© Copyright www.rkczg.hr

Abram ili Abraham jedan je od najznačajnijih likova Biblije. Njegov je primjer poticaj za promišljanje, vjerovanje i nasljedovanje istina Objave .

Značaj je njegov utemeljen zbog tri razloga. On je paradigma vjere, pouzdanja i slijeđenja Boga. Obećanja Božja , koja su integrativni dio njegova života i službe , dobivaju na težini zbog činjenice da su dana u vrijeme i okolnostima koje su bile u suprotnosti sa dobivenim porukama. Nada koju mu je dao Gospodin Bog sadržavala je sljedeće. Prvo da će baštiniti zemlju u kojoj nije živio i koju nije posjedovao, da će njegovo potomstvo biti ogromno te da će biti blagoslov mnogim narodima, a značaj i težina očituju se u činjenici što tada još nije imao djece i ništa od obećanog nije bilo na putu ostvarenja. To što je prihvatio obećanja Božja i vjerovao, a da nije imao i vidio, čine ga uzorom vjere. Drugi je razlog važnosti očitovan u tomu što je praotac mononetizma. Vjera je objave bila nepoznanica u religijskim sustavima tog vremena. S Abrahamom počinje vjera Objave u kojoj naglasak s promišljanja o božanskom prelazi na objavu koju daje Bog. Vjera svoje uporište nalazi u objavi Boga, a ne na stvorenim, prilagođenim ili izmišljenim stavovima. Na kraju je bitan zbog toga što ga se smatra praocem triju velikih religijskih sustava i naroda. Od njega počinje razvoj židovstva kao nacije i vjere. Njegov zakoniti nasljednik Izak smatra se praocem židovske nacije. Od njegova, nezakonita, sina Jišmaela razvijaju se Arapi, koji su kasnije prešli na islam pa ga i oni smatraju svojim praocem. Na kraju je bitan i za kršćane koje su njegovi duhovni baštinici jer nasljeduju židovsku predaju i vjeru.

Temeljni podaci o životu

Cjeloviti je opis njegova života prikazan u knjizi Postanka 11,26-25,10. Vremenski je okvir života teško odrediti, bibličari ga smještaju u period od 2000. – 1300. pr.Kr. Prema navodima Sv. Pisma rođen je u Ur, Kaldejskom što je područje današnjeg Iraka da bi zajedno sa svojim ocem Terahom, koji je pored njega imao još dva sina; Nahora i Harana, preselio u grad Haran koji se nalazi na prostoru današnje Turske.

Ta je migracija uvjetovana ekonomskim razlozima budući se obitelj bavila stočarstvom. Imao je dvije žene; Saru koja mu je rodila zakonitog nasljednika Izaka te se nakon njene smrti oženio za Keturom, s njom imao još djece. Imao je i sina koji, iako prvorođen, nije bio zakonit nasljednik – Jišmael.

U odmakloj dobi (75.g.) krenuo je, zajedno s obitelji, slugama i nećakom Lotom, na drugi veliki put. Iz Harana prema obećanoj zemlji Kaananu tj. području današnjeg Izraela. Ta je selidba u osnovi različita od ostalih. Post 12,1-5 ss. opisuje razloge i poticaj putovanju te naziremo zbog čega je postao paradigma vjere. U pozivu koji mu je uputio Gospodin Bog dobio je nalog da treba krenuti u zemlju koja će postati njegova domovina te će od njega postati veliki Narod. Ovo je obećanje značajnije tim više što Abram tada nije posjedovao niti metar zemlje, još nije imao nasljednika, a žena, poodmakle dobi, je nerotkinja.

Tijekom se svog života više puta selio; iz Ura prema Haranu, Kanaanu, Egipatu. Neka od tih putovanja bila su uvjetovana nomadskim životom, druga ekonomskim neprilikama, a neka pod direktivama i napucima Gospodina Boga. Putovanja uvjetovana pozivom Božjim bitna su za razumijevanje njegova primjera , za razvoj biblijske i teologije objave. Tijekom se toga vremena događaju različiti događaji u njegovu životu koji opisuju karakter. Obično se misli da su pobožni ljudi savršeni bez mane , ipak to nije tako. Abraham je pored pozitivnih karakternih crta; poslušnost Bogu; Post 12, 4, nesebičnost i izbjegavanje sukoba; Post 13,8-9, hrabrost i pomoć u nevolji svomu bližnjemu; Post 14,14-16, predanost i upornost u molitvi; Post 18, 23-33 imao i one za koje ne bi mogli reći da su pozitivne tako uočavamo njegovo; otvoreno i svjesno laganje; 12,11-13; 20,1-2, te nevjera u Božje obećanje; 17,17.

Savez kojega inicira i uspostavlja Bog, Post 17, vrlo je znakovit jer progovara o suštini teologije saveza. Uspostavom pra-sakrament - obrezanje koje je u Novomu zavjetu zamijenjeno s krštenjem , kroz Savez , čiji je znak obrezanje , članovi postaju Božji narod, to se prenosilo na c i jelu obitelj.

Rođenje je zakonita sina Izaka vrlo bitan događaj koji će u kasnijim vremenima ostaviti traga na nauk Sv. Pisma. Kušnja je, o prinošenju sina Izaka, imala spiritualnu i edukativnu dimenziju u njegovu životu te ga je trebala približiti više Bogu i izgraditi u vjeri. Doživio je duboku starost, a nakon smrti sahranjen je u pećini Makpel, sprovod su obavili sinovi Izak i Jišmael (Post 25,9ss)

Događaji s porukama

Više je događaja iz života bitno za razumijevanje njegova lika i djela, navodim šest jer su znakovita za teologiju objave, molitve, nade i vjere.

Postanak 12, 1-7; opisuje trenutak kad se Bog objavljuje i daje smjernice Abrahamu. Iz zapisa valja uočiti nekoliko poruka. Bog se odlučio obznaniti što naglašava činjenicu da suverenosti i odabira. Bog se ukazuje i obznanjuje onima kojima želi, On daje naputak i smjernicu, Abraham prihvaća poziv i slijedi ga. Sastavnice ove objave očituju se u davanju obećanja i stvaranju nade. Naš lik tada još nije imao ništa od obećanja, niti zemlju , niti potomstvo, ali spremno prihvaća poruku i predano slijedi. Ovaj je događaj znakovit jer progovara o potrebi predanog nasljedovanja Božjeg poziva i vjere u životu.

Postanak 13, 14-17; opisuje događaja koji je nastupio nakon što se Abraham razdijelio od nećaka Lota zbog ekonomskih razloga. Opisuje ponovno Božje objavljivanje, kroz koje dolazi potvrda obećanja i poticaj na djelovanje tj. zauzimanje obećane zemlje. Uočljivo je da Bog potvrđuje obećanje i poziv te potiče djelovanje i daje utjehu. Abraham je pozvan i potican da svojim djelovanjem provodi objavu koju mu je dao Bog. U tom je smislu njegovo djelovanje provođenje Božjeg nauma.

Postanak 17; u biblijskoj teologiji bitni su Savezi koje uspostavlja Bog s čovjekom. Uočljivo je više saveza koji svjedoče o veličini, milosti i dobroti Boga. Savez je između Boga i Abrahma bitan jer postavlja temelje sakramentalne teologije i predstavlja pra-sakrament. Ono što je u Novom zavjetu krštenje u Starom zavjetu je obrezanje. Savez se kasnije prenosi na Božji narod, očitovao se u obećanju o stvaranju velikog naroda, a znak je bilo obrezanje. Savez je sklopljen u poznim godinama Abrahamovim koji tada još nije imao zakonitog potomka, Izaka.

Zapis je događaja iz knjige Postanka 18 bitan zbog toga što nam progovara o važnosti i značaju molitve, te napose njenog zagovornog oblika. Ovdje nam se pokazuje prava narav molitve, a ta je komunikacija , u ovom slučaju , dijalog s Bogom. Tijekom razgovora Abraham moli, zagovara, uvjerava Boga da poštedi one koji su se ogriješili. Ukratko: riječi, misli i govor upućen Svemogućem Bogu za druge, u nakani da se zazove; spasenje, blagoslov i pomoć je zagovnička molitva.

Rođenje je Izakovo, Postanak 21, znakovito jer predstavlja početak ostvarenja obećanja koje je Abraham dobio. Bitno je uočiti da od obećanja do početka ostvarenja prolazi 25 g., dugačak vremenski period u životu čovjeka. Proći će još dugi niz stoljeća dok se obećanje ne ostvari u potpunosti. Događaj donosi poruku nade u Božje obećanje, iako je prošlo dugo do početka ostvarenja, u pravo vrijeme na pravi način Bog je učinio!

Posljednji je događaj , koji želim izdvojiti , zapisan u Postanku 22, a opisuje kušnju koju je imao Abraham da žrtvuje svoga sina Izaka. Nedugo je nakon što se Izak rodio Abraham kušan na ustrajnost i povjerenje u Boga. Događaj je opisan u navedenom poglavlju, ali što možemo iz njega zaključiti. Poznata je narodna; «Ono što te ne uništi to te ojača!», slično bi mogli zaključiti iz ovog događaja. Iako je kušan da će izgubiti nasljednika ova zgoda ima za namjeru utvrditi njegov poziv i vjeru u Boga. Kušnje dolaze zbog toga da nas utvrde u vjeri i potvrde poziv koji Bog daje!

Abrahamov je put znakovit za razumijevanje biblijske teologije i duhovnosti temeljene na Sv. Pismu. On pokazuje da je Bog aktivan u životima vjernika, što se očituje u različitim životnim situacijama kroz koje prolazimo i koje neovisno kakove bile, dobre ili loše, uvijek su usmjeravane, nadgledane i vođene od Svemogućega. Njegov primjer pokazuje kako onostrano djelovanje može početi od malih, gotovo nevidljivih početaka , ali se kasnije razvija i ostvaruje. Od obećanja do privih znakova ostvarenja prošlo je nekoliko desetljeća, a puninu nije doživio za života jer su nastupila stoljećima, i tisućljećima kasnije. Na kraju je njegov primjer zagovorničke molitve poticaj da molimo za druge, razvijamo duhovnost i bliskost sa Sveznajućim.