© Copyright www.rkczg.hr

Škotski doktor i misionar, smatra se najvažnijim europskim istraživačem Afrike. David Livingstone rođen je 19. ožujka 1813. u mjestu Blantyre u Škotskoj. Godine 1823. počeo je raditi u tvornici tekstila. Kasnije, za vrijeme studija medicine u Glasgowu, pohađao je i sate teologije. Godine 1838., nakon završenog tečaja teologije, svoje usluge ponudio je Londonskom misionarskom društvu . Kako bi usavršio znanje stečeno na tečaju 1840. godine Livinsgtone je poslan u misiju u Južnu Afriku. Godine 1841. stigao je u Kuruman, naselje koje je osnovano u Bechuanalandu (sada Bocvana) škotski misionar Robert Moffat. Ovo područje kasnije u 19. stoljeću aneksirati će kolonija Cape i postati će dio Južne Afrike. Livingstone je svoj rad započeo među afričkim crncima Bechuanalanda, unatoč neprijateljstvu Afrikanera i Bura koji su bili uglavnom nizozemskom porijekla.

Oženio se s Mary Moffat, kćerkom Roberta Moffata, 1845. godine, a koja će pomagati na njegovim putovanjima u područja gdje još nijedan Europljanin nije kročio. Godine 1849. Livingstone je prešao pustinju Kalahari i postao prvi Europljanin koji je ugledao jezero Ngami. Godine 1851. praćen svojom suprugom i djecom stigao je na rijeku Zambezi. Na drugoj ekspediciji (1852. - 1856.), tragao je za putem koji vodi s istočne ka zapadnoj obali. Tada je prešao put koji vodi sjeverno od Capetowna do Zambezija i potom preko Luande do Atlanske obale. Poslije je pratio tok rijeke Zambezi slijedeći je do Indijskog oceana, tako je otkrio čuvene Viktorijine slapove na rijeci Zambezi 1855. godine. Livingstoneove ekspedicije uzrokovale su reviziju svih postojećih mapa. Kada se vratio u Veliku Britaniju 1856. godine smatran je veliki istraživačem, a njegova knjiga Misionarska putovanja i istraživanja u Južnoj Africi ( Missionary Travels and Researches in South Africa ) iz 1857. godine učinila ga je slavnim. Uskoro je napustio misionarsku službu, a 1858. britanska vlada imenovala ga je britanskim konzulom u Quelimaneu (sada Mozambik) i vođom ekspedicije koja je trebala istražiti istočnu i središnju Afriku.

Nakon svog povratka u Afriku 1858. predvodio je ekspediciju do rijeke Shire i stigao do jezera Nyasa. Godine 1859. istraživao je rijeku Ruvuma i jezero Chilwa. Za vrijeme svoje ekspedicije u okolici jezera Nyasa Livingstone je postao veoma zabrinut zbog pojave arapskih i portugalskih trgovaca robljem koji su afričke crnce odvodili kao robovsku radnu snagu. Godine 1865. posjetio je Engelsku i napisao djelo Narrative of an Expedition to the Zambezi and Its Tirbutaries u kojem je osudio trgovce robljem i opisao komercijalne mogućnosti regije (danas uglavnom dijelove Malavija i Mozambika). Godine 1866. predvodio je ekspediciju koja je otkrila izvor Nila i istraživala razvođe središnje Afrike. Putujući uz Ruvuma rijeku, istraživač je pronašao put do jezera Tanganyika 1869. godine, nakon što je otkrio jezero Mweru i jezero Bangweulu. Godine 1870. započeo je istraživanje iz Ujijija na jezeru Tanganyika krečući se prema području koje se nalazi zapadno od jezera. To ga je učinilo prvim Europljaninom koji je putovao rijekom Lualaba u današnjem Zairu.

Nakon nestašice koja je uslijedila na putu vratio se u Ujiji gdje se susreo s angloameričkim novinarom Mortonom Stanleyem koji će izreći, kasnije čuvenu, rečenicu: Dr. Livingstone, I presume? . Nakon ove ekspedicije Livingstone i Stanley zajedno su istraživali područje sjeverno od jezera Tanganyika. Kasnije se Livingstone samostalno upustio u istraživanje izvora rijeke Nil. Livingstone je preminuo u mjestu Chitambo (danas: Zambija), najvjerovatnije 30. travnja 1873. godine jer je pronađen mrtav 1. svibnja. Njegovi sljedbenici sahranili su njegovo srce u dnu drveta ispod kojega je preminuo, a njegovo su tijelo prenijeli u Zanzibar na istočnoj obali. U travnju 1874. njegovi ostaci sahranjeni su u Westminster opatiji u Londonu. Livinstone se danas smatra jednom od najvećih modernih istraživača Afrike i jednim od pionira borbe za ukidanje trgovine robljem.