Igor Sekulić

Rimski car Dioklecijan (lat. Gaius Auerlius Valerius Diocletianus) rodom je iz Dalmacije (Dioclea, blizu Salone - današnjeg Solina), a porijeklom iz seljačke obitelji. Otac mu se zvao Jupitar. Dioklecijan je imao nadimak koji je glasio - Jovius. Uzdigao se od običnog vojnika do vojnog zapovjednika u Meziji, zapovjednika carske tjelesne garde i senatora pa sve do konzula. Poslije smrti Numerijana (u vrijeme dubokih ekonomskih, političkih i vojnih teškoća) vojnici su ga proglasili carem 285. godine. Iduće godine imenovao je svog prijatelja Maksimilijana augustom i suvladarom predavši mu na upravu zapadni dio carstva. Osiguravši granice države na Eufratu i u Siriji, uzeo je 293. sebi za suvladara i Cezara Galerija kojeg je oženio svojom kćerkom Valerijom. Istodobno je i Maksimilijan za svog suvladara i Cezara proglasio Konstancija.

Time je u državi provedena tetrarhija: Dioklecijan je neposredno upravljao azijskim dijelom države, Trakijom i Egiptom; Galerije Balkanskim poluotokom i Podunavljem; Maksimilijan Italijom, Recijom, Hispanjom i Afrikom, a Konstancije Galijom i Britanijom. Zakone, koji su vrijedili za čitavo carstvo, izdavala su zajednički sva četiri vladara. Kao car bio je najžešći progonitelj kršćana, a progone je otpočeo oko 303. godine objavljivanjem tzv. Četiri edikta. Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje). Vladao je apsolutistički i uveo je po orijentalnom uzoru strogi dvorski ceremonijal. Svoju ličnost okružio je kultom, tako da su Senat i preostale republikanske institucije i tradicije izgubile svaki značaj. Državu je podijelio na 12 dijeceza (101 provincija). Italiji je oduzeo dotadašnji povlašteni položaj u pogledu plaćanja poreza. Uredio je financije i porezni sustav te je reformirao novčani sistem. Također je reorganizirao vojsku i donio zakon o maksimiziranju cijena živežnih namirnica i usluga (Dioklecijanov edikt o cijenama 301.) Odvojio je i vojnu upravu od civilne i uveo hijerarhiju dvorskih i društvenih staleža.

Za vrijeme vladavine vodio je ratove protiv Germana i Perzijanaca. Dvije godine prije abdikacije (zbog bolesti) počeo je proganjati kršćane, iako im je prije toga bio naklonjen. Godine 305. odrekao se carske časti (istovremeno je to učinio i Maksimilijan) i povukao se u svoju palaču u Dalmaciji koju je dao sagraditi na području današnjeg Splita (danas poznata Dioklecijanova palača). Nakon napuštanja carske vlasti bavio se vrtlarstvom. Otrovao se 316. godine (u 41. godini života) jer se bojao kako će ga njegovi nasljednici ubiti.

Vrlo zanimljivu legendu o Dioklecijanovoj kćerki Valeriji možete pronaći u knjizi Maje Bošković Uspomene, pripovjetke i predaje Matice Hrvatske (objavljena 1997.).