Martin Luther (1483. – 1546.): Evangelik

Luthera se smatra za utemeljitelja njemacke reformacije. Tijekom proucavanja spisa Apostola Pavla i Sv. Augustina iz Hippa došao je do zakljucka da se osoba spašava samo po milosti Boga, vjerom neovisno od dobrih djela ili religijskih obreda. Lutherovi spisi ukljucuju; O kršcanskoj slobodi (1519.), Kršcanskom plemstvu (1525.), Babilonsko sužanjstvo Crkve (1520.), Ropstvo volje (1525.). U svomu Malom katekizmu (1529.) u formi pitanja i odgovora kratko poucava o; Deset zapovijedi, Apostolskom vjerovanju, molitvi Oce naš, Krštenju i Veceri Gospodnjoj. Mali katekizam objašnjava osnove luteranske reformacije jednostavnim i slikovitim rjecnikom.

Philip Melanchthon (1497. – 1560.): Evangelik

Melanchton je bio blizak prijatelj Luthera. Kada je došao u Wittenberg, imao je vrlo dobru humanisticku naobrazbu, pod utjecajem Luthera prihvatio je nauk reformacije te postao njegov najbliži suradnik. On je izvršio utjecaj na Luthera da prevede Bibliju na njemacki jezik tog vremena razumljiv obicnim ljudima. Buduci Luther u Wittenbergu nije imao vremena sistematizirati nauk evangelicke teologije on je 1521. preuzeo taj zadatak, napisavši prvu sustavnu teologiju pod nazivom Loci Communes. Temeljem objavljenih radova i Sporazuma u Augsburgu napisao je prvu znacajnu konfesiju reformacije: Augsburško vjerovanje (1530.). Evangelicki pastori, sve do današnjeg vremena, prihvacaju se ne temelju ove kao uvjete ordinacije.

Jean Calvin (1509. – 1564.): Reformirani

Francuski reformator poznat po svomu radu u Ženevi i najvecem teološkom djelu, Instrukcije kršcanske religije (Institucione Christiane Religionis, 1536.-1559.). Kalvinov je nauk oblikovao vjerovanje Reformiranih crkava, vjerovao je u apsolutnu svemoc i svetost Božju. Zbog toga ga se cesto puta povezuje s naukom o predestinaciji i izboru, ipak treba naglasiti da se vrlo malo razlikovao od ostalih reformatora glede ove složene doktrine. Pet tocaka kalvinizma izražavaju nauk velikog reformatora, proizašli su od Sinode u Dortu te predstavljaju odgovor na pet primjedbi koje su nastale nakon Calvina.

1541. Calvin je zapoceo reformu institucionalne crkve u Ženevi. Uspostavio je cetiri crkvene službe;

Doktor: teološki ucenjak i ucitelj sa svrhom poucavanja ljudi i obrazovanja ostalih vjerskih službenika.

Pastor: propovjednik i službenik sakramenata, te provoditelji pastoralne discipline, poucavanja i savjetovanja ljudi.

Đakon: nadgledavatelj institucionalne pomoci, to je ukljucivalo bolnice te skrb za materijalne potrebe.

Starješine: dvanaestero laika cija je uloga bila nadgledati duhovno stanje crkve opcine.

Heinrich Bullinger (1504. - 1575.): Reformirani

Nakon smrti Ulricha Zwinglija 1531., Bullinger je postao pastor glavne crkve u Zurichu te voda reformiranih u Švicarskoj. Igrao je znacajnu ulogu u oblikovanju I. Helvetske vjeroispovijesti (1536.), temeljilo se, uglavnom, na Zwinglijevim teološkim pogledima za razliku od Lutherova nauka. 1549. postignut je Consensus Tigurinus, izmedu Bullingera i Calvina, to je potaknulo pomicanje švicarske teologije od Zwinglijeva prema Calvinovom nauku. Njegovi kasniji pogledi oblikovani su u II. Helvetskoj vjeroispovijesti (1566.) koja je prihvacena u; Švicarskoj, Francuskoj, Škotskoj i Madarskoj te je postala jedna od najprihvacenijih ispovijesti Reformiranih crkva.

Thomas Cranmer (1489. - 1556.): Anglikanac

1533. Cranmer je izabran za nadbiskupa Caterburyskog. On i Thomas Cromwell podržavali su prijevod Biblije na engleski jezik. 1545. je napisao liturgiju koja je još uvijek u upotrebi, a tijekom vladavine Edvarda VI., dozvoljeno mu je da napravi doktrinarne promjene neophodne za crkvu. On je zaslužan za pisanje i kompilaciju prve dvije Knjige zajednicke molitve (The Books of Common Prayer), (1549., 1552.), uz asistenciju Martina Bucera reformiranog vode iz Strasbourga, te Trideset devet clanaka, po kojima je uspostavljena osnovna struktura anglikanske liturgije za nadolazeca stoljeca.

Hugh Latimer (1485. - 1555.): Anglikanac

Bio je biskup Worcesterski u vrijeme kralja Henryija, ali se povukao s funkcije zbog toga što je kralj bio protiv protestantskih reformi koje je Latimer želio. Kada je Krvava Marija došla na vlast bio je uhicen, osuden za herezu te spaljen s prijateljem: Nicholas Ridley. Njegove posljednje rijeci na lomaci ostale su poznate: «Veseli se i budi hrabar Ridley, danas cemo u Engleskoj zapaliti takovu svijecu, vjerujem, da se nikad nece ugasiti po milosti Božjoj!», u listopadu 1555. spaljen je na lomaci. Smrti; Hugha Latimera, Nocolasa Ridleya te kasnije Thomasa Cranmera poznate su pod nazivom: Oxfordski mucenici.

John Knox (1513. – 1572.): Reformirani

Škotski ucitelj koji je prihvatio nacela kontinentalne reformacije. Kao kapelan Edvarda VI. bio je ukljucen u reviziju anglikanske Knjige zajednicke molitve. Nakon progonstva, zbog vjere, vratio se u Škotsku nakon dolaska kraljice Marije, kada je otpoceo pionirske promjene reformacijskih nacela. On je odgovoran za nastanak Prve knjige discipline (First Book of Discipline) te Knjige zajednickog reda (Book of Common Order) koje su prihvacene od tek ustrojene Škotske crkve.

prijevod: Branimir Bucanovic

Izvor: Modern Reforamtion Magazine, 2007.