© Copyright www.rkczg.hr

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, svjedoči o Kristovu uskrsnuću, treći dan, nakon što je raspet na križ.

Argumenti se uskrsnuća zasnivaju na izjavama više svjedoka i zapisima evanđelista. Težina se očituje u činjenici da svjedoci i učenici nisu vjerovali kako je to moguće, nisu očekivali da će Isusov život skončati na takov način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Navedeno govori o tomu kako nisu izmisli događaj, koliko god izgledao nevjerojatan, nego ima utemeljenost u zbilji.

Biblijski zapisi

U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28,1-15; Mk 16,1-13; Lk 24,1-49; Iv 20,1-23.

Prije nego promotrimo zapise treba uočiti sljedeće. Svaki od evanđelista iz svog ugla opisuje događaj. Niti jedan od njih nije svjedočio samom uskrsnuću, niti jedan od njih nije bio kod groba, osim Ivana. Zapisi su temeljeni na izjavama svjedoka ili onih koji su razgovarali s njima. Svaki od pisaca je istražio događaje i informacije, a oni su zapisani godinama nakon što se uskrsnuće zbilo. Svaki iz svog ugla opisuje događaj te donosi detalje i pojedinosti. Zapisi se u bitnim postavkama slažu, ali svaki iznosi pojedinosti koje drugi ne. To je razumljivo jer dvije osobe ne mogu u potpunosti opisati događaj istim riječima. Treba naglasiti kako zapise ne treba, nužno, razumjeti kronološki, već kao opise događaja u kojima sljedeća rečenica ne mora biti nužno poslije. Zapisi objedinjeni daju cjeloviti prikaz i ukazuju na činjenicu da su ih pisale različite osobe.

Biblija je Božja riječ, tj. Objava koja sadrži ljudske elemente. Oni ne umanjuju veličinu i bit Objave, nego govore o načinu Božjeg djelovanja: kroz čovjeka po čovjeku Bog ostvaruje svoje naume. Iako Svemogući nije ograničen ljudskim djelovanjem najčešće tako djeluje: među ljudima po ljudima. Zato možemo reći da su zapisi evanđelista Božja objava koju svjedoče ljudi.

Evanđelista Matej donosi sljedeće podatke o događaju. U osvit su prvog dana u tjednu, tj. nedjelji ili Danu Gospodnjem, Marija i Marija Magdalena otišle do groba da sukladno običajima pomažu tijelo. Grob su čuvali stražari koje je postavio Pilat prema želji gradske uprave. Kad su došle do groba nastao je potres, te se pojavio anđeo Gospodnji. On je odmaknuo kamen koji se nalazio na grobu i sjeo na njega. Stražari koji su čuvali grob ostali su preplašeni, u vidljivom šoku. Anđeo je poručio ženama da zna razlog njihova dolaska te ih uputio da se vrate učenicima s porukom da je uskrsno od mrtvih te će biti u Galileji. One su krenule prenijeti vijest učenicima, ali su na putu srele uskrsnulog Isusa koji im je potvrdio naputak anđela. Vojnici su javili gradskoj upravi što se zbilo. Ovi su ih potplatili da šute o događaju, odnosno, da prenesu vijest o tomu da je tijelo ukradeno dok su spavali. Budući se to smatralo teškim prijestupom obećali su im zaštitu kod upravitelja ukoliko ih optuže za zanemarivanje službe.

Evanđelista Marko iznosi sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu nekoliko žena; Marija Magdalena, Marija, Jakovljeva majka i Saloma došle su pomazati Kristovo tijelo. Taj se običaj u kulturi naroda obavljao mirisnim uljima, a svrha je, za razliku od mumificiranja razvijenog u Egiptu zbog toga da se duši omogući odlazak na drugi svijet, pokazati poštivanje prema preminuloj osobi. Kada su došle do groba kamen je od ulaznih vrata bio odvaljen, one su ugledale mlađu osobu koja je bila u grobnici. Budući su se uplašile on ih je smirio i objasnio da razumije zašto su došle, tj. koga traže. Poručio je da odu učenicima i jave radosnu vijest. Naložio je da idu prema Galileji i da će se tamo susresti s njim. One su otišle od groba u trepetu. Marko zapisuje da se Gospodin tog dana ukazao Mariji Magdaleni, ona je javila njegovim učenicima vijest. Oni nisu vjerovali i smatrali su da je to izmišljotina. Potom se Gospodin u drugačijem obličju ukazao još dvojici učenika, koji su otišli prenijeti vijest apostolima, ali su i njihovo svjedočanstvo odbacili kao izmišljeno. Naposljetku se ukazao jedanaestorici te ih prekorio zbog nevjere.

Evanđelista Luka vrlo cjelovito prikazuje službu te daje najopširniji prikaz života Gospodina Isusa Krista. On poput ostalih naglašava da su žene, prvoga dana, otišle na grob. Tamo su naišle na odvaljen kamen te su zapazivši prazan grob, uočile dva čovjeka, za koje zaključujemo da su anđeli. Oni su ih obavijestili da je uskrsnuo te su ih podsjetili na proročke riječi koje je dao svojim učenicima; o suđenju, raspeću i uskrsnuću. Potom su otišle i poslije javile učenicima. Luka navodi: Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju, Jakovljevu mati i još neke druge koje su donijele vijest. Apostoli su smatrali da su to izmišljene priče i nisu vjerovali, no apostol Petar je otišao do groba i uočio da je grob prazan. Evanđelista iznosi zapis o tomu da su na taj dan dvojica učenika susrela gospodina na putu za Emaus, omanji zaseok udaljen oko 12km od Jeruzalema. Iako su poznavali Isusa, kada su se susreli s njim nisu ga prepoznali. Prepričali su mu događaj koji se zbio. Osim što su bili zbunjeni, uplašeni i razočarani uopće nisu vjerovali da je uskrsnuće moguće ili će se dogoditi. Gospodin je rastumačio staro-zavjetne navještaje njegove muke i uskrsnuća. Tijekom objeda su shvatili tko je on, potom je nestao. Učenici su puni radosti otišli nazad u Jeruzalem i dojavili učenicima što su vidjeli. Dok su oni objašnjavali svoj susret apostolima Isus se ukazao nazočnima, a oni su mislili da vide utvaru. Nisu vjerovali da je Gospodin i da je uskrsnuo od mrtvih. Budući su se osvjedočili, opipavši njegovo uskrsnulo tijelo, i nakon što je večerao s njima objasnio im je temeljem Staroga zavjeta o svrsi i razlozima muke.

Evanđelista Ivan spominje Mariju Magdalenu i njenu posjetu grobu. Ona je uočila da je grob otvoren. Javila je učenicima, a Petar i vjerojatno Ivan, otišli su do groba da se uvjere. Marija Magdalena je pored groba ugledala dva anđela, i Gospodina. Nije ga odmah prepoznala, ali nakon što ju je pozvao imenom, jeste. Istoga dana, u večer, Gospodin se ukazao učenicima koji su bili u strahu sakupljeni na nekom mjestu u Jeruzalemu. Dao im je nalog poslanja, udahnuo Duha Svetoga, te autoritet praštanja grijeha.

Rekonstrukcija događaja

Skepticima i slabo upućenima se može činiti da postoje kontradikcije, koje umanjuju vjerodostojnost zapisa.

Pri proučavanju zapisa treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više ljudi koji su ga percipirali na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore i smišljaju, a to dokazuje himbu. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim generacijama ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.

Ako se svi podaci procesuiraju može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se osvrnuti na unificirajuće činjenice, njih sustavno prikazujem:

1. Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, dok druge ne, ta ju činjenica čini posebnom, a Ivan opisuje i njezin susret s uskrsnulim Kristom.
2. Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku utjehe i direkcije.
3. Grob su čuvali stražari. Oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom te su bili u velikom šoku. Javili su gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje događaja platili novcem.
4. Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle ambivalentnih osjećaja, otišle javiti učenicima što se dogodilo, oni nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina.
5. Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su se uvjeriti u vjerodostojnost izvješća, a kad su došli ostali su zapanjeni u nevjerici vidjevši prazan grob. Učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti da su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala niti smišljala takav događaj.

Poruke Uskrsa

Za kršćane je Uskrs povijesni, ne mitološki događaj. Bez uskrsnuća nema nade da su Kristove riječi istinite i iznesene u namjeri da pokažu i donesu smisao za život i smjerokaz kojim valja ići. Sljedeće poruke proizlaze iz Uskrsa:

• Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućega Boga. Vjera u Boga daje smisao životu, zbog toga vjerovanje donosi kvalitetu u život vjernika. Istinsko je vjerovanje prožeto pozitivnom promjenom pogleda na svijet, a ono se očituje u poboljšanju kvalitete života.
• Nitko i ništa nema pobjedu nad onima koji se Bogu nadaju. Netko je zaključio da je religija moćna. To je točno, njena se moć očituje u tomu što ulijeva nadu! Kršćansko naviještanje ulijeva nadu ljudima, u vjeri leži snaga koja dolazi po Duhu Svetomu kojeg Bog udjeljuje vjernicima.
• Uskrsnuće ukazuje da će vjernici, jednom, kao i Krist uskrsnuti. Okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Život, kada se prekine, neće skončati, naša duša nastavlja živjeti, a jednom ćemo uskrsnuti kako je Krist. Smrt nije kraj nego nastavak života u drugoj, izmijenjenoj, dimenziji. Ona je neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje nas prate u sadašnjem životu.

Uskrs podsjeća na pobjedu života koja će se očitovati, u punini, o posljednjem uskrsnuću svih, zato kažemo što vjerujemo: «Sretan i blagoslovljen Uskrs!».