© Copyright www.rkczg.hr

Depresija je rasprostranjen poremećaj današnjice, prisutna je u svim kulturama, različitim etničkim skupinama i društvenim slojevima.

Prema provedenim istraživanjima u razvijenim zemljama više od 3% muške i 10% ženske populacije pati od tog problema. Težina se očituje u činjenici da više od 15% osoba koja pate od depresije izvrše suicid. Zbog toga skrećem pozornost te napominjem da kvalitetnu i cjelovitu procjenu te stručnu pomoć mogu pružiti osobe koje su dovoljno osposobljene (liječnici, psiholozi i psihijatri).

Depresija je poremećaj koji se očituje u kontinuiranim ( nekoliko tjedana ) osjećajima bespomoćnosti, izgubljenosti, beznađa, bezvoljnosti za život, anksioznosti te prenaglašenim osjećajem krivice. Različiti znakovi upućuju na ovaj problem te tako treba izdvojiti: tugu praćenu pesimizmom i beznađem, apatiju koja se očituje u nesposobnosti suočavanja sa problemima i donošenje odluka, kontinuirani osjećaj umora i iscrpljenosti koji je praćen gubitkom energije i nedostatkom zanimanja za uobičajene interese npr. posao, spolnost, hobije, obitelj itd., vrlo nizak osjećaj samo-poštovanja često puta praćen samo-osuđivanjem, krivicom, sramom, bezvrijednošću i besmislenošću, gubitak spontanosti i neposrednosti , insomnija praćena gubitkom koncentracije , gubitak apetita ili prejedanje.

Uzroke depresije treba tražiti u kombinaciji više čimbenika, a ovdje samo u kratko navodimo najznakovitije. Obiteljska anamneza , odnosno postojanje problema u bližoj rodbini te genetski faktor može utjecati na razvoj depresija. Stres je jedan od najvećih problema današnjice. Užurbanost i trka za materijalnim dovode do raskoraka između želja i mogućnosti. Dugotrajna izloženost stresnim situacijama može dovesti do pojave depresije. Zbog toga je potrebno uspostaviti ravnotežu između odmora i opuštanja te rada, napora i izazova života. Smrt bližnjih posebno bračnog druga i nepreboljena bol značajno potiču nastanak poremećaja. «Zdravo žalovanje» je ono koje traje određeno vrijeme, a iskazuje se u prihvatljivoj mjeri. Nesposobnost ostvarivanja ili problemi u emocionalnim vezama , najčešće u braku ili između djevojke i mladića te u nekom drugom obliku veze koju osoba razvija s drugom osobom. Značajni događaji u životu npr.: mirovina, prirodne katastrofe ili gubitak imovine, pubertet, nesreće ili rat. U posljednje vrijeme se često spominje problemi « mobbinga » tj. različiti oblici maltretiranja na poslu. Oni mogu varirati od ismijavanja i izoliranja sve do težih oblika fizičkog, psihičkog ili seksualnog uznemiravanja. Zlostavljanje u djetinjstvu bilo kojeg oblika: fizičkog, emocionalnog, psihičkog, seksualnog ili emotivnog zapuštanja u kasnijim fazama života, može uzrokovati poremećaj. Posebno za napomenuti su pošasti hrvatskog društva s kojima se borimo bez zadovoljavajućeg uspjeha, alkoholizam i zloupotreba sredstava ovisnosti sa ili bez kombinacije imenovanih. Dugotrajna upotreba lijekova, razne fizičke bolesti ili psihički poremećaji te ne manje važno osobni pogled na svijet .

Učinci depresije su kompleksi, teški, a mogu biti i pogubni, kako na osobu koja pati od te bolesti tako i obitelj u kojoj živi ta osoba. Dubina depresije uvjetuje i intenzitet učinaka. Prema istraživanjima provedenim u SAD-u više od 40% rodbine koja živi sa osobom koja pati od tog poremećaja treba pomoć psihoterapeuta kao posljedica života s takovom osobom.

Biblijski heroji kao Ilija, Šaul, David imali su epizode koje se mogu okarakterizirati kao blaži ili teži oblici depresije. Dakle vjernici nisu izolirani od problema, ali pri njihovom suočavanju i rješavanju oni slijede biblijske smjernice. Sveto pismo daje utjehu i pomaže onima koji se nalaze u teškim životnim situacijama tako treba usmjeriti pozornost na nekoliko utjeha posebno onima koji se suočavaju sa tim problemom.

Utjeha u teškim trenutcima : Ef 3,20-21. Usmjerava pozornost na nekoliko biblijskih činjenica. Gospodin Bog je Svemoguć, njegova sila je iznad našeg razumijevanja i teških životnih situacija u kojima se možemo naći. Dakle oni koji svoje povjerenje stavljaju u Boga mogu očekivati i Božju pomoć. Vjera u Boga ima pozitivan duševni učinak. Zbog toga usmjeravanje povjerenja te interaktivan, promišljen i predan odnos s Gospodinom blagotvorno djeluje na one koji tako pristupaju vjeri.

Ljubav kao moćna sila : Onaj koji je ustvrdio «ljubav pokreće svijet!», bio je u pravu. Poslanica Rimljanima 8,31-39 usmjerava pozornost na snagu Božje ljubavi u životima vjernika. Spoznaja da je Bog na strani onih koji vjeruju u njega je dobra «terapija». Svemogući Bog kroz djelovanje Duha Svetoga utječe, vodi i usmjerava živote onih koji su mu predani. To ne znači da vjernik nema problema i nevolja. Citirani odjeljak podsjeća: u «nevoljama, tjeskobama, progonstvu, gladi …», kada se osjećamo odbačeni i sami, Bog je uz nas, a njegova ljubav je iznad svega. Nevolje i bolesti dio su nesavršenog svijeta, a Božja ljubav tješi, hrabri i podiže. Ona je moćna i nadilazi probleme, a kod onih koji se otvaraju za Njegovo djelovanje, ostvaruje pobjedu u životu.

Tjelovježba i pobožnost : I. Tim 4,8. Postoji narodna «pomozi si pa će ti Bog pomoći!». Dvije bitne činjenice za zdrav život pronalazimo u ovim stihovima. Prva je razvijanje i prakticiranje nekog oblika tjelovježbe. U današnje vrijeme to nije teško jer postoje razni klubovi i mogućnosti za rekreativno ili profesionalno bavljenje športom. Neovisno o tomu koliko smo zdravi i u mogućnosti ići na vježbališta velika većina može barem hodati i tako se rekreirati. Druga bitna činjenica zdravog i cjelovitog života je razvijanje pobožnosti. Obično se misli da se time trebaju baviti teolozi i oni koji borave u samostanima, no to je krivo. Pobožnost je potreba svake osobe. Budući da smo stvoreni od Boga, puninu života doživljavamo u Njemu! Pobožnost je prakticiranje i život vjere u Boga, ona se razvija, a to se čini kroz poticanje molitvenog i duhovnog života, meditiranja nad pojedinim odjeljcima Sv. Pisma, učešće u Bogoštovljima i sakramentima. Pobožnost je proces izgradnje i razvijanja osobnosti, to je postupak koji traje cio život i zbog toga čini život ispunjen i smislen. Vjernik se ne zadovoljava površnim i nominalnim iskazivanjem pobožnosti. Za njega je vjera, poziv, čin predanja i života s Bogom. Duhovnost je bitno povezana s molitvom. Po njoj primamo blagoslove od Svemogućega, otkrivamo otajstva i naume Svevišnjeg. Molitva može imati terapeutsku i samoanalitičku ulogu. Dok molimo možemo promišljati o različitim životnim situacijama u kojima se nalazimo - što smo činili dobro, a što bi trebalo popraviti.

Biblija potiče cjelovito promišljanje, ali ona nije znanstveni priručnik. Svatko tko u njoj pokušava iščitavati znanost na «krivom je putu». Ipak Pismo nije protiv znanosti, a Objave koje nalazimo potkrepljuju ispravan način razmišljanja i postupanja. Zbog toga, posebno u pastoralnom radu, treba se koristit otkrićima i spoznajom, odnosno znanošću i Sv. pismom. Prvo otkriva «fizički», a drugo uvodi u «metafizički» svijet duhovnosti i života s Bogom, a po njemu možemo živjeti cjelovit, svrhovit i smislen život !