Novi list

Dan uoči Svih svetih, 31. listopada 1517. godine, na vrata Zborne crkve u Wittembergu Martin Luther pričvrstio je plakat na kome bijaše ispisano Devedeset i pet teza o oproštajnicama usmjerenih protiv zloporaba koje su se javljale u katoličkoj crkvi. Trideset četverogodišnji njemački augustinac i profesor bogoslovlja u istome gradu pokrenuo je tako pobunu koja će uskoro poput kakva kataklizmičkoga potresa žestoko uzdrmati čitavu Europu, koja tada ulazi u dugo razdoblje krvavih vjerskih ratova. Luther je zanijekao božanski primat pape, odbacio nepogrešivost koncila, ustvrdivši da izvorom vjere može biti samo Sveto pismo, utirući put novom protestantskom pokretu. Vješto iskoristivši prednost izuma tiskarskoga stroja, Luther je razvio golemu publicisitčku djelatnost i na taj način pridobio veliki broj pristalica za nove reformatorske ideje.

Novo je doba umjesto pape, dotadašnje vrhovne institucije, nametnulo novi autoritet – tiskano slovo. Umjesto bezličnoga člana srednjovjekovne korporacije, bratovštine i ceha, pojavljuje se sada samosvjesni pojedinac, individuum koji kritički razmišlja o sebi i svome položaju u društvu, koji istražuje i piše, tiska knjige i čita. No, oslobađanjem čovjeka kao autonomnoga bića stvoreni su i preduvjeti za postupno osvještavanje i homogenizaciju pojedinih naroda. Tiskani leci, brošure, polemike, rasprave obilno su korišteni kao medij da se u sve slojeve pismenoga stanovništva prenese borba protiv crkvenoga izrabljivanja i zasljepljivanja, ali ujedno proširi i sveukupna pismenost, jer protestanti umjesto crkve počinju afirmirati školu kao temeljnu odgojnu instituciju. U tome su svoju priliku prepoznali i mali narodi.

Hrvatska tiskara u Würtembergu

Demokratske su tekovine protestantizma u smislu nacionalnoga preporoda zdušno prihvatili slovenski reformatori na čelu sa Primožem Trubarom i hrvatski protestantski pisci. Značajniji reformatorski pokušaj izvan Hrvatske započela je skupina protestantski naklonjenih velikaša i svećenika u Tübingenu, okupljenih oko Petra Pavla Vergerija mlađega, nekadašnjega senjsko-modruškoga i koparskoga biskupa. Vergerije je davao poticaje istarskim glagoljašima, i surađivao s Primožem Trubarom, prvim slovenskim književnikom, koji je kao prognanik iz Slovenije došao u Njemačku, te već od 1550. počeo izdavati propagandističke knjige za Slovence.

S tim hrvatsko-slovenskim reformatorskim pokretom oko biskupa Vergerija bijaše povezan i Ivan (Hans) Ungnad (?-1564.), barun od Soneka u Koruškoj, nekadašnji zemaljski glavar Štajerske, veliki župan varaždinski, vlastelin u Samoboru, te zemaljski kapetan (vojni zapovjednik) slovenskih i hrvatskih zemalja. On je kao protestant-emigrant iselio u Würtemberg i u Urachu kod Tübingena, gdje mu je vojvoda od Würtenberga podario lijep dvorac, osnovao hrvatsku tiskaru. Osim Ungnada, sredstva za taj pothvat namaknuli su würtemberški knez Krištof i neki drugi njemački vlastelini. U tiskari su se izdavale knjige štampane glagoljicom, ćirilicom i latinicom, te nekoliko naslova i na talijanskom jeziku. Prvotni uspjeh tog golemog izdavačkog projekta zasjenile su teškoće oko prodaje i raspačavanja izdanja tiskare, a poslije smrti njena zaštitnika baruna Ungnada, cijeli poduhvat postupno zamire.

U razdoblju od 1561. do 1565. otisnuto je u Urachu dvadeset i pet različitih hrvatskih protestantskih knjiga, a ostatak i u nekim drugim tiskarama. Od ukupne, za ono vrijeme impozantne naklade, koja je obuhvaćala blizu 25.000 primjeraka, do danas se uspjelo sačuvati svega 300 knjiga. Najviše ih je pohranjeno u njemačkim knjižnicama, dok je manji dio razasut u knjižnicama diljem Europe.

Protestantizam u Hrvatskoj

Izdavačka djelatnost hrvatskih protestanata bila je prilično velika i osim čisto propagandističkih tekstova tiskan je prijevod Novoga zavjeta (Prvi del Novoga Teštamenta/Drugi del Novoga Teštamenta, 1562.-3.), prve početnice za učenje djece (Tabla za dicu), naputak o ustrojstvu protestantske crkvene općine (Crkveni ordinalic) i dr. Reformatori su jezikom željeli obuhvatiti cjelokupan južnoslavenski prostor, pa su svoja izdanja tiskali na trima pismima, prilagođavajući jezik sredinama kojima su knjige bile namijenjene. Glavni radnici oko prijevoda i izdavanja propagandnih knjižica na hrvatskom jeziku bili su Stjepan Konzul Istranin, rodom iz Buzeta, i Antun Dalmatin, koji kao pristaša reformacije dolaze u Urach, te počinju raditi u spomenutoj tiskari.

U Hrvatskoj se znatnije jačanje protestantizma stalo osjećati tek u drugoj polovini XVI. stoljeća, ponajviše u Međimurju, zapadnoj Hrvatskoj i Istri, i to među svećenicima, plemićima i građanima. Utjecaj novoga pokreta dopirao je preko slovenskih područja, Ugarske i Venecije. Širenje reformatorskih ideja u hrvatskim i drugim južnoslavenskim krajevima bilo je povezano s tiskanjem propagandističke literature. Poznato je da su se knjige iz hrvatske tiskare u Urachu raspačavale i u Rijeci, zaslugom tadašnjega carskoga i kraljevskoga kapetana Franje Barba.

Franjo (Francesco) Barbo potjecao je iz plemićke obitelji, podrijetlom iz Venecije, čiji preci bijahu feudalni posjednici Kožljaka (Waxenstein), srednjovjekovnog utvrđenog grada sjeverozapadno od Plomina u Istri. Njegov otac Kastelan (Castellano) bio je sin Ivana Bernardina i Katarine, rođ. Moyzes, nećak akvilejskog patrijarha i kardinala Marka, te pranećak pape Pavla II. Franjin stric Ivan bio je pićanski biskup. Zajedno s bratom Jurjem, koji se kasnije posvetio vojnoj službi, pohađao je pravne studije na Sveučilište u Padovi, što se u to doba općenito smatralo potajnim žarištem heretičkih naučavanja. Već od najranije mladosti Barbo se isticao kao gorljivi pristaša protestantizma. Znakovito je da će i njegova sestra Ana biti udana za Gian Giorgia Patrizia (Petrisa, Petrića), creskoga plemića i istaknutog pobornika reformacije, koji djeluje u Istri, Dalmaciji i Moravskoj, te naposljetku biva u Mlecima osuđen na smrt i spaljivanjem radi svojih heretičkih nazora.

Barbo - kapetan grada Rijeke

Stupivši u austrijsku dvorsku službu, u razdoblju od 1560. do 1569. Barbo je obnašao funkciju kapetana grada Rijeke kao neposredni carski namjesnik Habsburgovaca, naslijedivši na tome položaju kapetana Jakova Raunachera. U isto vrijeme, sa spomenutim bratom Jurjem, drži u posjedu Kastavsku gospoštiju (1560. – 1582.). Već u prvoj godini svoga kapetanskog mandata, Barbo se bio zauzeo za obnovu zgrade riječke Gradske vijećnice. O tome je svjedočio natpis postavljen na pročelju staroga Palaca (nekad u vlasništvu obitelji Battagliarini) na Koblerovu trgu. COMMUNITAS FIERI FECIT TEMPORE DOM. FRANCESCI BARBO CAPITANEI ET JUDICUM ANTONII RUSSOVICH ET JOANNIS SPECIARICH ANNO 1560. (Općina dade učiniti u vrijeme gospodina kapetana Franje Barba i sudaca Antona Rusovića i Ivana Specijarića godine 1560.). Pet godina kasnije postavljen je još jedan javni natpis na kome se spominje njegovo ime. Riječ je o stupu za gradsku zastavu (stendarcu), danas podignutom na kamenome postolju, pred zgradom riječkoga Municipija, na kome je uklesano: COMUN F.F. FEDER / BARBO CAPITANI / FIU. ANTO ZANCHI / ET ANDREA VESLA / MDLXV. Čini se da je te 1565. godine standarac bio popravljen i nanovo postavljen pred grad.

Kapetan Barbo je za boravka u Rijeci stolovao u Kaštelu, odlazeći često i na svoj dvor u Kožljaku gdje je običavao primati protestantske propovjednike i pisce. Vrlo je aktivno i zdušno surađivao s uraškim krugom protestantskih djelatnika na čelu s barunom Ungnadom. Prema Kobleru Barbo je zapravo bio zadužen za širenje Luterove nauke i protestantske propagande za cijelo područje oko Kvarnerskog zaljeva po nalogu pokrajinskih Kranjskih staleža. Čini se osim toga da je upravo Rijeka trebala u to vrijeme postati protestantskim centrom za priređivanje tekstova za tisak, jer su se suradnici iz Istre i Hrvatske ustručavali putovati u daleki Tübingen. Riječki povjesničar Sauro Gottardi iznosi neobično zanimljiv podatak da je tijekom Barbova boravka u Rijeci djelovala stanovito vrijeme čak i jedna pokretna tiskara ( una tipografia ambulante ) namijenjena za protestantsku propagandu. Ukoliko je to točno, možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da se za nju skrbio upravo Barbo. I sve to samo tridesetak godina nakon ugasnuća glasovite i slavne glagoljske tiskare biskupa Šimuna Benje Kožičića.

Hrvatski prijevodi Biblije i Svetog pisma

Za potrebe Ungandove tiskare u Urachu Barbo će isprva pokušati pribaviti hrvatski prijevod Biblije , potom se trudio pronaći i suradnike sposobne za prevođenje. Od krčkog franjevca Nikole Mojzesa, bezuspješno je nastojao nabaviti hrvatski glagoljički prijevod Biblije , kao što nisu urodili plodom niti njegovi pregovori s nekim Dubrovčaninom, padovanskim doktorom i profesorom hebrejskoga jezika da se u Rijeci prihvati prevođenja cjelokupnog biblijskog teksta. Barbo je pokušao doći i do gotovoga hrvatskoga prijevoda Svetoga pisma, koji se navodno čuvalo u jednom samostanu na otoku Rabu. U Istri je zajedno s vlastelinom Hanibalom de Comitibusom htio nabaviti Sveto pismo od fratra Ivana Bišćanina, za kojega se u Ljubljani ustanovilo da je djelomično istovjetan tekstu prijevoda što ga je 1521. bio naručio knez Bernardin Frankopan. Za prevodilački rad protestantskih tekstova Barbo je 1561. ipak uspio privoliti istarske svećenike iz Pazina Jurja Cvečića i Matiju Živčića, koji su kasnije prognani u Kranjsku. Cvečića je podupirao novcem, a za Živčića se zauzeo na skupštini Kranjskih staleža 1579. godine, budući da ga je pulski biskup prognao sa svoga područja.

Kada je Ungnad 1562. bio poslao nešto knjiga Adamu Langenmantelu, vlastelinu Kostela u Kranjskoj, s namjerom da ih raspača po Hrvatskoj, Bosni i Turskoj, Ungnadu je odgovoreno da će to biti teško ostvariti, jer je sva susjedna okolica Hrvatske sve do bosanske granice posve opustošena. Langenmantel, međutim, savjetuje Ungnada da se obrati riječkome kapetanu Barbu i gradu Rijeci, odakle se preko tamošnjih trgovaca mogu razaslati knjige sve do gradova u Dalmaciji. Knjige, koje su dopremane iz Njemačke u bačvama, Barbu su isporučivali trgovac Fabijan Kirchberger i Matija Klombner, poznati slovenski protestant iz Ljubljane. Živo se zalažući za uspjeh tiskare u Urachu, Barbo je Ungnada, s kojim se dopisivao, upozorio da se latiničke knjige lakše raspačavaju nego ćiriličke i glagoljičke, te njemu valja zahvaliti što će 1563. u toj tiskari biti objelodanjeno prvo hrvatsko latiničko izdanje (katekizam). Te iste godine pohodio je Barba na njegovu dvoru u Kožljaku i Stjepan Konzul Istranin. Budući da je Barbo i sam dobro vladao hrvatskim jezikom, Konzul će mu slati tiskarske materijale na lektoriranje. Prema Bibliografiji hrvatske protestantske književnosti Franje Bučara, vidljivo je da će kapetanu Barbu iz Uracha u Rijeku biti isporučen po jedan primjerak sljedećih protestantskih knjiga:

»Ma- / lahna kniga«

1) TABLA ZA DICU / EDNE MALAHNE / knižice iz / kojih se ta mlada predraga dit- / ca tere priprosti ljudi z gla- / golskim slovmi štati, i po- / glavitei i potribnei artiku- / li ili členi ove prave stare Karstijanske vere, koje sva- / koga čovika izveli- / ča lahko mogu naučiti. / Abecedarium vnd gantze cahsteshißmus / one außle- / gung in der Crobatischen Sprach / V TUBINGI / godišća po Isukrstovom roistvu / 1561. (tiskano glagoljicom);

2.) TABLA ZA DICU. / I IEDNE MA - / LAHNE KNIŽICE, IZ- /KOIH SE TA MLADA PREDRAGA / DIT- / CA, TERE PRIPROSTI / LIUDI s cirulss- / kimi / slovmi čtati i poglavi- / tei, i potribnei Artikuli, / ili, / členi ove stare / Karstian- / ske Vere, / koja svakoga čovika / Izveliča, lahko mogu / naučiti. / ABECEDARIUM vnd der gantze Cathechißmus, / one Außlegung, in der Syruischen Sprach. / V TUBINGI. / Godišče po- ISHOVOM roistvu. / 1561. (tiskano ćirilicom);

3.) KATEHISMUS = EDNA MA / lahba kniga, u koi esu ve / le potribni i prudni nauki i arti / kuli prave Krstianske vere. / s kratkim istomačenem za mlade / i priproste ljudi / I edna predika od Kriposti i Ploda prave Kar / stianske vere, Krozi tipana / Istrianina s pomoću dobrih Hrva / tov, sad naiprvo istumačena. Dru Cathechismus mit kurzer auß / legung, Symbolum Athanasij, vnd / ein Predig von der Krafft vnd würkung des rechten Cristischen Glau / bens, in der Crobatischen Sprach. / Štampana U tubingi. / Godišće po Isukrstovom roistvu 1561. (tiskano glagoljicom, Matija Klombner poslao je Barbu u Rijeku još četiristo komada istoga katekizma da ih ondje razdijeli);

4.) KATEKISMUS / EDNA MA- / LAHNA KNIGA, U KOI- jesu vele potribni i koristni na- / ouci i Artikouli prave Karsti-anske vere, s kratkim' istoumače- / nem', za mlade i priproste ljudi. / I ta prava vera od Božjega stana ili / bitja u Svetoi Troici, od svetoga A- / tanažia složena: Tere jedna lipa pre- / dika, od kriposti, i ploda prave Kar- / stianske Vere, kroz ANTONA DAL- / MA-TINA I STIPANA ISTIRANA, sad naiprvo iz mnozig jezik / harvacki istumačena. / CATHECHISMUS mit außlegung / in der Syruischen Sprach. Štampana: U tubingi / Godišće po ISHVOM roistvu / 16561. (tiskano ćirilicom);
    5.) PRVI DEL / NOVOGA TESTAMENTA, / VA TOM JESU SVI ČETIRI E- / Vangelisti i dijane Apustolsko, iz mnozig / jazikov v općeni sadašni i razumni harvacki / jazik, po ANTONU Dalmatinu, i STI- / PANU Istrianu, s pomoću drugih bratov, sada prvo verno / stlmačen. Der ersthalb Theil des newen Te / staments / darinn sein die vier Euangelisten / und der apostel geschicht / jetzt zum ersten mal in die Crobatische Sorach verdolmetscht ( vnd mit / Glagolischen Buchstaben / gedruckt. V Tubingi, leto od Kristova rojstva, 1562. (tiskano glagoljicom);

6.) EDNI KRATKI / RAZUMNI NAUCI, NAI- / POTREBNEI I PRUDNEI ARTI- / kuli ili deli, stare prave vere krstianske. Iz ovih / svaki človik more lahko tere brzo se naučiti, / koja vera jest prava, naistareja, od' Boga po- / stavlena, i koja vsakoga človika spassi. Kako, / skozi česa k takovi veri moremo priti. Kako se / ima Bogu pravo služiti; kako svaki Krstjanin / va nevolah i u vrime smrti ima se kripiti, i zaziva- / ti na B(og)a, da na milosti i pomoći Božioi ne be- / zufa, iz Krainskoga jezika sad naiprvo, skroz / Antona Dalmatina, i Stipana Is- / triana istlmačeni. Die fürnämpsten Hauptartickel Christlicher Lehre, / auß der Lateinischen, Teütschen vnnd Windischen Sprach, / in der Crobatische jetzund zum ersten mal verdolmetscht, vnd mit Cyrulischen Buchstaben gedruckt. V. TUBINGI / Leto od Kristova roistva / 1562. (tiskano ćirilicom).

Knjižica na talijanskom

7.) LA CONFES- Sione, della Fede / data all InuitiSsimo CAROLO V. / nella Dieta di Augusta del / M.D.XXX / Nouamente uerßa dal Latino in Lingua Itali- / ana, per alcuni fideli Christiani ama- /tori d'Italia. / Aggiontoui la Defesa della iSteSSa ConfeSSione / ET / La ConfeSSione / della dottrina delle Chiese di SaS- / Sonia, critta del M.D.L.I. per dar- / la nel Concilio di Trento. PSALM. 119. Et parlaua de tuoi testimonii al cospetto de i Re, & non era confuso. STAMPATO IN TUBINGA / l'Anno M.D.L.XII. (Spovid, talijanski).

Ova posljednja knjižica, koju je kapetan Barbo dobio iz Uracha, tiskana na talijanskom jeziku, bila je namijenjena stanovništvu koje se služilo tim jezikom na području Istre, Kvarnera i Dalmacije. Katekizme i druge knjige dijelio je hrvatskim svećenicima u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju. Nastojao je pritom propagirati ideje reformacije ne samo širenjem tiskopisa nego i živom riječju. Stoga je u Rijeku pozivao poznatoga propovjednika Grgura Vlahovića, rodom iz Ribnika kod Ozlja, nastanjenog u Metlici, a kao riječki kapetan tražio je da se ondje stalno namjesti protestantski propovjednik.

Unatoč nesumnjive zauzetosti, izvanredne energičnosti i upornosti Barbove u propagiranju protestantizma na kvarnerskome području, njegova djelatnost neće ostaviti vidnijih tragova. Poslije 1579. godine izvori ne spominju više nikakav trag protestantizma ni u Rijeci niti u susjednoj Istri. Možemo pretpostaviti da je Barbo, poput većine svojih reformatorskih istomišljenika, napustio domovinu i posljednje godine života proveo u susjednoj Sloveniji.