2 Psalam 110, 1 – 2 / Ivan 10, 27 – 30 / Otkrivenje 19, 11 – 16

52. Kakvu utjehu ti daje Kristov povratak «da sudi žive i mrtve»?

U svim nevoljama i progonima uzdignute glave čekam s neba onoga Suca, koji je bio suđen pred Bogom umjesto mene i uklonio s mene svako prokletstvo1, da baci sve svoje i moje neprijatelje u vječnu osudu, a mene zajedno sa svim svojim izabranima uzme sa sobom u nebesku radost i slavu2.

1 Luka 21, 28 / Rimljanima 8, 22 – 25 / Filipljanima 3, 20 – 21 / Titu 2, 13 – 14
2 Matej 25, 31 – 46 / 2. Solunjanima 1, 6 – 10

53. Što vjeruješ o «Duhu Svetom»?

On je jednako s Ocem i Sinom vječni Bog1. On je i meni darovan2. kako bi nas s istinskom vjerom učinio sudionicima Krista i svih njegovih blagoslova3, tješio nas4 te ostao vječno s nama5.

1 Postanak 1, 1 –2 / Matej 28, 19 / Djela apostolska 5, 3 – 4
2 1. Korinćanima 6, 19 / 2. Korinćanima 1, 21 – 22 / Galaćanima 4, 6
3 Galaćanima 3, 14
4 Ivan 15, 26 / Djela apostolska 9, 31
5 Ivan 14, 16 – 17 / 2. Petrova 4, 14

54. Što vjeruješ o «svetoj sveopćoj (katoličkoj) crkvi»?

Vjerujem da Božji Sin, od početka do kraja svijeta, iz čitavoga ljudskog roda, svojim Duhom Svetim i Riječi1 u zajedništvu prave vjere skuplja Sebi zajednicu izabranih za vječni život2, 3,4, te ih štiti i čuva te vjerujem da sam živi član iste5 ,6 i uvijek ću to i ostati.

1 Ivan 10, 14 – 16 / Djela apostolska 20, 28 / Rimljanima 10, 14 – 17 / Kološanima 1, 18
2 Postanak 26, 3 – 4 / Otkrivenje 5, 9
3 Izajia 59, 21 / 1. Korinćanima 11, 26
4 Matej 16, 18 / Ivan 10, 28 – 30 / Rimljanima 8, 28 – 30 / Efežanima 1, 3 – 14
5 Djela apostolska 2, 42 – 47 / Efežanima 4, 1 – 4
6 1. Ivanova 3, 14; 3, 19 – 21
7 Ivan 10, 27 – 28 / 1. Korinćanima 1, 4 – 9 / 2. Petrova 1, 3 – 5

55. Što podrazumijevaš pod «zajednicom svetih»?

Da su vjernici, pojedinačno i zajedno, kao članovi ove zajednice, sudionici u Kristu i njegovim blagoslovima i darovima1. Nadalje, svaki član treba smatrati svojom dužnošću koristi ove darove spremno i radosno na korist i dobrobit ostalih članova2.

1 Rimljanima 8, 32 / 1. Korinćanima 6, 17; 12, 4 – 7 ; 12, 12 – 13 / 1. Ivanova 1, 3
2 Rimljanima 12, 4 – 8 / 1. Korinćanima 12, 20 – 27 ; 13, 1 – 7 / Filipljanima 2, 4 – 8

56. U što vjeruješ kod «oproštenja grijeha»?

Vjerujem da Bog, zbog Kristovog dijela pomirenja, neće pamtiti moje grijehe1 niti moju grješnu narav, protiv koje se trebam boriti cijeloga svog život2, već mi u svojoj milosti udijeliti Kristovu pravednost da me zauvijek oslobodi od suda3.

1 Psalam 103, 3 – 4 ; 103, 10 – 12 / Mihej 7, 18 – 19 / 2. Korinćanima 5, 18 – 21 / 1. Ivanova 1, 7 ; 2, 2
2 Rimljanima 7, 21 – 25
3 Ivan 3, 17 – 18 / Rimljanima 8, 1 – 2

57. Kakvu ti utjehu daje «uskrsnuće tijela»?

Ne samo da će moja duša biti uzeta odmah nakon ovog života Kristu mojemu poglavaru1, nego će čak i moje tijelo, podignuto Kristovom moći, iznova ujedinjeno s mojom dušom i učinjeno kao Kristovo slavno tijelo2.

1 Luka 23, 43 / Filipljanima 1, 21 – 23
2 1. Korinćanima 15, 20 ; 15, 42 – 46 ; 15, 54 / Filipljanima 3, 21 / 1. Ivanova 3, 2

58. Kakvu utijehu imaš u članku o «životu vječnom»?

Budući da već sada osjećam u srcu početak vječne radosti1, nakon ovoga života imat ću savršeno blaženstvo , što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, te ću štovati Boga vječno2.

1 Rimljanima 14, 17
2 Ivan 17, 3 / 1. Korinćanima 2, 9

59. Kako ti pomaže vjerovanje u sve to?

Tako da sam u Kristu opravdan pred Bogom i baštinik života vječnog1.

1 Ivan 3, 36 / Rimljanima 1,17 ( Habakuk 2, 4 ) / Rimljanima 5, 1 – 2

60. Kako si opravdan pred Bogom?

Isključivo istinskom vjerom u Isusa Krista1. Iako me savjest optužuje da sam ozbiljno sagriješio protiv svih Božjih zapovijedi, a ni jednu nisam održao2, i premda sam još uvijek sklon svemu zlu3, ipak, bez ikakvih mojih zasluga za sve to4, iz čiste milosti5, Bog mi udjeljuje savršenu zadovoljštinu Kristovu, pripisujući mi pravednost i svetost6 kao da nisam nikada sagriješio niti bio grješnik te kao da sam savršeno bio poslušan , kako je Krist izvršio poradi mene7, samo ako vjernim srcem prihvatim ovu blagonaklonost8.

1 Rimljanima 3, 21 – 28 / Galaćanima 2, 16 / Efežanima 2, 8 – 9 / Filipljanima 3, 8 – 11
2 Rimljanima 3, 9 – 10
3 Rimljanima 7, 23
4 Titu 3, 4 – 5
5 Rimljanima 3, 24 / Efežanima 2, 8
6 Rimljanima 4, 3 – 5 ( Postanak 15, 6 ) / 2. Korinćanima 5, 17 – 19 / 1. Ivanova 2, 1 – 2
7 Rimljanima 4, 24 – 25 / 2. Korinćanima 5, 21
8 Ivan 3, 18 / Djela apostolska 16, 30 – 31

61. Zašto tvrdiš da si jedino vjerom opravdan?

To nije zasluga zbog vrijednosti moje vjere , kao da bih njome mogao Bogu ugoditi, već je samo Kristova zadovoljština, pravednost i svetost moja pravednost pred Bogom1 , a nju ne mogu primiti ni na koji način i učiniti je svojom, osim po vjeri2.

1 1. Korinćanima 1, 30 – 31
2 Rimljanima 10, 10 / 1. Ivanova 5, 10 – 12

62. Zašto nas naša dobra dijela ne mogu učiniti pravednima pred Bogom ili barem dijelom doprinijeti pravednosti?

Pravednost koja može opstati pred Božjim sudom mora biti potpuno savršena i potpuno u skladu s Božjim Zakonom1. Ali i najbolja naša dijela u ovom životu su nesavršena i okaljana grijehom2.

1 Rimljanima 3, 20 / Galaćanima 3, 10 (Ponovljeni zakon 27, 36 )
2 Izajia 64, 6

63. Zar naša dobra dijela nemaju nikakve zasluge kada Bog obećaje da će ih nagraditi u ovom životu i u budućem1?

Ova nagrada nije zbog zasluga, već je iz milosti2.

1 Matej 5, 12 / Hebrejima 11, 6
2 Luka 17, 10 / 2 Timoteju 4, 7 – 8

64. Zar ne čini ovo učenje ljude lakoumnima i bezbožnima?

Ne, jer nemoguće je onima da koji su istinskom vjerom ucijepljeni u Krista ne donose plodove zahvalnosti1.

1 Luka 6, 43 – 45 / Ivan 15, 5

65. Budući da smo jedino po vjeri sudionici u Kristu i svim njegovim dobročinstvima, otkuda dolazi vjera?

Sveti Duh je budi u našim srcima1 po propovijedanju Svetog evanđelja2 te potvrđuje to kroz primanje svetih sakramenata3.

1 Ivan 3, 5 / 1. Korinćanima 2, 10 – 14 / Efežanima 2, 8
2 Rimljanima 10, 17 / 2. Petrova 1, 23 – 25
3 Matej 28, 19 – 20 / 1. Korinćanima 10, 16

66. Što su sakramenti?

Sakramenti su vidljivi sveti znameni i pečati koje je ustanovio Bog kako bi nam kroz korištenje istih jasnije otkrio i zapečatio obećanje evanđelja1. te da poradi jedincate žrtve Kristove prinesene na križu milostivo daje oproštenje grijeha i dar vječnoga života2.

1 Postanak 17, 11 / Ponovljeni zakon 30, 6 / Rimljanima 4, 11
2 Matej 26, 27 – 28 / Djela apostolska 2, 38 / Hebrejima 10, 10

67. Jesu li oboje, i riječ i sakramenti, namijenjeni usredotočenju naše vjere na Kristovu žrtvu na križu kao jedinoj osnovi našega spasenja?

Da, zaista, jer nas u evanđelju Sveti Duh uči, a kroz svete sakramente uvjerava , da se cijelo naše spasenje nalazi u jednoj Kristovoj žrtvi na križu za nas1.

1 Rimljanima 6, 3 / 1. Korinćanima 11, 26 / Galaćanima 3, 27

68. Koliko je sakramenata Krist ustanovio u Novom Zavjetu?

Dva, sveto Krštenje i Večeru Gospodnju ili svetu Večeru1.

1 Matej 28, 19 – 20 / 1. Korinćanima 11, 23 – 26

69. Kako te sveto Krštenje podsjeća i uvjerava da je Kristova žrtva na križu za tebe djelotvorna?

Na ovaj način: Krist je ustanovio ovo vanjsko polijevanje vodom1 i time obećao da kao što voda spere nečistoću s moga tijela, tako sigurno njegova krv i njegov Duh speru moju duševnu nečistoću, drugim riječima, sve moje grijehe2.

1 Djela apostolska 2, 38
2 Matej 3, 11 / Rimljanima 6, 3 – 10 / 2. Petrova 3, 21

70. Što to znači biti opran Kristovom krvlju i Duhom?

Biti opran Kristovom krvlju znači da je Bog po milosti oprostio moje grijehe zbog Kristove krvi, prolivene zbog nas u njegovoj žrtvi na križu1. Nadalje, biti opran Kristovim Duhom znači da nas je Sveti Duh obnovio i odvojio da budemo Kristovi pripadnici , kako bismo umirali grijehu, a živjeli svetim i neokaljanim životom2.

1 Zaharija 13, 1 / Efežanima 1, 7 – 8 / Hebrejima 12, 24 / 2. Petrova 1, 2 / Otkrivenje 1, 5
2 Ezekiel 36, 25 – 27 / Ivan 3, 5 – 8 / Rimljanima 6, 4 / 1. Korinćanima 6, 11 / Kološanima 2, 11 – 12

71. Gdje Krist obećaje da smo oprani njegovom krvlju i Duhom tako sigurno kao što smo oprani vodom Krštenja?

U ustanovljenju Krštenja gdje je rekao: « Pođite dakle i činite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog»1. «Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne vjeruje, osudit će se»2. Ovo obećanje je ponovljeno kada Pismo naziva Krštenje kupeljem novog rođenja3 i pranjem grijeha4.

1 Matej 28, 19
2 Marko 16, 16
3 Titu 3, 5
4 Djela apostolska 22, 16

72. Spere li izvanjsko pranje vodom po sebi grijehe?

Ne, jer jedino nas krv Isusa Krista i Duh Sveti čiste od svih grijeha1.

1 Matej 3, 11 / 2. Petrova 3, 21 / 1. Ivanova 1, 7

73. Zašto onda Sveti Duh naziva Krštenje kupeljem novoga rođenja i pranjem grijeha?

Bog ne govori bez dobrog razloga ove riječi. Naime, On nas želi naučiti da Kristova krv i Duh operu naše grijehe kao što voda spere nečistoću s naših tijela1. Ali što je još važnije, on nas svojim božanskim znamenom i znakom želi uvjeriti da je duhovno pranje naših grijeha jednako stvarno kao fizičko pranje vodom2.

1 1. Korinćanima 6, 11 / Otkrivenje 1, 5; 7, 14
2 Djela apostolska 2, 38 / Rimljanima 6, 3 – 4 / Galaćanima 3, 27

74. Trebaju li i djeca biti krštena ?

Da, jer djeca, kao i odrasli, pripadaju Božjem Savezu i Crkvi, kao i stariji, i 1 njima je, ne manje nego odraslima, obećano oproštenje grijeha kroz Kristovu krv i Svetog Duha koji budi vjeru2. Dakle, djeca bi se Krštenjem, kao znakom saveza, trebala primati u kršćansku Crkvu, i trebaju se razlikovati od djece nevjernika3. U Starom zavjetu to je činjeno obrezanjem4, Umjesto njega je u Novom Zavjetu Krist ustanovio krštenje5.

1 Postanak 17, 7 / Matej 19, 14
2 Izajia 44, 1 – 3 / Djela apostolska 2, 38 – 39; 16, 31
3 Djela apostolska 10, 47 / 1. Korinćanima 7, 14
4 Postanak 17, 9 – 14
5 Kološanima 2, 11 – 13

75. Kako te Gospodinova Večera podsjeća i uvjerava da sudjeluješ u Kristovoj žrtvi na križu i svim njegovim dobrima?

Na ovaj način: Krist je meni i svim vjernima zapovijedio da jedemo od razlomljenog a kruha i pijemo iz čaše. Njemu na spomen. Ovom zapovijedi je dao obećanje1. da je njegovo tijelo žrtvovano i slomljeno na križu poradi mene, i njegova krv prolivena za mene, tako sigurno kao što očima vidim da mi se lomi kruh Gospodnji i da mi se daje kalež. Također je obećao da on sam tako sigurno hrani i jača moju dušu za život vječni svojim slomljenim tijelom i izlivenom krvlju , kao što sigurno primam od svećenika, te kušam kruh i kalež Gospodnji koji mi se daju kao sigurni znaci Tijela i Krvi Kristove.

1 Matej 26, 26 – 28 / Marko 14, 22 – 24 / Luka 22, 19 – 20 / 1. Korinćanima 11, 23 – 25

76. Što to znači jesti razapeto Kristovo tijelo i piti njegovu prolivenu krv?

To ne znači samo prihvatiti vjernim srcem cijelu Kristovu muku i smrt te primiti oprost grijeha i vječni život1, već to znači i više: da smo po Svetom Duhu, koji živi u Kristu i u nama, ujedinjeni sve više i više s Kristovim blagoslovljenim tijelom2. Premda je On u nebu3, a mi na zemlji, ipak smo tijelo od njegova tijela i kost od njegove kosti4 , uvijek živeći , i vođeni jednim Duhom kao što udove našega tijela vodi jedna duša5.

1 Ivan 6, 35; 6, 40; 6, 50 – 54
2 Ivan 6, 55 – 56 / 1. Korinćanima 12, 13
3 Djela apostolska 1, 9 – 11 / 1. Korinćanima 11, 26 / Kološanima 3, 1
4 1. Korinćanima 6, 15 – 17 / Efežanima 5, 29 – 30 / 1. Ivanova 4, 13
5 Ivan 6, 56 – 58 ; 15, 1 – 6 / Efežanima 4, 15 – 16 / 1. Ivanova 3, 24

77. Gdje Krist obećaje hraniti i osvježiti vjernike svojim tijelom i krvlju , jednako sigurno kao što jedu slomljeni kruh i piju iz kaleža?

U ustanovljenju Večere Gospodnje: « Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: 'Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.' Tako i čašu po večeri govoreći: 'Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.' Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe . »1 Ovo obećanje je ponovio Pavao ovim riječima: « Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha .»2

1 1. Korinćanima 11, 23 – 26
2 1. Korinćanima 10, 16 – 17

78 . mijenjaju li se kruh i vino u pravo Kristovo tijelo i krv?

Ne, kao što se voda Krštenja ne promjenjuje u Kristovu krv i po sebi ne čisti grijehe, već je samo božanski znak i potvrda toga1 , tako i sveti kruh Večere Gospodnje ne postaje Kristovo tijelo3 , iako ga po naravi i upotrebi sakramenta nazivamo tijelom Kristovim4.

1 Efežanima 5, 26 / Titu 3, 5
2 Matej 26, 26 – 29
3 1. Korinćanima 10, 16 – 17; 11, 26 – 28
4 Postanak 17, 10 – 11 / Izlazak 12, 11; 12, 13 / 1. Korinćanima 10, 1 – 4

79. Zašto onda Krist naziva kruh svojim tijelom i čašu svojom krvlju ili novim savezom u njegovoj krvi, a Pavao koristi pojam zajedništva u Kristovom tijelu i krvi?

Krist ima jak razlog da tako govori. On nas želi naučiti ne samo to da kao što kruh i vino hrane naš privremeni život, tako i njegovo razapeto tijelo i prolivena krv istinski hrane naše duše za vječni život1 , već i više: on nas želi uvjeriti, vidljivim znakom i jamstvom, da mi kroz djelovanje Duha Svetog participiramo u njegovom istinskom tijelu i krvi, jednako sigurno kao što naša usta primaju te svete znakove Njemu na spomen2. I sve njegove muke i smrt su stvarno naši kao da smo osobno trpjeli i dali zadovoljštinu za naše grijehe3.

1 Ivan 6,51; 6,55
2 1. Korinćanima 10, 16 – 17; 11, 26
3 Rimljanima 6, 5 – 11

80. Na koji način se Večera Gospodnja razlikuje od Mise?

Večera Gospodnja obznanjuje da su naši grijesi u potpunosti oprošteni radi jedinstvene žrtve Krista Isusa, koju je prinio na križu jednom za uvijek1. Obznanjuje da nas Sveti Duh pripaja Kristu2, koji je u svom stvarnom tijelu u nebu, s desnice Boga Oca3 gdje želi da ga štujemo4. Misa podrazumijeva da živi i mrtvi nemaju oproštene grijehe kroz Kristovu muku ako svećenik danomice za njih ne žrtvuje Krista, jer je Krist tjelesno prisutan u formi kruha i vina , u kojima Ga trebao štovati.

1 Ivan 19, 30 / Hebrejima 7, 29; 9, 12; 9, 25 – 26; 10, 10 – 18
2 1. Korinćanima 6, 17, 10, 16 – 17
3 Djela apostolska 7, 55 – 56 / Hebrejima 1, 3; 8, 1
4 Matej 6, 20 – 21 / Ivan 4, 21 – 24 / Filipljanima 3, 20 / Kološanima 3, 1 – 3

81. Tko treba pristupiti Stolu Gospodnjem?

Oni koji su nezadovoljni sa sobom zbog svojih grijeha, ali koji ipak vjeruju da su njihovi grijesi oprošteni i da je njihova preostala slabost pokrivena Kristovom mukom i smrću , te žele sve više osnaživati svoju vjeru i voditi bolji život. Nepokajani i licemjeri , jedu i piju vlastitu osudu1.

1 1. Korinćanima 10, 19 – 22; 11, 26 – 32

82. Mogu li Gospodinovoj Večeri pristupati oni koji pokazuju govorom i djelom da su nevjernici i bezbožnici?

Ne, jer to bi obeščastilo Božji savez i izazvalo Božji gnjev na cijelu zajednicu1. Prema tome, u skladu s naukom Krista i njegovih apostola, kršćanska crkva je obvezatna isključiti takve osobe, koristeći ovlast ključeva kraljevstva, dok ne poboljšaju svoje živote. 

1 Psalam 50, 14 – 16 / Izajia 1, 11 – 17 / 1. Korinćanima 11, 17 – 32

83. Što su «ključevi kraljevstva»?

Propovijedanje evanđelja i kršćanska disciplina. Ova dva sredstva, propovijedanje i disciplina, vjernicima otvaraju, a nevjernicima zatvaraju nebesko kraljevstvo1.

1 Matej 16, 19 / Ivan 20, 22 – 23

84. Kako evanđelje otvara i zatvara nebesko kraljevstvo?

U skladu s Kristovom zapovijedi: nebesko kraljevstvo je otvoreno obznanjivanjem i javnim naviještanjem vjernicima, pojedinačno i svima, da prihvaćaju evanđeosko obećanje u pravoj vjeri. Bog, zbog onog što je Krist učinio, istinski oprašta sve njihove grijehe. Nebesko kraljevstvo je međutim zatvoreno nevjernicima i licemjerima, a Božja srdžba i vječno prokletstvo ostaju na njima, sve dok se ne pokaju. Prema svjedočenju evanđelja Bog će suditi i jedne i druge u ovom i u dolazećem životu1.

1 Matej 16, 19 / Ivan 3, 31 – 36; 20, 21 – 23

85. Kako je nebesko kraljevstvo zatvoreno i otvoreno kršćanskom disciplinom?

U skladu s Kristovom zapovijedi: o onima koji, premda su nazvani kršćanima, ispovijedaju nekršćanska učenja ili žive nekršćanskim životom, a nakon ponovljene i bratske opomene da napuste svoje grijehe i slabosti, ne ostave svoje zablude ili grijehe, treba biti obaviještena crkva ili njezini službenici. Ne promijene li se na njihova upozorenja, njima se zabrani sudioništvo u Sakramentima Time su isključeni iz zajedništva Crkve, a sam Bog ih isključuje iz Kristova kraljevstva1. Ako obećaju i pokažu stvarno poboljšanje, primaju se opet kao članovi Krista i njegove crkve2.

1 Matej 18, 15 – 20 / 1. Korinćanima 5, 3 – 5; 5, 11 – 13 / 2. Solunjanima 3, 14 – 15
2 Luka 15, 20 – 24 / 2. Korinćanima 2, 6 – 11

86. Budući da smo iskupljeni milošću iz naše bijede kroz Krista bez naših zasluga, zašto moramo činiti dobra djela?

Jer nas je Krist otkupio svojom krvlju, On nas obnavlja svojim Duhom kako bi bili Njemu sličniji i kako bismo svojim životima pokazivali zahvalnost Bogu za Njegovu dobrotu1, te kako bi on bio proslavljen kroz nas2. Činimo dobro kako bismo bili sigurni u našu vjeru po njezinim plodovima3, i kako bi našim pobožnim ponašanjem , naši bližnji mogli biti zadobiveni za Krista4.

1 Rimljanima 6, 13; 12, 1 – 2 / 2. Petrova 2, 5 – 10
2 Matej 5, 16 / 1. Korinćanima 6, 19 – 20
3 Matej 7, 17 – 18 / Galaćanima 5, 22 – 24 / 2 Petrova 1, 10 – 11
4 Matej 5, 14 – 16 / Rimljanima 14, 17 – 19 / 2. Petrova 2, 12 ; 3, 1 – 2

87. Mogu li biti spašeni oni koji se ne obrate Bogu od svojih nezahvalnih i nepokajničkih puteva?

Sigurno ne! Pismo nam govori: „Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.“1.

1 1. Korinćanima 6, 9 – 10 / Galaćanima 5, 19 – 21 / Efežanima 5, 1 – 20 / 1. Ivanova 3, 14

88. Što je uključeno u istinsko pokajanje i obraćenje?

Dvije stvari. Umiranje starog čovjeka i rođenje novoga čovjeka1.

1 Rimljanima 6, 1 – 11 / 2. Korinćanima 5, 17 / Efežanima 4, 22 – 24 / Kološanima 3, 5 – 10

89. Što je umiranje starog čovjeka?

Istinsko pokajanje za grijehe, da ih sve više mrzimo i izbjegavamo1.

1 Psalam 51, 3 – 4; 51, 17 / Joel 2, 12 – 13 / Rimljanima 8, 12 – 13 / 2. Korinćanima 7, 10

90. Što je uskrsenje novoga čovjeka?

Radost cijelim srcem u Bogu kroz Krista1, i spremnost u ljubavi živjeti po volji Božjoj , te se vježbati u svim dobrim d i jelima2.

1 Psalam 51, 8 ; 51, 12 / Izajia 57, 15 / Rimljanima 5, 1 ; 14, 17
2 Rimljanima 6, 10 – 11 / Galaćanima 2, 20

91. Koja su ta dobra dijela?

Samo ona koja proizlaze iz istinske vjere1, sukladne s Božjim Zakonom2, učinjene na njegovu slavu3, a ne ona koja se temelje na našim mislima ili ljudskim odredbama4.

1 Ivan 15, 5 / Hebrejima 11, 6
2 Levitski Zakon 18, 4 / 1 Samuelova 15, 22 / Efežanima 2, 10
3 1. Korinćanima 10, 31
4 Ponovljeni zakon 12, 32 / Izajia 29, 13 / Ezekiel 20, 18 – 19 / Matej 15, 7 – 9

92. Što je Zakon Božji?

Bog je izgovorio sve ove Riječi1 :

1. "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
2. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
3. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
4. Sjeti se da svetkuješ dan odmora. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana Gospodnji, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan sabat.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj.
6. Ne ubij!
7. Ne učini preljuba!
8. Ne ukradi!
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je od bližnjega tvoga!"

1 Izlazak 20, 1 – 17 / Ponovljeni zakon 5, 6 – 21

93. Kako su ove zapovijedi podijeljene?

Na dvije ploče . Prva ima četiri zapovijedi i uči nas kakav treba biti naš odnos prema Bogu. Druga ima šest zapovijedi i uči nas što dugujemo svom bližnjem1.

1 Matej 22, 37 – 39

94. Što zahtijeva Bog u prvoj zapovijedi?

Da ne ugrožavam svoje spasenje te izbjegavam i sklanjam se od svakog idolopoklonstva1, magije, praznovjerja2, zazivanje svetaca ili drugih stvorenja3. Da iskreno priznajem jedinog istinskog Boga4, uzdajem se samo u njega 5 , samo od njega očekujem svaku dobru stvar6, ponizno7 i strpljivo8; da Ga volim9, bojim ga se10 i cijelim svojim srcem poštujem11. Dakle, da se radije odreknem svakoga stvorenja, nego da učinim i najmanju stvar protiv Njegove volje12.

1 1. Korinćanima 6, 9 – 10; 10, 5 – 14 / 1. Ivanova 5, 21
2 Levitski Zakon 19, 31 / Ponovljeni zakon 18, 9 – 12
3 Matej 4, 10 / Otkrivenje 19, 10; 22, 8 – 9
4 Ivan 17, 3
5 Jeremija 17, 5; 17, 7
6 Psalam 104, 27 – 28 / Jakovljeva 1, 17
7 1. Petrova 5, 5 – 6
8 Kološanima 1, 11 / Hebrejima 10, 36
9 Matej 22, 37 (Ponovljeni zakon 6, 5)
10 Izreke 9, 10 / 2. Petrova 1, 17
11 Matej 4, 10 ( Ponovljeni zakon 6, 13 )
12 Matej 5, 29 – 30 ; 10, 37 – 39

95. Što je idolopoklonstvo?

Idolopoklonstvo je kada čovjek umjesto pravoga Boga, koji se objavio u svojoj Riječi, ili pokraj njega, nešto izmišlja ili ima , te se u to pouzdaje1.

1 1 Kronologije 16, 26 / Galaćanima 4, 8 – 9 / Efežanima 5, 5 / Filipljanima 3, 19

96. Što zahtijeva Bog u drugoj zapovijedi?

Da ni na koji način ne činimo ikakvu sliku Boga1 niti ga štujemo na ikoji drugi način, nego samo kako nam je zapovijedio u svojoj Riječi2.

1 Ponovljeni zakon 4, 15 – 19 / Izajia 40, 18 – 25 / Djela apostolska 17, 29 / Rimljanima 1, 22 – 23
2 Levitski Zakon 10, 1 – 7 / 1 Samuelova 15, 22 – 23 / Ivan 4, 23 – 24

97. Zar onda ne bismo uopće smjeli činiti niti jednu sliku?

Bog ne može i ne smije biti prikazan na bilo koji način. Premda se stvorenja smiju slikati, Bog ipak zabranjuje činjenje ili posjedovanje takvih slika sa svrhom da ih se štuje ili kroz njih služit Bogu1.

1 Izlazak 34, 13 – 14; 34, 17 / 2 Kraljevima 18, 4 – 5

98. Ali zar ne bi slike smjele biti dozvoljene u crkvama kao pomoć u poduci neukih?

Ne, ne smijemo biti mudriji od Boga koji ne želi da njegov i narod bude podučavan beživotnim idolima2, već živim propovijedanjem njegove Riječi1.

1 Rimljanima 10, 14 – 15; 10, 17 / 2 Timoteju 3, 16 – 17 / 2 Petrova 1, 19
2 Jeremija 10, 8 / Habakuk 2, 18 – 20

99. Što zaht i jeva Bog u trećoj zapovijedi?

Da Božje ime ne omalovažavamo ili zloupotrebljavamo, ne samo proklinjanjem1 ili lažnom zakletvom2, nego čak i nepotrebnom zakletvom3; da Ga ne spominjemo nepotrebno, i da u tako strašnom grijehu ne sudjelujemo ni šutnjom, ni slušanjem4. Ukratko, ime Božje izgovarajmo sa strahopoštovanjem5 i dubokim štovanjem iskreno svjedočeći za Njega6, zazivajući Njegovu pomoć7 te svakom riječju i dijelom Njega veličamo 8 .

1 Levitski Zakon 24, 10 – 17
2 Levitski Zakon 19, 12
3 Matej 5, 37 / Jakovljeva 5, 12
4 Levitski Zakon 5, 1 / Izreke 29, 24
5 Psalam 99, 1 – 5 / Jeremija 4, 2
6 Matej 10, 32 – 33 / Rimljanima 10, 9 – 10
7 Psalam 50, 14 – 15 / 1 Timoteju 2, 8
8 Kološanima 3, 17

100. Zar je bogohuljenje zaklinjanjem i proklinjanjem božjeg imena tako ozbiljan grijeh da je Bog gnjevan na one koji ne pokušaju spriječiti i zabranili to , koliko je u njihovoj moći?

Da1. Niti jedan grijeh nije veći, niti jedan grijeh ne čini Boga više gnjevnim nego obeščašćenje njegovog imena. Zbog toga je zapovijedio smrtnu kaznu za to2.

1 Levitski Zakon 5, 1
2 Levitski Zakon 24, 10 – 17

101. Smijemo li dati zakletvu na Božje ime na pobožan način?

Da, kada građanska vlast, ili neka druga potreba, zahtijeva da time našu vjerodostojnost i pravdu, Bogu na slavu i na dobrobit bližnjega, sačuvamo i unaprijedimo. Takva se zakletva temelji na Riječi Božjoj 1 , a ispravno su je koristili vjerni kako u Starom, tako i u Novom Zavjetu 2.

1 Ponovljeni zakon 6, 13; 10, 20 / Jeremija 4, 1 – 2 / Hebrejima 6, 16
2 Postanak 21, 24 / Jošua 9, 15 / 1 Kraljevima 1, 29 – 30 / Rimljanima 1, 9 / 2. Korinćanima 1, 23

102. Smijemo li zaklinjati sa svecima ili drugim stvorenjima?

Ne, jer zakonita zakletva znači zazivati Boga, koji poznaje moje srce, kako bi svjedočio istini i kaznio me ako se krivo zaklinjem 1. Niti jedno stvorenje nije vrijedno takvog poštovanja2.

1 Rimljanima 9, 1 / 2. Korinćanima 1, 23
2 Matej 5, 34 – 37; 23, 16 – 22 / Jakovljeva 5, 12

103. Što zahtjeva Bog u četvrtoj zapovijedi?

Prvo, da održava evanđeosko poslanstvo i obrazovanje1 , te da ja, pogotovo na dan odmora, redovito idem na Bogoštovlje 2 čuti što Riječ Božja uči3 , učestvovati u sakramentima4 , javno se moliti Bogu 5 te donositi kršćanske darove za siromašne6. Drugo, da cijeloga mog života bježim od zlih putova, dopuštam Gospodinu da djeluje u meni kroz Duha Svetoga, te tako već u ovom životu započinjem vječni Šabat 7.

1 Ponovljeni zakon 6, 4 – 9; 6, 20 – 25 / 1. Korinćanima 9, 13 – 14 / 2 Timoteju 2, 2; 3, 13 – 17
2 Ponovljeni zakon 12, 5 – 12 / Psalam 40, 9 – 10; 68, 26 / Djela apostolska 2, 42 – 47 / Hebrejima 10, 23 – 25
3 Rimljanima 10, 14 – 17 / 1. Korinćanima 14, 31 – 32 / 1 Timoteju 4, 13
4 1. Korinćanima 11, 23 – 25
5 Kološanima 3, 16 / 1 Timoteju 2, 1
6 Psalam 50, 14 / 1. Korinćanima 16, 2 / 2. Korinćanima 8; 9
7 Izajia 66, 23 / Hebrejima 4, 9 – 11

104. Što zahtijeva Bog u petoj zapovijedi?

Da poštujem, volim i budem odan ocu i majci te svima onima koji imaju autoritet nad - mnom. Da budem poslušan i podložen svim njihovim brižnim naputcima i stegama; 1 da sam strpljiv prema njihovim pogrješkama2 – jer je kroz njih Bog izabrao upravljati mnome 3.

1 Izlazak 21, 17 / Izreke 1, 8; 4, 1 / Rimljanima 13, 1 – 2 / Efežanima 5, 21 – 22 / Kološanima 4, 1
2 Izreke 20, 20; 23, 22 / 2. Petrova 2, 18
3 Matej 22, 21 / Rimljanima 12, 1 – 8 / Efežanima 6, 1 – 9 / Kološanima 3, 18 – 21

105. Što zahtjieva Bog u šestoj zapovijedi?

Ne trebam vrijeđati, mrziti, povrijediti ili ubiti bližnjega svojim mislima, riječima, ili gestama, i još manje dijelom, bilo osobno ili preko drugoga 1 , niti povrijediti ili namjerno ugrožavati sebe te trebam odbaciti svaku želju za osvetom 2 - 3. Stoga je vlast naoružana da spriječi umorstva.4.

1 Postanak 9, 6 / Levitski Zakon 19, 17 – 18 / Matej 5, 21 – 22 ; 26, 52
2 Izreke 25, 21 – 22 / Matej 18, 35 / Rimljanima 12, 19 / Efežanima 4, 26
3 Matej 4, 7; 26, 52 / Rimljanima 13, 11 – 14
4 Postanak 9, 6 / Izlazak 21, 14 / Rimljanima 13, 4

106. Zar se ova zapovijed odnosi isključivo na ubojstvo?

Zabranjujući ubojstvo, Bog nas uči da on mrzi korijen ubojstva; zavist, mržnju, srdžbu i osvetu 1. U Božjim očima to je sve ubojstvo2.

1 Izreke 14, 30 / Rimljanima 1, 29; 12, 19 / Galaćanima 5, 19 – 21 / 1. Ivanova 2, 9 – 11
2 1. Ivanova 3, 15

107. Zar je dovoljno da ne ubijemo svojeg bližnjega?

Ne. Odbacujući zavist, mržnju i srdžbu Bog nam govori da volimo svoje bližnje kao sebe 1, da budemo strpljivi, mirni, blagi, milosrdni, prijateljski prema njima 2, da ih štitimo od ozljeda koliko možemo te da činimo dobro čak i svojim neprijateljima 3.

1 Matej 7, 12; 22, 39 / Rimljanima 12, 10
2 Matej 5, 3 – 12 / Luka 6, 36 / Rimljanima 12, 10 / Galaćanima 6, 1 – 2 / Efežanima 4, 2 / 2. Petrova 3, 8
3 Izlazak 23, 4 – 5 / Matej 5, 44 – 45 / Rimljanima 12, 20 – 21 ( Izreke 25, 21 – 22 )

108. Što je Božja volja za nas u sedmoj zapovijedi?

Bog osuđuje svaku nečistoću1. Trebali bismo to stoga u cijelosti mrziti 2 , te u braku ili kao samci, živjeti pristojnim i čestitim životima3.

1 Levitski Zakon 18, 30 / Efežanima 5, 3 – 5
2 Judina 22 - 23
3 1. Korinćanima 7, 1 – 9 / 1. Solunjanima 4, 3 – 8 / Hebrejima 13, 4

109. Zar Bog, u ovoj zapovijedi, zabranjuje isključivo takve skandalozne grijehe kao što je preljub?

Mi smo hramovi Svetog Duha, tijelo i duša, te Bog želi oboje da bude održavano čistim i svetim. To je razlog zašto zabranjuje sve što potiče spolnu nečistoću 1 , bila ona djelovanje, pogledi, misli ili požuda2.

1 1. Korinćanima 15, 33 / Efežanima 5, 18
2 Matej 5, 27 – 29 / 1. Korinćanima 6, 18 – 20 / Efežanima 5, 3 – 4

110. Što Bog zabranjuje u osmoj zapovijedi?

On zabranjuje ne samo otvorenu krađu i pljačku, kažnjive i po svetom zakonu 1 , već krađom smatra sva zlodjela i zamisli kojima želimo prisvojiti sebi što pripada bližnjemu, bilo silom, bilo pod krinkom pravde 2 , kao što su: lažno mjerenje težina, veličina ili količina, loša roba, krivotvorenje novca, pretjerane kamate ili bilo koji drugi načini koje je Bog zabranio 3. Osim toga, on zabranjuje svaku pohlepu4 , te zloupotrebu i rasipanje njegovih darova 5.

1 Izlazak 22, 1 / 1. Korinćanima 5, 9 – 10 ; 6, 9 – 10
2 Mihej 6, 9 – 11 / Luka 3, 14 / Jakovljeva 5, 1 – 6
3 Ponovljeni zakon 25, 13 – 16 / Psalam 15, 5 / Izreke 11, 1 ; 12, 22 / Ezekiel 45, 9 – 12 / Luka 6, 35
4 Luka 12, 15 / Efežanima 5, 5
5 Izreke 21, 20; 23, 20 – 21 / Luka 16, 10 – 13

111. Što Bog zahtijeva u ovoj zapovijedi?

Da činim štogod mogu za dobro svojeg bližnjega, da tretiram druge kao što bi želio da oni tretiraju mene, te požrtvovno radim kako bi mogao pomoći potrebitima 1. 

1 Izajia 58, 5 – 10 / Matej 7, 12 / Galaćanima 6, 9 – 10 / Efežanima 4, 28

112. Što zaht i jeva Bog u devetoj zapovijedi?

Božja volja je da nikada ne dajem lažno svjedočanstvo protiv ikoga, ne izokrećem ičije riječi, niti ogovaram ili klevećem, niti ikoga okrivim bez saslušanja ili bez pravednog razloga 1. Trebam izbjegavati, pod prijetnjom Božjega gnjeva, laž i prijevaru svake vrste kao dijela samoga Sotone. U sudskim i drugim pravnim poslovima 2 trebam voljeti istinu, govoriti je iskreno te je otvoreno priznavati3. Trebam činiti što mogu kako bi štitio i promicao dobar ugled svog bližnjeg 4.

1 Psalam 15 / Izreke 19, 5 / Matej 7, 1 / Luka 6, 37 / Rimljanima 1, 28 – 32
2 Levitski Zakon 19, 11 – 12 / Izreke 12, 22; 13, 5 / Ivan 8, 44 / Otkrivenje 21, 8
3 1. Korinćanima 13, 6 / Efežanima 4, 25
4 2. Petrova 3, 8 – 9; 4, 8

113. Što zapovijeda Bog u desetoj zapovijedi?

Da nikada ni najmanja želja ili pomisao se ne budi u našim srcima suprotna ikojoj Božjoj zapovijedi, već cijelim svojim srcem trebamo uvijek mrziti grijeh te naći zadovoljstvo i radost u svakoj pravednosti 1.

1 Psalam 19, 7 – 14; 139, 23 – 24 / Rimljanima 7, 7 – 8

114. Ali mogu li oni koji su obraćeni Bogu savršeno održavati ove zapovijedi?

Ne, jer u ovome životu čak i najsvetiji znaju samo za mali početak poslušnosti 1. Ipak, s cijelom ozbiljnošću svrhe, oni počinju živjeti u skladu sa svim, a ne samo nekim Božjim zapovijedima 2.

1 Rimljanima 7, 14 – 15 / 1. Korinćanima 13, 9 / 1. Ivanova 1, 8 – 10
2 Psalam 1, 1 – 2 / Rimljanima 7, 22 – 25 / Filipljanima 3, 12 – 16

115. Nitko u ovom životu ne može savršeno održavati deset zapovijedi. Zašto Bog želi da budu tako strogo navještane?

Prvo, da cijeloga života sve više spoznajemo svoju grješnost i stoga većom čežnjom želimo oproštenje grijeha i pravednost u Kristu 1. Drugo, da se ustrajno i marljivo molimo Bogu za milost Duha Svetoga, da se što više obnavljamo na sliku Božju, dok ne postignemo cilj punoga savršenstva nakon ovoga života 2 .

1 Psalam 32, 5 / Rimljanima 3, 19 – 26; 7, 7; 7, 24 – 25 / 1. Ivanova 4, 9
2 1. Korinćanima 9, 24 / Filipljanima 3, 12 – 14 / 1. Ivanova 3, 1 – 3

116. Zašto kršćani mole?

Zato što je molitva najvažniji dio zahvalnosti koju Bog zahtijeva od nas1. Zato što Bog daje svoju milost i Svetog Duha isključivo onima koji ustrajno mole , tražeći od Boga te darove i zahvaljujući mu za njih 2.

1 Psalam 50, 14 – 15; 116, 12 – 19 / 1. Solunjanima 5, 16 – 18
2 Matej 7, 7 – 8 / Luka 11, 9 – 13

117. Što sadržava molitva koja je Bogu ugodna i koju usliša?

Prvo, trebamo moliti iz srca, i nikome drugome nego jednom istinskom Bogu, koji se objavio u svojoj Riječi, tražeći sve što nam je zapovijedio iskati od Njega 1. Drugo, moramo spoznati svoju potrebu i bijedu te se poniziti u prisutnosti njegovog veličanstva. 2. Treće, moramo biti potpuno sigurni da će, unatoč naše nedostojnosti, Bog sigurno slušati našu molitvu zbog Krista našeg Gospodina, kako je obećao u svojoj Riječi 3.

1 Psalam 145, 18 – 20 / Ivan 4, 22 – 24 / Rimljanima 8, 26 – 27 / 1. Ivanova 5, 14 – 15
2 2 . Ljetopisa 7, 14 / Psalam 2, 11; 34, 18; 62, 8 / Izajia 66, 2 / Otkrivenje 4
3 Danijel 9, 17 – 19 / Matej 7, 8 / Ivan 14, 13 – 14; 16, 23 / Rimljanima 10, 13 / Jakovljeva 1, 6

118. Što je Bog zapovjedio da molimo?

Za sve što trebamo, duhovno i fizički,1 te što je obuhvaćeno u molitvi koju je izrekao Krist naš Gospodin.

1 Matej 6, 33 / Jakovljeva 1, 17

119. Koja je ta molitva?

“Oče naš, koji jesi na nebesima,
Sveti se ime tvoje,
Dođi kraljevstvo tvoje,
Budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim.
Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga,1
Jer tvoje je Kraljevstvo i sila i slava zauvijek!2 Amen ”

1 Matej 6, 9 – 13 / Luka 11, 2 – 4
2 Rani i najbolji manuskripti ispuštaju ovo zadnju rečenicu: «Jer tvoje je …»

120. Zašto nam je Krist zapovijedio da Boga nazivamo «Oče naš»?

Na početku molitve Krist želi probuditi u nama djetinje poštovanje i povjerenje prema Bogu, što treba biti motivacija naše molitve, jer nam je Bog postao kroz Krista naš Otac, i što od njega vjerom tražimo još manje će, nego naši zemaljski očevi, odbiti dati, ono što je potrebno za život 1 .

1 Matej 7, 9 – 11 / Luka 11, 11 – 13

121. Zašto se dodaje «na nebesima»?

Da ne mislimo o Božjem nebeskom veličanstvu kao nečemu zemaljskom1 , te da očekujemo sve što trebamo za tijelo i dušu od njegove svemoguće moći 2.

1 Jeremija 23, 23 – 24 / Djela apostolska 17, 24 – 25
2 Matej 6, 25 – 34 / Rimljanima 8, 31 – 32

122. Što prva molba znači?

«Sveti se ime tvoje» znači: pomozi nam da te istinski spoznamo1 , da te blagoslivljamo, štujemo i slavimo za sva tvoja d i jela i sve što isijava iz njih: tvoja svemoguća moć, mudrost, dobrota, pravednost, milost i istina 2. Tako vodi naš cijeli život , naše misli, , govor i d i jela, da tvoje ime nikada neće biti huljeno zbog nas, nego uvijek poštivano i slavljeno 3.

1 Jeremija 9, 23 – 24; 31, 33 – 34 / Matej 16, 17 / Ivan 17, 3
2 Izlazak 34, 5 – 8 / Psalam 145 / Jeremija 32, 16 – 20 / Luka 1, 46 – 55 / Rimljanima 11, 33 – 36
3 Psalam 115, 1 / Matej 5, 16

123. Što druga molba znači?

«Dođi kraljevstvo tvoj» znači: upravljaj nama svojom Riječju i Duhom na taj način da sve više budemo Bogu podložni 1. Održavaj svoju Crkvu snažnom , te pomozi da raste2. Uništi vražja d i jela, svaku silu koja je protiv tebe i svaku urotu protiv tvoje Riječi 3. Čini to dok tvoje kraljevstvo bude dovršeno i savršeno te u kojem ćeš Ti biti sve u svemu 4.

1 Psalam 119, 5; 119, 105; 143, 10 / Matej 6, 33
2 Psalam 112, 6 – 9 / Matej 16, 18 / Djela apostolska 2, 42 – 47
3 Rimljanima 16, 20 / 1. Ivanova 3, 8
4 Rimljanima 8, 22 – 23 / 1. Korinćanima 15, 28 / Otkrivenje 22, 17; 17, 20

124. Što znači treća molba?

«Neka bude tvoja volja, kako na nebu, tako i na zemlji» znači: pomozi nama i svim ljudima da odbacujemo svoje vlastite želje i održavamo tvoju volju koja je jedina dobra 1, bez negodovanja svatko da izvršava svoju službu i zvanje spremno i vjerno 2, kao anđeli na nebu3.

1 Matej 7, 21; 16, 24 – 26 / Luka 22, 42 / Rimljanima 12, 1 – 2 / Titu 2, 11 – 12
2 1. Korinćanima 7, 17 – 24 / Efežanima 6, 5 – 9
3 Psalam 103, 20 – 21

125. Što četvrta molba znači?

«Kruh naš svagdanji daj nam danas» znači: skrbi za sve naše tjelesne potrebe 1, kako bismo spoznali da si ti jedini izvor svega dobroga2, te da nam niti naš rad ni brige, niti tvoji darovi ne mogu činiti ikoje dobro bez tvojeg blagoslova 3. Pomozi nam da odustanemo od oslanjanja na prolazno stvorenje te da stavimo povjerenje samo u tebe 4.

1 Psalam 104, 27 – 30; 145, 15 – 16 / Matej 6, 25 – 34
2 Djela apostolska 14, 17 ; 17, 25 / Jakovljeva 1, 17
3 Ponovljeni zakon 8, 3 / Psalam 37, 16; 127, 1 – 2 / 1. Korinćanima 15, 58
4 Psalam 55, 22; 62; 146 / Jeremija 17, 5 – 8 / Hebrejima 13, 5 – 6

126. Što peta molba znači?

«Otpusti nam duge naše, kao što mi otpuštamo dužnicima svojim» znači: zbog Kristove krvi, ne drži protiv nas, jadnih grješnika, grijehe koje činimo ili zlo koje je prilijepljeno za nas 1. Oprosti nama kao što smo u cijelosti odlučni, kao dokaz tvoje milosti u nama, da opraštamo svojim bližnjima 2.

1 Psalam 51, 1 – 7; 143, 2 / Rimljanima 8, 1 / 1. Ivanova 2, 1 – 2
2 Matej 6, 14 – 15; 18, 21 – 35

127. Što šesta molba znači?

«Ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi iz Zloga!» znači : budući da smo toliko po sebi slabi da se ni trena ne bismo održali1 te budući da nas naši zakleti neprijatelji, sotona2, svijet3, i naše tijelo4 ne prestaju napadati. Gospodine, udostoji nas se sačuvati i jačati silom svojega Svetog Duha, kako ne bismo potonuli poraženi u ovoj duhovnoj borbi 5, nego da bismo se mogli čvrsto oduprijeti do konačne pobijede6.

1 Psalam 103, 14 – 16 / Ivan 15, 1 – 5
2 2. Korinćanima 11, 14 / Efežanima 6, 10 – 13 / 2. Petrova 5, 8
3 Ivan 15, 18 – 21
4 Rimljanima 7, 23 / Galaćanima 5, 17
5 Matej 10, 19 – 20 ; 26, 41 / Marko 13, 33 / Rimljanima 5, 3 – 5
6 1. Korinćanima 10, 13 / 1. Solunjanima 3, 13; 5, 23

128. Što tvoj zaključak u ovoj molitvi znači?

«Jer tvoje je kraljevstvo, i sila i slava zauvijek « znači: učinili smo sve ove zahtjeve prema tebi jer, kao naš moćni Kralj, ne samo da to želiš , već si sposoban dati sve što je dobro1. Zato što bi tvoje sveto ime, a ne mi, trebalo primiti svaku slavu, zauvijek2.

1 Rimljanima 10, 11 – 13 / 2 Petrova 2, 9
2 Psalam 115, 1 / Ivan 14, 13

129. Što riječ «Amen» izražava?

« Amen » znači: sigurno je tako. Čak je sigurnije da Bog sluša našu molitvu, nego da istinski želimo ono za što molimo1.

1 Iza 65,24; 2. Korinćanima 1,20; 2 Timoteju 2,13