© Copyright www.rkczg.hr

Francuska kraljica (1547.-1559.) i majka posljednja tri francuska kralja iz porodice Valois. Bila je glavna snaga u francuskoj politici trideset godina u vrijeme katoličko-hugenotskih ratova i poticateljica masakra na dan sv. Bartolomeja (tzv. Bartolomejska noć). Rođena je 4. travnja 1519. godine u Firenzi kao kćerka vojvode Lorenza od Urbina i prapraunuka fiorentinskog vladara Lorenza de' Medicija zvanog Lorenzo Veličanstveni. Godine 1533. udala se za vojvodu od Orléansa, koji će postati francuski kralj 1547. godine pod imenom Henrik II. Za vrijeme vladavine svoga muža i njenog prvog sina Franje II nije imala velik utjecaj, ali je nakon sinovljeve smrti 1560. godine vlast u cjelosti došla u njene ruke. Kao regent vladala je u ime svog drugog sina Charlesa IX sve dok nije 1563. godine postao punoljetan, a ona je nastavila dominirati nad svojim sinom cijelo vrijeme njegove vladavine.

U svojem nastojanju da očuva kraljevsku vlast pod svaku cijenu Katarina svoje je snage posvetila održavanju ravnoteže između protestantske skupine zvane Hugenoti, koje je predvodio francuski vojni lider Gaspard de Coligny i rimokatoličke koju je predvodila moćna kuća Guise. Za vrijeme vjerskih ratova koji su počeli 1562. godine Katarina, rimokatolkinja, najčešće je podržavala katolike. Ali ponekad kada je to bilo politički korisno podržavala je Hugenote. Njezine političke manipulacije također su se odrazile na osobne poslove njene obitelji. Godine 1560. dogovorila je da njena kćerka Elizabeta od Valoisa postane treća žena moćnog rimokatoličkog kralja Španjolske Filipa II. Godine 1572. Katraina je našla za shodno da uda svoju drugu kćerku Margaretu od Valoisa za protestantskog kralja Henrika od Navarre, koji je kasnije postao Henrik IV, kralj Francuske.

Kasnije, 1572. primjetila je da Hugentoti imaju rastući utjecaj na njenog sina Charlesa, francuskog kralja. Preplašena, ona je organizirala zavjeru koja je dovela do ubojstva protestantskog vođe Colignya i pogubljenima, procijenjuje se, 50.000 Hugenota u masakru na dan sv. Bartolomeja tzv. Bartolemejska noć. Nakon smrti Charlesa 1574. godine i dolaska na tron njenog trećeg sina Henrika III Katarinina je moć sve više slabila. Umrla je u mjestu Blois u Francuskoj 5. siječnja 1589. godine. Daleko od njene političke uloge Katarina je bila pokrovitelj umjetnosti. Posebice ju je zanimala arhitektura. Njena osobna knjižnica sadrži bezbrojne rukopise, koji su postali čuveni u renesansnoj Francuskoj.