Branimir Bučanović

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je nastao u Europi tijekom 16. stoljeća. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu, što je dovelo do uspostave reformiranog kršćanstva. Ona se sučelila s etabliranim eklezijalnim ustrojem Crkve te stavila pod upitnik primat pape; zahtijevala je smanjenje sekularnog i materijalnog utjecaja rimske kurije i potaknula korjenite i kvalitetne promjene u postojećoj Crkvi te dala poticaj na vraćanje izvornim načelima teologije i prakse kršćanstva.

Poticaji na reformu kršćanstva javljali su se tijekom povijesti i u Istočnoj i Zapadnoj crkvi, od kojih su mnogi bili gušeni nasilno. Među onima koji su potaknuli znakovitije raprave o pravovaljanosti Rimske crkve su bili valdežani, lolardi i husiti. Želja za vjerskim i društvenim reformama bila je prisutna i u monarhijama, u dokumentima kao što su Provisors and Praemunire, koje su pisali Englezi, i Pragmatična sankcija građanstva, koju su pisali Francuzi. Izražava se nakana o uspostavi crkava koje bi bile subordinirane na nacionalnom nivou, a sve to zbog smanjenja političke i financijske kontrole iz Rima. Protokom vremena bilo je sve više protivljenja i negativnih stavova prema političkom utjecaju i profanosti Rimske kurije, a sve je više bilo napada na rastrošnost papinstva i Kurije, njihovu svjetovnost i umiješanost u dinastičku politiku Italije.

Kako mnoge promjene dolaze buntom, tako je i vjerska reforma započela neslaganjem svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao, da je smatrao kako ju treba promijeniti - po mogućnosti na bolje! Martin Luther, 31. listopada 1517. je odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Wittenbergu.

Nekako u isto vrijeme, između 1523. i 1525., bogobojazan svećenik Huldrych Zwingli je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće, koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u Zürichu. Djelovanjem Jeana Calvina je oko 1541. utemeljeno teokratsko društvo u Ženevi. S izuzetkom Izraelskog kraljevstva, nijedno drugo društvo u povijesti nije bilo organizirano i upravljano po Božjim standardima temeljenim na Sv. pismu kao Ženeva za vrijeme Calvinova života. Calvin je imao utjecaj na razvitak reformirane teologije - njegovo djelo Institutio Christiane Religionis (1536.) još uvijek je jedno od najboljih djela sustavne teologije. Njegove teološko-socijalne ideje imale su značajan utjecaj na razvoj mnogih društvenih sustava; njemačkog, francuskog, nizozemskog, engleskog, škotskog, mađarskog, sjevernoameričkog i dr.

U Francuskoj reformacija je uzela velikog maha. Ipak, zbog serije progona, maltretiranja i pokolja Hugenota, gotovo je u potpunosti uništena, tako da do danas više vegetira nego egzistira. Ovdje treba spomenuti tzv. Bartolomejsku noć (23. - 24. 08. 1572., na dan sv. Bartolomeja), pokolj kršćana reformacije, u literaturi poznat kao sinonim za ubojstvo i nasilje inspirirano vjerskom netrpeljivošću i mržnjom. Broj ubijene djece, žena i muškaraca nikada se neće s točnošću moći utvrditi zbog činjenice da su krvnici prave podatke prikrili i umanjili, ali brojka se kreće od deset, pa sve do osamdeset tisuća ljudi, koji su postali mučenici za vjeru u Krista Isusa. Reformacija je uzela veliki zamah i u Nizozemskoj, a u Škotskoj je John Knox uveo prezbiterijalni sustav, po uzor na Calvinov eklezijalni ustroj, po kojem su Prezbiterijanske crkve postale nadaleko poznate.

Reformacija u Engleskoj je bila više potaknuta pragmatičnim i političkim potrebama. Naime, Kralj Henry VIII. nije mogao dobiti, iz političkih razloga, od pape rastavu braka, stoga je donio Akt o supremaciji 1534., te odbacio kontrolu pape, posebno onu političku, i uspostavio nacionalnu crkvu koju prozvaše Anglikanskom. Iako potaknuta politikom reformacija u Engleskoj bila je pod utjecajem tzv. kalvinske teologije, te je imala znakoviti utjecaj na razvijanje teologije i prakse Anglikanske crkve.

Nažalost, u svojim početcima reformatori su se dosta ne slagali, iako je bilo pokušaja usuglašavanja stavova. Razjedinjenost je pomogla protureformaciji da ubere više ploda te mnoge vrati u Rimsku crkvu. Žalosna i sramotna epizoda je Tridesetogodišnji rat , koji je donio mnogo tuge i devastirao Europu uzduž i poprijeko. Kada je okončan 1648., donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i relativna snošljivost, a protestantizam (luteranizam, kalvinizam i anglikanizam) postao rasprostranjena konfesija u Europi.

Reformacija je donijela mnogo značajnih promjena te utjecala na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Naglasak na pojedincu i njegovoj odgovornosti za život, potreba obraćenja, slobode i jednakosti neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio naših svjetonazora, a svoje poticaje nalaze u reformacijskom nauku. Da nije bilo vjerskih ratova i netrpeljivosti, iako je cijela ljudska civilizacija njima prožeta, pozitivna dimenzija bila bi daleko veća.

Tko je više ili manje kriv nije bitno, jer svi oni koji Krista zazivaju trebali bi sukobe prvo molitvom, potom dijalogom i na kraju zdravim kompromisima rješavati. No mnogima je to lakše u teoriji, a puno teže u praksi provoditi.