© Copyright www.rkczg.hr

Oko 1520. Zuerich je imao 70 000 stanovnika i bio glavni grad jednog kantona kojih je u to vrijeme bilo trinaest, svi zajedno tvorili su švicarsku konfederaciju. Najvažnija osoba reformacije u Švicarskoj bio je Huldrych Zwingli.

Reformacija je imala implikacije na duhovni i društveni život ljudi. Započeo ju je reformator koji je duboko vjerovao da ono što čini je u skladu s planom koji je Bog imao za njegov život. Reformacija je započela polako, a krenula u njegovom «srcu», a promjene koje je doživljavao proizvodile su želju za propovijedanjem utemeljenim na Bibliji. 10. listopad 1522. je važan datum jer je tada raskinuo s autoritetom biskupa. Taj je raskid bio baziran na neslaganju oko pitanja posta i braka klera, ali su ti razlozi bili samo na površini, dublji su bili moralna i teološka pitanja, i hipokrizija klera.

Institucionalne reforme je provodila politička vlast, počele su 1523. na temelju rasprave potaknute od gradskog vijeća. Zwingli je učinkovito predstavljao svoje ideje sažete u Člancima, to ga je učinilo središnjim vođom reformacije. Mnoge praktične reforme koje su provedene u život bile su povezane s vjerskim i društvenim životom. Svećenici koji su tajno živjeli sa ženama počeli su tražiti da budu javno vjenčani, mnoge su opatice napustile svoje samostane, ukinut je crkveni porez, jači naglasak je stavljen na obrazovanje, a učitelji su dobili bolje plaće.

1524. je odlučeno da se sva uprizorenja kultne naravi trebaju ukloniti. Do kraja te godine većina samostanskih objekata bila je zatvorena, to je pomoglo ekonomiji budući su dani na opću uporabu. U travnju 1525. počela se prakticirati Večera Gospodnja, a unutrašnjost crkvenih zdanja je promijenjena, oltar su zamijenili jednostavnim drvenim stolom kojega su nazvali «Stol Gospodnji», kalež za Večeru Gospodnju je također bio drven ne bi li se naglasila jednostavnost.

Zabranili su prosjačenje ali u vodili skrb i brigu za potrebite te su organizirali besplatne obroke za sirotinju. Brak više nije bio sakrament i mjesna je vlast mogla vjenčavati, a crkva bi blagoslovila brak. Do 1526. situacija u Zuerichu je postala stabilna. Za razliku od Njemačke Švicarska se nije morala hvatati ukoštac sa seljačkim ustankom. To je stoga što je Zwingli shvatio potencijalni problem i poticao slobodu seljacima te su na taj način izbjegnuti socijalni nemiri koji su bili rasprostranjeni među seljacima zbog težnje za većim slobodama, manjim nametima i humanijem životu, privilegije koje su imali samo plemstvo i kler. Reformacija u Švicarskoj je fenomen povezan s duhovnim i društvenim promjenama. Ovo pokazuje pravu reformacije, koja se bavila promjenama srca i uma te kao posljedicu donijela društvene promjene.

Huldrych Zwingli je rođen 1. siječnja 1484. u dolini Toggenburg u švicarskom kantonu St. Galen. Obitelj Zwingli je bila seljačka ali napredna. Ne znamo mnogo o njegovom ranom obrazovanju osim da su ga učili otac i ujak. Učio je latinski oko pet godina, podučavao ga je ujak koji je bio svećenik i dekan Wesena i kasnije Basela. Između 1469. i 1498 je studirao u Bernu i na Bečkom sveučilištu od 1498 – 1502. Na sveučilištu u Baselu je stekao bakalaureat 1504. i magisterij humanističkih znanosti 1506. Bio je također dobro obrazovan u klasičnim jezicima grčkom i latinskom, rimskoj književnosti, kao i u filozofiji i povijesti. Tijekom tih godina je studirao via antique, kao i klasičnu grčku i rimsku književnost i filozofiju. U dobi od 27 godina (1511.) postao je svećenik u malom kantonu Glarus. U to je vrijeme postao vrlo zainteresiran za proučavanje crkvenih otaca i Biblije. Njegovo se shvaćanje temeljilo na biblijskom humanizmu i primjeni «principa humanističke hermenautike». Impresionirao ga je i inspirirao Erazmo i njegove ideje, do 1517. je usvojio Erazmovo učenje da bi se crkvena praksa trebala zasnivati na Bibliji, a to je bio početak reformacije njegovog mišljenja i vjerovanja.

Kada je postao svećenik u Einsiedelnu 1516. spoznao je negativne aspekte srednjovjekovnog hodočašća. Dok je bio svećenik u benediktinskoj opatiji proučavao je Pavlove poslanice na grčkom koje je izdao Erazmo, također je čitao Crkvene oce i imao poseban interes za propovijedanje Ivana Zlatoustog.

U dobi od 35 godina (1. siječnja 1519.) nakon prolaska kroz duhovne krize, na Grossmunsteru u Zuerichu je objavio da će propovijedati izravno iz Biblije počevši s Evanđeljem po Mateju. Ova je odluka bila značajna jer je značila da je raskinuo s prakticiranjem duge tradicije koja je slijedila specifičan poredak po ustanovljenom biblijskom tekstu zapisanom u zbirci odlomaka iz Biblije. To je bila značajna promjena jer od tada nadalje možemo naći nov naglasak u njegovoj teološkoj misli baziran na ideji da « kršćanski život mora početi s čistom Božjom riječ». Postoji još jedan važan trenutak u Zwinglijevom životu (1519.) koji ga je približio idejama koje će u budućnosti biti poznate kao temeljna vjerovanja reformacije. Dok se oporavljao od kuge napisao je Gebetslied in der Pest (Pjesma o kugi) u kojoj je izrazio ideju da je on bio oruđe preko kojega je Bog mogao djelovati. Razvio je nauk da Bog može učiniti što god želi te je on samo oruđe u Njegovim rukama koje će biti iskorišteno za promjene u svijetu, također je počeo vjerovati da je Bog djelovao u svijetu preko ljudi koji su ispunjavali Njegovu volju.

Zwingli je išao dalje u svojoj reformaciji misli i do 1522. je već otvoreno propovijedao protiv prakse koja je bila široko rasprostranjena u crkvenom životu. Teme protiv kojih je propovijedao uključivale su: davanje oprosta, hodočašća, kult svetaca i Marije, sistem pokajanja, hipokriziju klera u celibatu i samostanskom asketizmu. Sve je to privuklo pozornost zueriškog vijeća koje je 1523. organiziralo raspravu s ciljem pronalaženja smjerokaza za ustanovljenje evanđeoskog propovijedanja.

Zwingli je načinio 67 Članaka koji su postavili temelje njegove buduće teologije. U tom eseju on definira svoje poglede na mnoge stvari. Najvažniji je njegov pogled na Gospodina Isusa Krista. Za njega je On jedini Spasitelj čovječanstva, katolička crkva je ona u kojoj su vjernici, a to su oni koji vjeruju da Gospodin Isus je Krist – Spasitelj svijeta. Biblija je finalni autoritet u definiranju teoloških pogleda i kršćanske prakse, a djela ne spašavaju. Također je napao ostale teološke poglede koji su djelovali protiv kršćanske slobode: celibat, hodočašća, dane posta, redove, sljedbe itd. Vjerovao je da ne treba biti odvojenog svećenstva i da nema čistilišta. Zwingli je vjerovao da država treba biti odgovorna za upravljanje humanim društvom i da samo Bog može oprostiti naše grijehe.

Važno je za uočiti da je sljedeća rasprava organizirana deset mjeseci kasnije imala nakanu diskutirati o naravi mise i ulozi uprizorenja u liturgiji. Zwinglijeve su ideje postajale sve prihvaćenje i on je polako postajao vođa s intelektualnim i osobnim potencijalom.

U travnju 1525. gradsko je vijeće ukinulo Misu i uvelo Službu pričesti ili Posljednju večeru. Zwingli je vjerovao kako je Gospodin nazočan u činu, ali da se ne mijenja kruh i vino u pravo tijelo i krv poznata kao transupstancijacija, nije vjerovao niti u mističnu prisutnost Krista u elementima kruha i vina poznatu kao konsupstancijacija. Elementi su ostajali u svom pravom obliku kruha i vina, a članovi crkve su trebali primati oba elementa jednako kao u vrijeme kada je Gospodin ustanovio ovaj sakrament. Do 1527. Zwingli je vjerovao da postoje samo dva sakramenta: Večera Gospodnja i krštenje, jer je samo ta dva zapovjedio Gospodin.

Na početku pokreta reformacije bilo je mnogo različitih pogleda pojedina na teološka pitanja. Sloboda mišljenja i vjerovanja koja je bila gušena stoljećima, kada se ostvarila dovela je do mnogih nesuglasica.

Zwingli je bezuspješno radio na stvaranju saveza među reformatorima, u listopadu 1529. se susreo s Lutherom na marbuškom kolokviju. Uskladili su sve svoje nesuglasice osim one o naravi Euharistije. Složili su se da ona nije konsupstancijacija, i to je sve u čemu su se složili. Zwingli je također radio na stvaranju još jednog saveza, onog između različitih švicarskih kantona i južnonjemačkih carskih gradova i ostalih provincija koja imaju zajedničku teologiju, vršenje službe i liturgiju. Njegova ideja reformirane Europe je bila uspostavljena na principu kantona među različitim državama, vjerujući kako bi trebali biti povezani na način kao što kršćani dijele vjerovanje.

Zwinglijeva vizija reformirane Europe je slijedila model konfederacije: politički autonomne i različite države povezane zajedno kroz savez i zajedničku viziju kršćanskog života. Ova nastojanja također govore nešto o izbalansiranoj Zwinglijevoj predodžbi između univerzalnog i lokalnog u svakoj zajednici: dijelili bi izbacivanje anti-biblijske prakse, instituciju središnjih sakramenata krštenja i pričešćivanja i etiku bratske ljubavi. Kao što je napisao u Fidei ratio 1530., crkva bi trebala stvoriti kompromis sa mnogim zajednicama. One bi zadržale osobitosti svog narječja, kao i sve vidove kolektivnog života van crkve – društveno i političko uređenje i ekonomsku praksu koja nije nemoralna po kršćanskim standardima. Zwingli je preminuo 11. listopada 1531. u bici kod Kappele gdje je služio kao vojni kapelan, tijelo mu je rasječeno, srce izvađeno iz grudi da ne bi postalo relikvija, kako su vjerovali krvnici koji su ga ubili. Zwinglijev utjecaj na teološku misao je ogroman, njegova teološka razmišljanja su utjecala na teologiju reformacije i eklezijalnu praksu mnogih crkava.