JEAN CALVIN I KALVINIZAM © Copyright www.rkczg.hr	ispiši tekst
www.rkczg.hr

Jean Calvin - 1509. -'64. Francuz po nacionalnosti, jedan od najznačajnijih teologa Reformacije rođen u Noyonu, Pikardija. Tijekom studija teologije i prava 1533. doživljva obraćenje; duhovni susret s Kristom, a onda igrom životnih okolnosti otkriva nauk reformacije koji mu se učinio izazovnim. No kako je u to vrijeme bilo opasno slijediti taj nauk tako je i njegov život polako postajao pod pritiskom, a glava više «u torbi nego na ramenu» upravo je ta činjenica uvjetovala da pobjegne u Genevu tako su njegove aktivnosti u tom gradu započele 1536. Ispočetka su njegove ideje činile previše radikalne i rigidne, tako je zbog općeg neprihvaćanja morao pobjeći 1538. te je boravio u Baselu i Strasburgu, ipak ono što nisu odmah razumjeli poslije su sve više počeli prihvaćati tako je ponovo pozvan da se vrati u Genevu i nastavi tamo gdje je počeo sa reformama. Svoja teološka razmišljanja je otpočeo sistematizirati u svojim (Christianae Religionis Institutio) Institucijama kršćanske religije 1536. Ono što ga je stavilo na listu nepoćudnih bila je činjenica da je u ključnim elementima otišao od doktrine Rima. Tako je odbacio vrhunski autoritet sv. Oca, te naglašavao spasenje po vjeri neovisno od dijela, ali je i reanimirao i pristao uz nauk temeljen na sv. Pismu poznat kao predestinacija. On je također vjerovao da je Biblija jedini izvor Božjeg zakona i teologije, a da vjernici trebaju inertpretirati ali i očuvati u njenom izvornom naučavanju, isto tako i svijet koji je Bog stvorio i uspostavio zakonitosti. Pokušao je nešto što je bilo nezamislivo u to vrijeme, on je uspostavio teokratsko društveno uređenje, kada se izuzme Izrael, onda je to jedino društvo koje je funkcioniralo po teokratskom principu. Zakoni koji su donošeni imali su izvorište i temelj na Sv. Pismu, ne znači da je tamo sve bilo u savršenom stanju ali kršćanstvo je imalo znakovit društveni utjecaj.

Njegovim naporima razvijena je tzv. kalvinistička teologija iako on nikada nije imao namjeru razvijati svoju teologiju i praksu unutar kršćanstva. Protivno svojoj volji postao je uzor mnogima, a njegov teološki sustav imao veliki utjecaj na Europsku misao te u kasnijim stoljećima proširio diljem cijelog svijeta poglavito u anglo-američkim i saksonskim zemljama. Kalvinizam je ima utjecaj na području teologije, ekonomije, društvenog i pravnog sustava. Termini kalvinizam se rabi u nekoliko različitih slučajeva, ono označava učenje Jean Calvina koji je razvio teološki sustav doktrine i prakse koji je pronašao načina da se razvije posebno u zemljama gdje je reformacija pustila svoje korijene; pr. Švicarska, Njemačka, Nizozemska, Velika Brianija, Skandinavija, Srednja i Centralna Europa, USA, Kanda i Novi Zeland i Australija. Taj sustav korespondirao je sa socijalnim, političkim, etičkim, ekonomskim napose teološkim aspektima života i ponudio odgovore i dao smjernice u tim područjima. U teologiji posebni naglasak stavlja se na dvije doktrinalne specifičnosti, a to je sakramentalnost Večere Gospodnje ili Euharistije u smislu mistične i duhovne nazočnosti Krista u činu, ali ne i elementima te biblijski nauk o predestinaciji ili predodređenju svetih za spasenje i vječni život s Bogom.

Teološki nauk o predestinaciji se uglavnom povezuje sa Jeanom Calvinom, često tumači kao da je on "stvorio" taj sustav. Ipak to nije u potpunosti točno jer je nauk vrlo jasno izražen u Bibliji, a sv. Augustin je također izražavao slične stavove. Dakle to je teološki nauk koji naučava da Bog na temelju svog sveznanja (omnisciencia) i svemoći (omnipotencija), polazeći od mogućnosti da je predvidio sve unaprijed i voli ljude te im iskazuje milost i milosrđe, pojedine predodređuje (predestinira) za spasenje, a druge za vječnu propast. U tom nauku koji se podudara i sa Rimokaličkim razumijevanju predestinacije pojavljuje se jedna različitost, a ta je da «kalvinistička» teologija slobodnu volju podređuje Božjem pozivu dok Rimokatolička naglašava da Božja surađuje sa ljudskom voljom.

Ako bi trebalo u nekoliko rečenica istaknuti ono što je Kalvin naučavao onda biti mogli ovako formulirati: On je naglašavao suverenost Suverena – Boga, Biblija je Božja objava čovjeku, a sve knjige Sv. Pisma su nadahnute i Božja objava, Crkva je zajednica odabranih za vječno spasenje, a Objava vodi kršćanina u razvijanju osobnog karaktera. Društvo i Crkva su jedinstvene cjeline a država ne smije kontrolirati Crkvu, Krist je uspostavio dva sakramenta (krštenje i Večeru Gospodnju), a vjerska disciplina i crkveno vodstvo zajednice trebaju biti usmjeravani od prezbitera (staratelja ili starješina), edukacija je sastavni i važan dio crkvenog života, a predestinacija temelj spasenja i vječne utjehe.