© Copyright www.rkczg.hr

Biblija je Božja objava u kojoj su sadržani naputci, smjernice i nadahnuće za Bogoštovlje. Bogoštovlje je iskazivanje poštovanja, podložnosti, predanja, veličanja i obožavanja Boga koji je Svemoguć, Sveobdržavanjuć i Sveznajući. Zbog toga Sveto pismo treba oblikovati i usmjeravati bogoštovlje i predstavlja temelj štovanja.

Liturgija je propisano kršćansko bogoštovlje, a nakana mu je kroz organiziran način dovesti štovatelje u duhovan odnos sa Svemogućim. Kršćansko bogoštovlje se razvijalo tijekom stoljeća, te je imalo znakovit utjecaj na razvoj glazbe. Sastavni dio liturgije je pjevanje, pokajanje, vjeroispovijedanje, molitva, biblijska čitanja, propovijed, Euharistija ili Večera Gospodnja, zazivanje blagoslova.

Bogoštovlje je u Izraelaca bio sastavni dio života ali i organizirani ritual. Štovanje Gospodina Boga – JAHVE, bilo je nadahnuto idejom Saveza koji je Bog uspostavio sa svojim narodom. Saveze koje je Bogu uspostavljao sa čovjekom temeljni su poticaj Bogoštovlja.

Iako ideja saveza podrazumijeva: ugovor, sporazum o zajedničkoj suradnji na nekom području, u biblijskom «savezništvu» strane nisu na istom nivou i ravnopravne. Suvereni zbog pogreške čovjeka uspostavlja Savez kako bi pomogao i ponudio rješenje, Bog je uspostavio nekoliko saveza koji nam progovaraju o karakteru Svemogućega. Prvi savez je opisan u Pos 9,1-17 bio je sa Noom. Temeljni sporazum je da Bog nikada neće u potpunosti uništiti stvorenje. Drugi savez Bog je uspostavio sa Abramom, zasnivao se na potrebi da napusti mjesto svoga stanovanja u Uru, Kaledejskom i ode u obećanu zemlju. Savez je nosio obećanje o tomu da će Abram biti nositelj Božjeg blagoslova mnogim ljudima, taj savez je Bog obnovio i potvrdio obećanjem o rođenju nasljednika. Po treći put Bog je izmijenio savez sa Abramom, što je uključivalo promjenu imena u Abraham i uspostavu obrezanja kao arhetip kršćanskog krštenja. Obrezanje je predstavljalo ratifikaciju uspostavljenog Sveza između Stvoritelja inicijatora i stvorenja. Treći Savez Bog je uspostavio sa Narodom na brdu Sinaj kada je objavio svoju volju sažetu u Dekalogu. Deset Božjih zapovijedi su temelj vjerske i društvene etike (usp. Izl 20. 34,10-28. Pzak 4,13. 5,1-21). Četvrti Savez Bog je ustavio sa Kraljem Davidom. Taj savez potvrdio je obećanje dano Abrahamu, a u vrijeme Davida on je već dobrim djelom bio ostvaren te je dano obećanje o dolasku Kralja tj. Mesije, II. Sam 7,12.

Konačni Savez Bog uspostavlja sa ljudima u osobi Isusa Krista; Božjeg Sina, Spasitelja, Boga u punini. Gospodin je svojom utjelovljenjem, životom na zemlji, patnjom, uskrsnućem i uznesenjem u potpunosti ispunio sve potrebno ne bi li narušeni savez sa Bogom bio obnovljen i trajno uspostavljen po Kristu Isusu. Taj Novi savez ili Novi zavjet, savez je koji nam objavljuje Boga u svjetlu milosrđa, praštanja i novog početka (usp. Mt 26,28. Mk 14,24. Lk 22,20. I Kor 11,25. II Kor 3,6. Gal 4,24. Heb 8,6-9. 9,15. 12,24.)

Savezi Starog i Novog zavjeta koji su satkani u Božjoj riječi potiču na bogoštovlje i podsjećaju koliko je Bog: velik, moćan, dobar i milostiv te stvorenju daju nadu kako ono što održava nije uzaludno nego smisleno, konačno i svrhovito.

Prema antičkim običajima Orijenta ako bi netko susreo osobu, višeg roda ili pozicije bilo je očekivano da padne pred noge (pokloni se ničice), čelom dirne zemlju, tijekom spuštanja u pokoran položaj odašiljala je poljupce ljubeći svoju ruku. Tim činom se je pozdravljalo, iskazivala podložnost i poštovanje superiornijoj osobi.

U Starom zavjetu riječ; LXX proskuneo eng. worship, bow, bow down, obeisance, reverence, fall down; hrv. štovati, klanjati se, pokloniti se: označavalo je čin štovanja Boga. U Novom zavjetu glagol; proskuneo; eng. worship; fall down and worship, kneel, bow low, fall at another's feet; hrv. štovati, klanjati se, pokloniti se nekomu do nogu: između ostalog je označavalo i čin štovanja Boga.

U Novom zavjetu glagol proskuneo se koristi da bi se označio stav podložnije osobe koja se obraća nekomu na višem položaju, koji je po funkciji iznad ili ima viši autoritet, takvoj osobi se iskazuje štovanje, traži pomoć, a to se iskazuje izvanjskim činom poklanjanja, klanjanja ili klečanja. Taj termin se koristio u više svrha za nas su ključna dva. On se upotrebljava u svrhu iskazivanja štovanja, veličanja, klanjanja, podređivanja, predavanja i obožavanja Boga; Mt 4,10. Lk 4,8. Iv 4,20-24. 12,20. Dj 8,27. 24,11. I. Kor 14,25. Heb 11,21. Otk 4,10. 5,14. i Gospodina Isusa Krista; Mt 2,2i11. 8,2. 9,18. 14,33. 15,25. 20,20. 28,9i17. Mk 5,6. Lk 24,52. Iv 9,38. U Bibliji glagol štovati pojavljuje se 108 puta, a potiče na aktivnost prema Bogu. Bogoštovlje je dakle odraz vjere u Boga te se kroz njega izražava; podložnost, zahvalnost i veličanje Boga za sve ono što On jest u svojoj suverenosti.

Kako bi podrobnije shvatili biti kršćanskog bogoštovlja, treba na kratko promotriti što je to crkva. U Novom zavjetu imenica ženskog roda eklesia se u hrv. prijevodu Ljudevita Rupčića i Bonavetura Duda prevodi sa zajednica ili Crkva, usp. Dj 2,47. 8,1. 13,1. Imenica eklesia je izvorište za termin koji se danas rabi kao; Crkva ili Eklezija, često ti pojmovi sugeriraju instituciju, organizaciju i mjesto na kojem se odvija bogoštovlje dakle građevinu.

U Novom zavjetu to je drugačije tako pojam eklesia označava; zajednicu, skupinu ljudi, skupštinu, osobe koji su sljedbenici Isusa Krista odnosno one koji su pozvani iz vlasti tame u Božje kraljevstvo kako bi nasljedovali nauk Krist Isusa.

Zajednica ljudi koji slijede nauk Isusa Krista u svom obraćanju Bogu koristi Bibliju – Božju riječ kao putokaz za štovanje Boga. Budući je Crkva zajednica ljudi koji su objedinjeni oko nauka Isusa Krista može se zaključiti da Bogoštovlje treba biti Kristo i Teo-centrično, donositi slavu Bogu i veličanje njegova imena koje je vječno i nepromjenjivo.

Bogoštovne obrasce naziremo već u Novom zavjetu. Iz različitih knjiga možemo uočiti pojedine dijelove koji su se razvijali u liturgijske obrasce. Nezaobilazni novo zavjetni stihovi upućuju o uspostavljanju Večere Gospodnje ili Euharistije; Mt 26,26-30. Mk, 14,22-26. Lk 22,15-20. I Kor 11,23-25. Valja uočiti da je ovaj sakrament uspostavljen direktno od Gospodina Isusa. Vidljivo je da su elementi tog obreda kruh i vino te da su svi nazočni primali oba. Posljednja večera koju je Gospodin blagovao tijekom koje je uspostavljena Euharistija, preteča je onoga što je u ranoj kršćanskoj zajednici bilo poznato pod terminom «gozbe ljubavi» Agape, zajednička blagovanja obroka i na vidljivi način pomaganje sirotinji.

Čitanje pojedinih knjiga i dijelova «Svetih spisa» bili su preporuka vjernicima I. Tim 4,13 i sastavni dio bogoštovlja; I Sol 5,27. Kol 4,16. Propovijedanje istina iznesenih u Svetim spisima Dj 20,7. I Kor 14,26, pjevanje hvalospjeva, psalam i pouke; I Kor 14,26. Kol 3,16. Ef 5,19. a sve u bogoštovlju trebalo je biti na izgradnju i poticaj onih koji su se okupili na štovanje Boga. U I. Tim 2,1-3 predlaže se da se zagovara za sve ljude, posebno one na političkim pozicijama kako bi njihovo djelovanje bilo na opću korist cjele društvene zajednice, a ne njihovu osobnu. Tijekom liturgije skupljali su se prilozi i materijalne pomoći za potrebite; Rim 15,26. II Kor 9,13. Nazočni su potvrđivali zazive sa heb. riječi koja je izražavala potvrdu – Amen, I Kor 14,16.

Tijekom vremena Bogoštovlje je prolazilo procese preobrazbe i razvijalo se u različitim smjerovima i različitim tradicijama. Ipak neodvojivo je bilo povezano sa Biblijom, a Sveto pismo je bilo izvorište, smjernica i nadahnuće za štovanje Boga.