Prva cjelina

1.      Koja je najveća utjeha u životu i u smrti?
Najveća utjeha u životu i u smrti je da tijelom i dušom ne pripadamo sebi, nego vjernom Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu, koji je u cijelosti platio za naše grijehe. U potpunosti nas oslobodio od svake moći zloga; On nas čuva i nemoguće je da nam se bez Njega išta dogodi, a sve služi našem spasenju.
Bog nas po Duhu Svetom uvjerava u vječni život i čini voljnima i spremnima da za Njega živimo.

2.      Koliko istina trebamo znati kako bismo živjeli i umrli u ovoj utjesi ?
Tri:
1. Veličinu vlastitih grijeha i bijede.
2. Način na koji smo oslobođeni od svih grijeha i njihovih posljedica.
3. Zahvalnost za spasenje koje dugujemo Bogu.

Druga cjelina

O ljudskoj bijedi

3.      Odakle saznajemo za naše grijehe i njihove posljedice?
Iz Biblije!

4.      Što se prema Bibliji traži od nas?
Isus Krist u Evanđelja po Mateju 22,37-40 uči: "Ljubi Gospodina Boga svojeg svim srcem svojim, svom dušom svojom, i svim umom svojim! " to je najveća i prva zapovijed. Druga zapovijed je slična prvoj: "Ljubi bližnjega svojeg kao samog sebe! O tim dvjema zapovijedima ovise sav Zakon i Proroci."

5.      Možemo li Zakon u cijelosti održavati ?
Ne možemo! Ljudska narav sklona je buntu protiv Boga i bližnjih.

Treća cjelina

6.      Da li je Bog stvorio čovjeka kao zlo i iskvareno biće?
Nije! Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, u istinskoj pravednosti i svetosti. Nakana toga bila je da ljudi Boga upoznaju, kao svog Stvoritelja, te da ga vole, žive s Njim u vječnom blaženstvu, hvale ga i štuju!

7.      Odakle dolazi grješna ljudska narav?
Od čovjekovog pada i neposlušnosti praroditelja, Adam i Eve. Zbog toga je naša narav pokvarila, pa smo svi već i rođenjem grješni.

8.      Jesmo li grješni da nismo u mogućnosti činiti dobro i odbaciti grijeh?
Jesmo, sve dok se ne rodimo po Duhu Svetomu.

Četvrta cjelina

9.      Nije li Bog nepravedan prema čovjeku kada zahtijeva od njega da održava Zakon koji nije u stanju provoditi?
Nije! Bog je stvorio čovjeka kako bi mogao provoditi Zakon. Čovjek, potaknut od zloga, svojevoljnom je nepokornošću lišio sebe i svoje potomke tih darova.

10.      Hoće li Bog ostaviti nekažnjenim neposluh i otpadništvo?
Neće! Božji gnjev se očituje prema našoj grješnosti i sadašnjim grijesima, te će ih kazniti pravednim sudom, kao što je zapisano u Bibliji: "Proklet bio je svatko, tko se ne pridržava svega što je zapisano u knjizi Zakona, i ne čini tako."

11.      Je li Bog milosrdan?
Bog je milosrdan, blag i pravedan! Pravednost zahtijeva da se počinjeni grijeh učinjen protiv Boga osudi vječnom kaznom tijela i duše.

Peta cjelina

O ljudskom spasenju

12.      Budući da smo pravednim sudom Božjim zaslužili vječnu kaznu, kako ju možemo izbjeći te dobiti milost i pomiriti se s Bogom?
Božja je volja da se pravednost zadovolji; zbog toga se zadovoljština u cijelosti mora platiti, osobno ili po drugome.

13.      Možemo li osobno platiti tu zadovoljštinu?
Ne!

14.      Može li neko drugo stvorenje platiti zadovoljštinu umjesto nas?
Ne! Prije svega, Bog ne želi kazniti drugo stvorenje zbog čovjekovog duga. Niti jedno stvorenje ne može podnijeti breme Božjeg gnjeva protiv grijeha i spasiti druge.

15.      Kakvog posrednika i spasitelja trebamo?
Osobu koja je istinski i pravedan čovjek, moćniji od stvorenja, a koji je istodobno istinski Bog.

Šesta cjelina

16.      Zašto mora biti istinski i pravedan čovjek?
Zato što Božja pravednost zahtijeva da čovjek daje zadovoljštinu za grijehe, ali grješnik ne može platiti zadovoljštinu za druge.

17.      Zašto istodobno mora biti i istinski Bog?
Da svojom snagom ponese breme Božjega gnjeva, te obnovi i vrati opravdanje i život.

18.      Tko je posrednik koji je istodobno istinski Bog te istinski i savršeno pravedan čovjek?
Gospodin Isus Krist! On se predao za naše spasenje i opravdanje.

19.      Kako to saznajemo?
Po radosnoj vijesti koju je Bog objavio na početku, u Edenskom vrtu; zatim ga je po svetim patrijarsima i prorocima, koju je oblikovao kroz žrtve i ostale obrede u Starom Zavjetu, te ju konačno ispunio u jedinom i ljubljenom Sinu, Isusu Kristu.

Sedma cjelina

20.      Hoće li svi ljudi biti spašeni po Kristu, kao što su bili izgubljeni po Adamu?
Ne! Samo oni koji su pravom i istinskom vjerom sjedinjeni s Kristom, te prihvaćaju njegove blagodati.

21.      Što je istinska vjera?
Znanje po kojem je svaka Božja objava u Svetom pismu istinita, povjerenje koje Duh Sveti kroz Evanđelje budi u nama. Uvjerenje i sigurnost da Bog oprašta grijehe po milosti, zbog Kristovog spasiteljskog djela, jer su u Bogu vječna pravednost i spasenje.

22.      U što kršćanin treba vjerovati?
U sve što je obećano kroz Evanđelje, i sve što nas uči Apostolsko vjerovanje koje predstavlja ispovijed vjere.

23.      Kako glasi apostolsko vjerovanje?
Vjerujem u Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje; I u Isusa Krista, Sina Njegovog jedinoga, Gospodina našeg; koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije djevice; mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sišao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebo, i sjedi s desne Boga, Oca svemogućeg; odakle će doći suditi živima i mrtvima. Vjerujem u Duha Svetoga; svetu sveopću (katoličku) Crkvu; zajedništvo svetih; oproštenje grijeha; uskrsnuće tijela; i život vječni. Amen.

Osma cjelina

24.      Na koliko dijelova je podijeljen sažetak apostolskog vjerovanja?

Na tri dijela koja govore o Svetom trojstvu:

1. O Bogu Ocu i našem stvaranju.
2. O Bogu Sinu i našem spasenju.
3. O Bogu Duhu Svetom i našem posvećenju.

25.      Budući da postoji samo jedan Bog, zašto onda govorimo o Ocu, Sinu i Duhu Svetome?
Zato što je Bog objavio kroz Bibliju da su tri osobe jedan istinski i vječni Bog.

Deveta cjelina

O Bogu Ocu

26.      Što podrazumijevamo pod: "Vjerujem u Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje"?
Vječni Otac našeg Gospodina Isusa Krista je iz ničega stvorio nebo i zemlju i sve na njoj. On sve održava i svime vlada svojom vječnom providnošću, zbog Krista, Sina Njegovoga, stoga je Bog i Otac. Njemu vjerujemo da će brinuti o svemu što nam je potrebno za tijelo i dušu. Bez obzira na probleme koje imamo, On će sve usmjeriti ka dobrobiti, jer sve može, te je voljan to učiniti, budući je vjeran Bog.

Deseta cjelina

27.      Što podrazumijevamo pod Božjom providnošću?
1. Moć Božju koja je svugdje prisutna i djelotvorna. 2. Moć kojom Bog održava nebo i zemlju zajedno sa svim stvorenjima. 3. Moć Božju po kojoj sve ne dolazi od Njega!

28.      Koja je dobrobit u spoznaji Božjeg stvaranja i providnosti?
1. Učimo se biti strpljivi u nevoljama. 2. Učimo se biti zahvalni u blagodatima. 3. Učimo se povjerenju u našeg vjernog Gospodina i Oca, sigurni da nas niti jedno stvorenje ne može odvojiti od Njegove ljubavi.

Jedanaesta cjelina

O Bogu Sinu

29.      Zašto je Sin Božji nazvan ISUS, što znači SPASITELJ?
Ime Isus znači Jahve je spasenje.
On je naš Spasitelj zato što spašava od grijeha, i zbog toga što spasenje ne možemo pronaći u nikome drugom.

30.      Da li je Isus Krist jedini Spasitelj za one koji nastoje postići spasenje i blagoslove posredstvom svetaca ili svojih djela?
Ne! Na takav način niječu Isusa, jedinog Spasitelja i Izbavitelja. Oni koji su Spasitelja prihvatili istinskom vjerom, u Njemu nalaze sve što je neophodno za spasenje.

Dvanaesta cjelina

31.      Zašto je Isus nazvan KRIST, što znači POMAZANIK ?

• Krist znači Mesija ili Pomazanik odnosno odabranik od Boga.
• Isus je odabran od Boga Oca i potvrđen od Duha Svetog kako bi bio naš veliki Prorok i Učitelj, koji nam savršeno otkriva otajstvo Božje volje glede našeg spasenja.
• On je jedini Veliki Svećenik koji nas je oslobodio podnijevši žrtvu na križu, te nas trajno zagovara pred Ocem.
• On je vječni Kralj, koji vlada Riječju i Duhom, braneći nas i održavajući u spasenju koje je izborio za nas.

32.      Zašto se nazivamo kršćanima?

• Zato što slijedimo nauk Isusa Krista, Dap 11,26.
• Zato što smo po vjeri dionici Krista i njegovih blagoslova.
• Stoga možemo ispovijedati njegovo ime, prinositi sebe u znak zahvalnosti, te se boriti svojom savješću protiv grijeha i zloga te zauvijek vladati s njime svim stvorenjima.

Trinaesta cjelina

33.      Zašto je Isus nazvan BOŽJIM JEDINOROĐENIM SINOM, ako smo svi Božja djeca?
Zato što je Krist Božji vječni Sin. Zbog Krista smo prihvaćeni kao Božja djeca!

34.      Zašto Isusa zovemo NAŠIM OCEM?
Zato što nas je od grijeha i vlasti Sotone otkupio svojom smrću i na taj način učinio nas svojim.

Četrnaesta cjelina

35.      Što znači: "Začet po Duhu Svetom, rođen od djevice Marije"?
Znači da je vječni Božji Sin preuzeo ljudsku narav po djevici Mariji, njegovoj majci, kroz djelovanje Duha Svetoga, te postao sličan ljudima u svemu osim grijehu.

36.      Koje blagodati imamo od Kristovog začeća i rođenja?
On posreduje i zagovora za nas pred Bogom. Zbog njegove bezgriješnosti i svetosti svi su naši grijesi pred Bogom izbrisani.

Petnaesta cjelina

37.      Što podrazumijevamo pod "mučen"?
Krist je podnio Božju kaznu zbog ljudskih grijeha, a sve to zbog nas. On je trpljenjem, i jedinom otkupljujućom žrtvom spasio naša tijela i duše od vječnog prokletstva, te nam pribavio Božju milost, opravdanje i vječni život!

38.      Zašto je Krist mučen "pod Poncijem Pilatom"?
Da bude nedužan osuđen od zemaljskog suca, te nas oslobodi Božje osude koja bi trebala pasti na sve nas.

39.      Postoji li nešto više u njegovom raspeću?
Vjerujemo da je Krist na sebe preuzeo naše prokletstvo budući da je Bog osudio smrt na križu.

Šesnaesta cjelina

40.      Zašto je Krist morao pretrpjeti "smrt"?
Zbog Božje pravednosti i istine. Nitko drugi nije mogao dati zadovoljštinu za naše grijehe osim Božjeg Sina.

41.      Zašto je Krist "pokopan"?
Kako bi se potvrdila činjenica njegove smrti.

42.      Budući je Krist umro umjesto nas, zašto mi trebamo umrijeti?
Naša smrt nije zadovoljština za grijehe, već prijelaz u vječni život.

43.      Koje blagodati primamo iz Kristove žrtve i smrti na križu?
Njegovom moći naš je stari čovjek raspet na križu, usmrćen i pokopan, kako grješne želje naših smrtnih tijela ne bi vladale nad nama, a mi prinosimo sebe Bogu kao žrtvu u znak zahvalnosti.

44.      Zašto stoji: "Sišao nad pakao"?
Kako bismo u nevoljama bili sigurni da nas je Krist oslobodio od straha i muke, svojom patnjom, te podnio bol i patnju na križu.

Sedamnaesta cjelina

45.      Kakvu blagodat primamo Kristovim "uskrsnućem"?

• Krist je pobijedio smrt uskrsnuvši od mrtvih, čime nas je učinio sudionicima Božje pravednosti koju nam je darovao svojom smrću.
• Sada se na nas odnosi snaga novog života.
• Zbog njegovog uskrsnuća sigurni smo u naše uskrsnuće.

Osamnaesta cjelina

46.      Kako razumijemo riječi: "On uziđe na nebo"?
Krist je uzašao na nebo to se je zbilo pred njegovim učenicima, te je ostao tamo zbog nas i ponovo će doći suditi žive i mrtve.

47.      Nije li Krist s nama do svršetka svijeta kao što je obećao?
Krist je istinski čovjek i istinski Bog. Kao čovjek nije više na zemlji, ali je uvijek s nama u božanstvu, veličanstvu, milosti i po Duhu.

48.      Zar nisu zbog toga dvije Kristove naravi odvojene, budući njegova ljudska nije tamo gdje je njegova božanska narav?
Ne, budući je božanska narav svugdje prisutna i neshvatljiva, proizlazi da njegovo božanstvo nadilazi granice ljudskosti koje je poprimilo. Tako da u njoj, i s njom ostaje sjedinjena.

49.      Koje blagodati primamo Kristovim "uzašašćem na nebo"?

1. On je naš Zastupnik pred nebeskim Ocem.
2. Imamo sigurno jamstvo da će nas On primiti sebi.
3. Šalje nam Duha Svetoga kao jamstvo. Po njegovoj snazi tražimo ono što je "gore", gdje je Krist, "s desne Boga", a ne ovozemaljske stvari.

Devetnaesta cjelina

50.      Zašto je dodano "Sjedi s desna Bogu"?
Zato što je Krist uzašao na nebo kako bi dokazao da je poglavar ili glava Crkve, po kojoj Bog Otac svime upravlja.

51.      Koje nam blagodati pruža Kristova slava?

1. Svetim Duhom izlijeva na nas nebeske darove.
2. Snagom svoje moći brani nas i podupire u borbi protiv neprijatelja.

52.      Kakvu utjehu imamo u Kristovom povratku kada će "suditi živima i mrtvima"?
U nevolji i progonstvu možemo sa sigurnošću i vjerom čekati dolazak suca, koji se predao za nas i otklonio svako naše prokletstvo. On je odredio svim svojim i našim neprijateljima vječnu propast, a nas posvojio i pripremio za nebesku radost i slavu, sa svima ostalima koje je izabrao da budu baštinici Kraljevstva Božjeg.

Dvadeseta cjelina

O Bogu Duhu Svetomu

53.      U što trebamo vjerovati glede "Duha Svetog"?

1. Zajedno s Ocem i Sinom on je jednako vječni Bog.
2. On je darovan da nas po vjeri čini Kristovim sudionicima i sudionicima svih njegovih blagoslova, on nas tješi i zauvijek ostaje sa nama.

Dvadeset i prva cjelina

54.      U što trebamo vjerovati glede "svete sveopće (katoličke) Crkve"?
Sin Božji od početka stvaranja pa do kraja svijeta, kroz cijeli ljudski rod, svojim Duhom i Riječju okuplja, štiti i čuva za sebe u jedinstvu i istinskoj vjeri, zajednicu izabranih za vječni život. Vjerujemo da jesmo i da ćemo uvijek ostati članovi te zajednice.

55.      Što podrazumijevamo pod "zajednicom svetih" ?

• Zajednicu vjernika koji su sudionici Gospodina Isusa, te svi zajedno imaju udio u svim njegovim milostima i darovima.
• Svatko ima obavezu slobodno i radosno koristiti Kristove darove zbog dobrobiti i blagostanja ostalih članova.

56.      U što treba vjerovati glede "oproštenja grijeha"?
Zbog Kristovog djela pomirenja, Bog više ne gleda na naše grijehe ili grješnost, s kojima se suočavamo tijekom cijelog života, milostivo daje pravednost Kristovu kako ne bismo pali pod osudu.

Dvadeset i druga cjelina

57.      Kakvu utjehu imamo u "uskrsnuću tijela"?
Nakon ovog života, naša će duše biti uzdignute Kristu, našem Poglavaru, a naše će tijelo uskrsnuti Kristovom moći, te će se sjediniti s našom dušom preoblikovajući se u Kristovo slavno tijelo.

58.      Kakvu nam utjehu daje članak o "vječnom životu"?
Budući da već sada osjećamo radost početka vječnog života, nakon ovog života imat ćemo savršena blaženstva koja oči nisu vidjele, uha nisu čula, niti je u srce došlo, te ćemo vječno slaviti Boga.

Dvadeset i treća cjelina

59.      Na koji nam način vjerovanje pomaže?
Spoznajemo da smo pred Bogom po Kristu opravdani, te smo baštinici vječnog života u Njegovom kraljevstvu.

60.      Kako možemo biti opravdani pred Bogom?
Istinskom vjerom u Gospodina Isusa Krista! Iako nas savjest ptiče da kršimo i ne održavamo Božje zapovijedi, te imamo sklonost činiti ono što nije dobro, Bog nezasluženo iz čiste milosti daruje blagoslove savršenog praštanja u Kristu. Promatrajući nas kroz Kristovu pravednost i svetost kao da nikada nismo počinili grijeh. Zbog toga pred Bogom izgled kao da smo u svemu bili poslušni, a milost trebamo prihvatiti svim srcem.

61.      Zašto kažemo da nas samo vjera opravdava?
Jer ne možemo snagom i zaslugom svoje vjere ugoditi Bogu, već samo Kristovom zadovoljštinom, pravednošću i svetošću, koje su naša pravednost pred Bogom, a to primamo vjerom.

Dvadeset i četvrta cjelina

62.      Zašto nas dobra djela ne mogu opravdati pred Bogom, ili biti djelom našeg opravdanja?
Zato što pravednost, kako bi opstala pred sudom Božjim, mora biti savršena u cijelosti sukladna Zakonu Božjem. Međutim, čak i najbolja djela su nesavršena.

63.      Zar naša djela ništa ne vrijede, čak i onda kada ih Bog želi nagraditi u ovom i budućem životu?
Bog ne daje nagradu zbog zasluga, već iz milosti.

64.      Ako je tako, ne uče li se onda ljudi neodgovornosti i grješnosti?
Ne, jer je nemoguće da oni koji su istinskom vjerom sjedinjeni s Kristom ne stvaraju dobra djela.

Dvadeset i peta cjelina

O svetim sakramentima

65.      Budući da nas samo vjera čini sudionicima Kristovim u svim njegovim blagodatima, gdje je onda izvor vjere?
Duh Sveti je stvara u našim srcima propovijedanjem Evanđelja, te je potvrđuje sakramentima.

66.      Što su sakramenti?
Sakramenti su vidljivi i sveti znakovi, pečati uspostavljeni od Boga. Njihovom uporabom jasnije uočavamo i potvrđujemo obećanja iz Evanđelja. Zbog Kristove žrtve na križu, On nam milostivo daruje oproštenje grijeha i vječni život.

67.      Jesu li Riječ i sakramenti uspostavljeni da bi upućivali našu vjeru u jednu žrtvu na križu, Isusa Krista, kao jedinog temelja našeg spasenja?
Duh Sveti nas uči kroz Evanđelja i potvrđuje kroz sakramente kako je cjelokupno naše spasenje ukorijenjeno u Kristovoj žrtvi na križu.

68.      Koliko je sakramenata Krist ustanovio u Novom zavjetu?

1. Krštenje
2. Večeru Gospodnju

Dvadeset i šesta cjelina

O svetom krštenju

69.      Na koji nas način Krštenje podsjeća i uvjerava da je Kristova žrtva djelotvorna?
Krist je ustanovio krštenje i time osigurava da smo očišćeni njegovom Krvlju i Duhom od grijeha i nečistoća duše i tijela, isto kao što smo izvanjski oprani vodom koja čisti naše tijelo od nečistoće.

70.      Što znači biti opran krvlju i Duhom Kristovim?

• Imati Božje milostivo oproštenje od grijeha, zbog Kristove krvi prolivene za nas, prilikom žrtvovanja na križu.
• Imati obnovu Duhom Svetim i posvećenjem, kao udovi Kristovi, kako bismo sve više umirali grijehu, te živjeli posvećenim i besprijekornim životom.

71.      Kojom prilikom nam je Krist obećao da smo Krvlju i Duhom "oprani" vodom krštenja?
Ustanovljenjem krštenja: "Idite, dakle, i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga." "Tko god povjeruje i krsti se, biti će spašen, a tko ne vjeruje, biti će osuđen." To obećanje se ponovno spominje na mjestima gdje se u Svetom Pismu krštenje naziva "vodom preporoda" i pranjem od grijeha.

Dvadeset i sedma cjelina

72.      Da li je izvanjsko pranje vodom ujedno i pranje od grijeha?
Nije, budući da nas jedino Krv Kristova i Duh Sveti čiste od svih grijeha.

73.      Zašto Duh Sveti naziva krštenje "vodom preporoda" i pranjem od grijeha?
Bog nas ne uči da je krštenjem sva nečistoća našeg tijela oprana, već da su naši grijesi oprani Kristovom Krvlju i Duhom. Međutim, još važnije jest da nas božanskim zalogom i znakom, Krist želi uvjeriti da smo istinski duhovno oprani od grijeha, kao što su naša tijela oprana vodom.

74.      Treba li krstiti djecu?
Djeca su ona kao i njihovi roditelji uključeni u Savez i pripadaju narodu Božjem. Budući da im je obećano izbavljenje od grijeha po Krvi Kristovoj i dar vjere po Duhu Svetom, jednako kao i njihovim roditeljima. Djecu treba krstiti, te ih znakom Saveza priključiti kršćanskoj Crkvi, kako bi se razlikovala od djece nevjernika. Ovo se činilo i pod starim Savezom, obrezanjem, umjesto kojega je Krist u novom Savezu ustanovio krštenje.

Dvadeset i osma cjelina

O Večeri Gospodnjoj

75.      Na koji nas način Sveta večera podsjeća i uvjerava na sudioništvo u Kristovoj žrtvi na križu i na sve njegove blagodati?
Tako što je Krist zapovjedio svim vjernicima jesti lomljeni kruh i piti vino iz čaše, u znak sjećanja na njega. Tome je priključio obećanje; prvo, da je njegovo tijelo žrtvovano i "lomljeno" na križu umjesto nas, i da je njegova krv prolivena zbog nas. Zbog toga sluga Gospodnji lomi kruh kako bismo ga blagovali, te nam pruža kalež. Sigurni smo da nas Krist svojim raspetim Tijelom i prolivenom Krvlju hrani za vječni život, da primamo kruh i vino Gospodnje iz ruke sluge Gospodnjega, kao sigurne znakove Kristovog tijela i krvi.

76.      Što znači blagovati Večeru Gospodnju?
To je prihvaćanje Kristove patnje vjerom srca, primanje oproštenja grijeha i vječnog života, te stalno sjedinjenje po Duhu Svetom, koji je u nama i u Kristu. Premda je Krist na "nebu", a mi smo na zemlji, ipak smo tijelo od Tijela njegovog i kosti od Kostiju njegovih, živi i vođeni Duhom u vječni život, kao što su udovi našega tijela upravljani jednom dušom.

77.      Kojom je prilikom Krist obećao blagoslove sudionicima Večere Gospodnje?
Prilikom ustanovljenja Svete večere: Gospodin Isus Krist, one noći kada je bio izdan uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade učenicima govoreći: "ovo je Tijelo moje koje se predaje za vas. Činite to na moju uspomenu". Na isti način uzme kalež govoreći: "Ovo je kalež Novoga Saveza u mojoj Krvi. Ovo činite svaki put, meni na uspomenu". Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete iz ovog kaleža, smrt Gospodinovu navješćujete dok ne dođe ponovno. Ovo je obećanje ponovio apostol Pavao: Kada blagoslivljamo "kalež blagoslovljeni", ne znači li to zajedništvo krvi Kristove ? I kruh koji lomimo, nije li to zajedništvo tijela Kristovog? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo; i svi smo dionici jednoga Kruha."

Dvadeset i deveta cjelina

78.      Pretvaraju li se kruh i vino doslovno u tijelo i krv Kristovu?
Ne, jer kao što se voda krštenja ne pretvara u Kristovu krv, niti nas voda sama po sebi čisti od grijeha, to je božanski znamen i potvrda, tako u Večeri Gospodnjoj posvećeni kruh ne postaje stvarno Kristovo tijelo, bez obzira što se u skladu s običajem prilikom sakramenta naziva tijelom Kristovim, isto vrijedi i za vino.

79.      Zašto Krist naziva kruh svojim tijelom i kalež svojom krvlju ili Novim Savezom u svojoj krvi? Zašto apostol Pavao naziva Večeru "sudjelovanjem" u tijelu i krvi Kristovoj?
Time nas poučava da njegovo raspeto tijelo i prolivena krv su prava ¨hrana i piće¨ našem duhu za vječni život. On nas tim vidljivim znakom primanja Božje milosti želi uvjeriti u sudioništvo s njegovim tijelom i krvi djelovanjem Duha Svetoga. Cjelokupno Kristovo trpljenje i smrt usporedivo je s našim trpljenjem i davanjem zadovoljštine za grijehe.

Trideseta cjelina

80.      Što je posebnost Večere Gospodnje?
Večera Gospodnja svjedoči o potpunom oproštenju naših grijeha kroz jednu žrtvu, Isusa Krista, u kojoj je jednom zauvijek prinio sebe na križ za sve nas. Time smo Duhom Svetim sjedinjeni s Kristom, koji je sada na "nebu" u svom tijelu, sjedeći s desne Boga Oca.

81.      Tko može pristupiti Večeri Gospodnjoj?

• Svi oni koji žele ispovjediti grijehe, vjeruju da su im slabosti pokrivene Kristovom smrću i trpljenjem.
• Svi oni koji žele kontinuirano jačati svoju vjeru i poboljšavati svoj način života.
• Oni koji su neiskreni i nezahvalni jedu i piju vlastitu osudu.

82.      Treba li dopustiti pristup Večeri Gospodnjoj onima koji svojom vjerom i životom pokazuju da su nevjernici i neprijatelji Božji?
Ne, jer će time Savez Božji biti narušen, a On će iskazati gnjev prema cijeloj zajednici. Kristov i apostolski naputak govori o dužnosti kršćanske Crkve da isključi takve ljude, dok ne poboljšaju svoj život.

Trideset i prva cjelina

83.      Što je nebeska vlast?
To je propovijedanje Evanđelja i kršćanska disciplina. Ova sredstva otvaraju vjernicima kraljevstvo Božje, a zatvaraju onima koji nevjeruju.

84.      Na koji je način po evanđelju, kraljevstvo Božje otvoreno ili zatvoreno?
Kraljevstvo Božje je otvoreno navještanjem i svjedočenjem vjernicima, po zapovijedima Kristovim. Bog zbog Krista oprašta sve grijehe ako se obećanja Evanđelja primaju istinskom vjerom. S druge strane, svim se nevjernicima i licemjerima navješćuje da gnjev Božji i vječna propast ostaju nad njima, sve dok se ne obrate Bogu. Po ovom evanđeoskom svjedočenju Bog sudi kako u sadašnjem, tako i u dolazećem životu.

85.      Na koji je način kraljevstvo nebesko zatvoreno i otvoreno po kršćanskoj disciplini?
Krist je zapovjedio da i oni koji sebe nazivaju kršćanima treba bratski opominjati ako žive nekršćanski, slijede krivi nauk ili su amoralni. Ako se ne odreknu svojih djela ili krivih puteva, o tome treba obavijestiti crkvu i prezbitere. Ako se niti nakon toga ne promjene, s pravom im je zabranjeno sudjelovanje u sakramentima. Na taj način su isključeni iz zajedništva svetih, odnosno iz Crkve, a Bog ih isključuje iz Kristovog kraljevstva. Međutim, ako obećaju i pokažu iskreno pokajanje, tada mogu ponovno biti primljeni u Crkvu.

Trideset i druga cjelina

O zahvalnosti

86.      Budući da smo Kristovom milošću, bez ikakve zasluge izbavljeni iz grijeha i njihovih posljedica, zašto moramo činiti dobra djela?
Zato što nas je Krist izbavio svojom Krvlju i stalno nas obnavlja Svetim Duhom nalik na svoju sliku. Svojim životom iskazujemo zahvalnost njegovoj dobroti i slavimo Boga. Dobra djela činimo kako bismo bili sigurni u našu vjeru po njenim plodovima i kako bismo pobožnim životom pridobili naše bližnje za Krista.

87.      Mogu li biti spašeni oni koji ne traže Boga i ne odriču se nezahvalnog i nestrpljivog života?
Oni ne mogu biti spašeni. U Svetom pismu stoji napisano: "Sigurno znajte da nepravednici neće ući u Božje kraljevstvo. Nema zabune: niti jedan bludnik, idolopoklonik, preljubnik, homoseksualac, kradljivac, pljačkaš, pijanica, klevetnik ili varalica, nema baštine u kraljevstvu Božjem."

Trideset i treća cjelina

88.      Koliko dijelova ima istinsko pokajanje ili obraćanje?
Dva:

1. Umiranje stare naravi
2. Rođenje novog čovjeka

89.      Što znači umrijeti staroj naravi?
Iskreno žaliti zbog osobnih grijeha, odbaciti ih i izbjegavati.

90.      Što znači rođenje novog čovjeka?
Potpuna radost i život u Bogu kroz Krista, želju da se živi prema Njegovoj volji, čineći dobra djela.

91.      Što su dobra djela?
Djela koja su učinjena iz istinske vjere, na temelju Zakona Božjeg, zbog Njegove slave, ona se razlikuju od onih zasnovanih na našem mišljenju ili ljudskoj tradiciji.

Trideset i četvrta cjelina

92.      Kako glase Božje zapovijedi?

Bog je izrekao sve ove riječi:

Prva zapovijed
"Ja sam Gospodin Bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova uz mene."

Druga zapovijed
"Ne pravi sebi lika niti obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin Bog tvoj, Bog sam ljubomoran."

Treća zapovijed
"Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojeg, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime Njegovo."

Četvrta zapovijed
"Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmog je dana počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojem."

Peta zapovijed
"Poštuj oca svojeg i majku svoju, da imaš dug život na zemlji koju ti je dao Gospodin, Bog tvoj."

Šesta zapovijed
"Ne ubij!"

Sedma zapovijed
"Ne učini preljuba!"

Osma zapovijed
"Ne ukradi!"

Deveta zapovijed
"Ne svjedoči lažno! "

Deseta zapovijed
"Ne poželi išta što pripada bližnjemu tvojem! "

93.      Kako dijelimo ove zapovijedi?

Dijelimo ih u dva djela:
• Prvi se sastoji od prve četiri zapovijedi koje nas uče kako trebamo živjeti u odnosu s Bogom.
• Drugi dio sastoji od šest zapovijedi koje nas uče kako trebamo živjeti u odnosu s našim bližnjima.

94.      Što Gospodin zahtijeva u prvoj zapovijedi?
Izbjeganje i klonjenje idolopoklonstva, vračanja, praznovjerja, zazivanja stvorenja zbog kako ne bi izgubili spasenje u Kristu. Možemo zazivati jedinog istinskog Boga, vjerovati samo u Njega, ponizno i strpljivo prihvaćati svako dobro od Njega, ljubiti ga, bojati ga se i štovati svim srcem. Vjernik bi trebao okrenuti leđa prolaznim stvorenjima, i nastojati ne činiti ono što bi bilo protiv Njegove volje.

95.      Što je idolopoklonstvo?
Ako osoba zamišlja ili posjeduje nešto u što se pouzdaje, u što vjeruje ili stavlja svoje povjerenje, pouzdanje i nadanje, pored ili umjesto u jednog istinskog Boga koji se objavio u Sv. Pismu.

Trideset i peta cjelina

96.      Što Bog zahtijeva u drugoj zapovijedi?
Da ga ne predstavljamo ili štujemo na bilo koji način osim kako smo usmjereni u Sv. Pismu.

97.      Znači li to da uopće ne smijemo izrađivati bilo kakve slike?
Boga ne bismo trebali prikazivati na bilo koji način. Što se tiče stvorenja, Bog zabranjuje izradu ili posjedovanje njihovih portreta s namjerom da im se iskazuje štovanje ili poštovanje ili da se koristi za služenje Bogu.

98.      Zar ne možemo tolerirati slike u crkvama umjesto knjiga za neuke ljude?
Ne bi trebali biti mudriji od Boga, On ne želi podučavati svoj narod pomoću kumira, već kroz živo propovijedanje Svetog Pisma.

Trideset i šesta cjelina

99.      Što zahtijeva treća zapovijed?
Ne izgovarati ime Božje, izuzev iz dubokog poštovanja, kako bismo ga ispravno priznavali, te na Njega ispravno upućivali, proslavljajujući ga našim riječima i djelima. Zloupotrebe Božjeg imena psovanjem, krivokletstvom ili nepotrebnim zaklinjanjem nije ispravna i predstavlja bogohulstvo.

100.     Zar su psovanje i zaklinjanje toliko veliki grijesi i pogrđivanje imena Božjega?
Nema većeg grijeha koji bi izazvao Božji gnjev od zloupotrebe Njegovog imena.

Trideset i sedma cjelina

101.     Možemo li se zaklinjati imenom Božjim na bogougodan način?
Da, ako to zahtijevaju građanske vlasti ili ako je to potreba za potvrđivanjem istine i vjere, Bogu u slavu, i za dobrobit bližnjega. Takva se zakletva temelji na Božjoj riječi, te je stoga ispravno korištena od Božjeg naroda u Starom i Novom Zavjetu.

102.     Možemo li se zaklinjati drugim stvorenjima?
Ispravna zakletva je zazivanje Boga, jedinog koji je prisutan u našim srcima, kako bi se svjedočila istina, a kaznilo one koji se krivo zaklinju. Niti jedno stvorenje ne zavređuje toliku čast.

Trideset i osma cjelina

103.     Što Bog zahtijeva u četvrtoj zapovijedi?

• Da se održava služba Riječi i kršćanskog obrazovanja, da se pohađa crkva, posebice na dan Gospodnji, kako bi se čula Riječ Božja, sudjelovalo u sakramentima, javno zazivalo Gospodina, te omogućilo Bogoslužje onima kojima je to potrebno.
• Odricanje od svih zlih djela u životu, dozvoljavanje Gospodinu da djeluje u nama svojim Svetim Duhom tako već u ovom životu započinje vječni život.

Trideset i deveta cjelina

104.     Što Bog zahtijeva u petoj zapovijedi?
Ukazivanje časti, ljubavi i vjernosti prema ocu i majci, te prema svima koji su autoriteti. Dužni smo prihvaćati njihovih naputke i disciplinu jer smo im podređeni, te strpljivo podnositi njihove pogreške.

Četrdeseta cjelina

105.     Što Bog zahtijeva u šestoj zapovijedi?
Da mislima, riječima i ponašanjem, a posebice djelima ne iskorištavamo, mrzimo ili ubijamo svoje bližnje, osobno niti uz pomoć drugih, da odbacujemo svaku želju za osvetom. Isto tako, ne smijemo sebe namjerno povrijediti ili se svjesno izložiti opasnosti. Građanske vlasti jedine imaju pravo primjenjivati dopuštena prinudna sredstva kako bi pružale preventivnu sigurnost od ubojstva.

106.     Govori li ova zapovijed samo o ubojstvu?
Bog nas želi poučiti koliko se protivi samoj pomisli i namjeri za ubojstvo, a ono često puta počinje od zavisti, koja vodi u mržnju ona donosi srdžbu te se stvara želja za osvetom. Sve to možemo poistovjetiti s ubojstvom.

107.     Je li dovoljno ne ubiti bližnjega?
Bog osuđujući zavist, mržnju i srđbu zahtijeva da ljubimo bližnje kao sami sebe, da pokazujemo strpljivost, mirnoću, uglađenost, milosrđe i prijateljsko raspoloženje, te da izbjegavamo povređivati bližnjega, a koliko možemo činiti dobro našim neprijateljima.

Četrdeset i prva cjelina

108.     Što nas uči sedma zapovijed?
Bog nečistoću ne prihvaća, pa je trebamo izbaciti iz srca, živeći čisto i disciplinirano kako u braku, tako u samačkom životu.

109.     Ne zabranjuje li Bog ovom zapovijedi nešto više od preljuba?
Budući da su naša tijela i duše hram Duha Svetog, Božja je volja da budemo čisti i sveti. On stoga ne voli nečista djela, ponašanja, riječi, misli, želje i sve ostalo što može poticati nekoga na to.

Četrdeset i druga cjelina

110.     Što Bog zabranjuje u osmoj zapovijedi?
Bog zabranjuje krađu i pljačku koje građanske vlasti kažnjavaju, svaki prljavi trik i prijevaru bližnjega, kojima se žele iskoristiti njegova dobra, prisilnim ili prividnim pravom, kao što su krivo mjerenje, prijevara u oglašavanju ili proizvodnji, krivotvorenje novca, ili bilo što drugo tomu slično što je Bog zabranio. On zabranjuje svaku pohlepu, zloupotrebu ili rasipanje Njegovih darova.

111.     Što Bog od nas zahtijeva u toj zapovijedi?
Da činimo svako dobro bližnjima, koliko možemo, da postupamo s njima onako kako bismo željeli da drugi postupaju prema nama, da pošteno radimo i pomažemo siromasima.

Četrdeset i treća cjelina

112.     Što Bog zahtijeva u devetoj zapovijedi?
Da ne svjedočimo lažno, ne izvrćemo tuđe riječi, ne budemo klevetnici ili ogovarači, da ikoga olako ne osuđujemo bez da smo pomno ispitali i saslušali. Dužni smo izbjegavati svaku laž i prijevaru kao djelo đavla, kako ne bismo izazvali Božji gnjev. U pravosudnim i ostalim situacijama, dužni smo se držati istine, govoriti je i priznavati iskreno. Trebamo braniti i promicati dobar glas bližnjega.

Četrdeset i četvrta cjelina

113.     Što zahtijeva deseta zapovijed?
Da u naše srce ne uđe misao, sklonost i djelovanje koje se protivi bilo kojoj Božjoj zapovijedi. Umjesto toga trebamo odbacit grijehe svim srcem, te pronalaziti zadovoljstvo i radost u svakovrsnoj pravednosti.

114.     Mogu li obraćenici sve zapovijedi savršeno održati?
Ne, jer i najsvetiji među njima, dok su u ovom životu, znaju samo za neznatan početak u poslušnosti. Ipak iskrenom odlukom počinju živjeti po svim zapovijedima Božjim.

115.     Zašto je Bog zapovjedio da se propovijeda pridržavanje svih deset zapovijedi, ako ih se nitko ne može u potpunosti pridržavati?

• Da budemo svjesni svoje grješnosti, te tražimo oprost grijeha i Kristovu pravednost.
• Da molimo Boga za milost Duha Svetoga, kako bismo se obnavljali u skladu sa slikom Božjom, dok ne postignemo cilj potpunog savršenstva poslije ovog života.

Četrdeset i peta cjelina

O molitvi

116.     Zašto je kršćanima potrebna molitva?

• Jer je molitva glavni dio zahvalnosti koju Bog zahtijeva od nas.
• Zato nam daje milost i Duha Svetog, i to onima koji iskreno traže Njegov oprost u molitvi, te mu zahvaljuju za sve.

117.     Što molitva treba sadržavati da bi bila uslišana i ugodna Bogu?

• Iskreno zazivanje jednog istinskog Boga, koji nam se objavio kroz svoje Pismo, tražeći od Njega sve ono što nam je zapovjedio.
• Priznavanje naših potreba i stanja kako bismo se ponizili pred Njegovim veličanstvom.
• Sigurnost da će je Bog čuti zbog Krista, u skladu s obećanjem Riječi

118.     Za što trebamo moliti?
Za sve što je potrebno duši i tijelu, koje je Krist Gospodin uvrstio u molitvu koju nas je naučio moliti.

119.     Kako glasi Gospodnja molitva?
"Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam dugove naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zloga. Jer Tvoje je kraljevstvo i sila i slava u vjekove. Amen!"

Četrdeset i šesta cjelina

O molitvi Gospodnjoj

120.     Zašto nam Krist poručuje da oslovljavamo Boga s "Oče naš"?
Da na samom početku molitve probudi u nama djetinje poštovanje i povjerenje u Boga. Bog je po Kristu postao naš Otac i dat će nam ono što u vjeri od Njega tražimo.

121.     Zašto je dodano "koji jesi na nebesima"?
Kako ne bismo Božje "nebesko" veličanstvo shvatili kao nešto "zemaljsko", prolazno, već da od svemogućeg očekujemo sve što nam je potrebno za tijelo i dušu.

Četrdeset i sedma cjelina

122.     Koja je prva zamolba?
"Sveti se ime Tvoje", što znači: pomozi nam kako bismo te poznavali, uzvisivali, slavili i štovali, za sva tvoja djela koja odražavaju svemoć, mudrost, dobrotu, pravednost, milost i istinu. To je molba da Bog vodi naše živote u mislima, riječima i djelima, da se nikada njegovo ime zbog nas ne huli ne huli, već da se stalno časti i slavi.

Četrdeset i osma cjelina

123.     Koja je druga zamolba?
"Dođi kraljevstvo Tvoje", izražava želju da nas Bog vodi Riječju i Duhom, kako bismo se sve više Bogu podređivali. Da se održi i poveća Kristova Crkva, unište đavolska djela i svaka moć koja se protivi Bogu te svaka zla namjera koja je smišljena protiv Božje Riječi, sve dok ne dođe kraljevstvo Božje u punini u kojem će biti sve u svemu.

124.     Koja je treća zamolba?
"Budi volja Tvoja kako na nebu, tako i na zemlji", to znači da trebamo tražiti da i podređivati se Božjoj volji zato što je ona jedino dobra, te da svatko voljno i vjerno, kao anđeli nebeski, izvršava svoju službu i poziv.

Pedeseta cjelina

125.     Koja je četvrta zamolba?
"Kruh naš svagdanji daj nam danas", to znači da molimo Boga za skrbništvo nad nama za naše potrebe fizičke i duhovne kako bismo spoznali Boga koji je jedini izvor svakog dobra. Niti jedna naša skrb, rad ili dar ne mogu koristiti bez Božjeg blagoslova. Zbog toga naše povjerenje polažemo jedino u Boga, praveći razliku između Stvoritelja i stvorenja.

Pedeset i prva cjelina

126.     Koja je peta zamolba?
"Otpusti nam dugove naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim", ovaj dio izražava želju da zbog Kristove smrti i uskrsnuća na križu, Bog nam ne uračuna prijestupe niti zlo koje je u nama, a mi izražavamo svoju namjeru da opraštamo bližnjima.

Pedeset i druga cjelina

127.     Koja je šesta zamolba?
"Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zloga", to znači da mi nismo u stanju sami po sebi opstati u duhovnim izazovima. Budući nas neprijatelji i grijesi pritišću, molimo Boga da nas očuva i ojačaj snagom Duha Svetog, kako bismo se mogli oduprijeti padu u duhovnoj borbi, sve dok u cijelosti ne izborimo pobjedu.

128.     Kojim riječima završava molitva?
"Jer Tvoje je kraljevstvo i sila i slava u vjekove", u ovom djelu obznanjujemo da je Bog naš Kralj, on ima svu vlast, voljan je i moćan dati svako dobro te je zbog toga Božje ime, a ne naše, zauvijek hvaljeno.

129.     Što znači "Amen"?
Potvrda izrečenoga i predstavlja uvjerenje da će tako biti, jer će Bog uslišati naše molitve!