© Copyright www.rkczg.hr

Još od biblijske prapovijesti Bog je uspostavljao saveze s čovjekom. Jedan od prvih nalazimo zapisan u knjizi Postanka, 8.-9. poglavlju. Bog ga je postavio posredstvom svetog čovjeka Noe, Imao je za svrhu uspostaviti savez Boga s ljudima, te posredovati obećanje da više neće uništiti zemlju i stvorenja zbog ljudske grešnosti, a znak je bila duga. Svaki put kad vidimo dugu prisjećamo se obećanja koje je Bog dao: »Nikada više neću zemlju u ptopast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegovog početka, niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio…«. Ovaj nas Savez podsjeća na važnu karakternu osobinu koju posjeduje Svemogući, a to je milosrđe.

Reformirana teologija svoja promišljanja zasniva na činjenici da je Biblija – Božja riječ i objava Boga čovjeku. Sukladno tome vjeruje da su kanonske knjige Svetoga pisma knjige svetih proroka i apostola, te istinita Božja riječ Biblija stoga zauzima najviši autoritet, no to prvenstvo nije od ljudi, nego od Boga koji je posredstvom čovjeka objavio svoju volju, a sveti su je ljudi zapisali kako bismo mi razumjeli istine koje je Bog, dakle, progovara čovjeku kroz Sveto pismo, a zavjet (čitaj: savez, op. Ur.) koji je uspostavio s njim govori o važnosti predanja Bogu i vjerovanja u Svemogućega.

Jedan od bitnih aspekata Božje biti u Starom zavjetu je njegova pravednost. Novi zavjet, pak naglašava Božju ljubav i praštanje, a kroz cijelu Bibliju proteže se uočljiva Božja milost. Zbog toga je u punini vremena Bog poslao Sina svoga koji je Spasitelj i Otkupitelj, te Pomazanik Božji - Gospodin i Bog, da pokaže i obznani preveliku milost i praštanje.

Iz ugla reformirane teologije, kad govorimo o Bibliji, o podjeli na Stari i Novi zavjet, ipak se čini da je Bog uspostavio samo jedan Zavjet s ljudima – ZAVJET MILOSTI između njega i čovječanstva. Prema tome u Starom zavjetu spasenje nije ponuđeno kroz obdržavanje Zakona, jer se vršenjem Zakona nitko ne može spasiti, nego je Zavjet milosti očit od prvih stranica Svetoga pisma, posebno u Novom zavjetu, poglavito u evanđeljima i poslanicama apostola Pavla.

Prema tom mišljenju Savez milosti se pojavljuje u Biblijina mnogo mjesta i podsjeća nas na bit Boga Oca. Prvi savez je Bog uspostavio s Adamom i Evom još u Edenskom vrtu, potom s Noom i nakon toga sa cijelim čovječanstvom, kako smo to vidjeli na početku članka, zatim s Abrahamom i njegovim potomcima dajući im obećanje zemlje, a znak je bilo obrezanje.

Bog je sklopio Savez i s Mojsijem, ali taj e Savez vodio u Zakon, Zakon je, naime, bio dan posredstvom Sluge Božjega da bi Bog svom narodu pokazao kako valja živjeti punim životom i koji su standardi koje Bog očekuje od ljudi da iz sprovode. Bog je kasnije sklopio Savez s Davidom obećavši mu da ćše od njega proisteći Krist, Measija, Božji Pomazanik, Spasitelj svih ljudi.

Sve su to primjeri ZAVJETA MILOSRĐA milosrdnoga Boga. Oni nas upućuju na stvarnost koja se očituje u evanđeljima čiju puninu uočavamo na Večeri Gospodnjoj, sakramentu uspostavljenom od samog Spasitelja. Ovakav Savez naviještao je i prorok Jeremija, a trajno ga je obznanio Gospodin. Na taj način možemo govoriti o Novo - Starom ZAVJETU MILOSRĐA pa vjeri u Gospodina i Spasitelja, Kruh i vino koji se blaguju u Euharistiji podsjećaju nas na Savez između Boga i čovjeka koji je u Kristovoj krvi, te na neprocjenjivu žrtvu koju je Gospodin Isus Krist podnio da bismo mi mogli doći Bogu i živjeti pomireni s njim.

Dakle, oba Zavjeta, kako Stari, tako i Novi, upućuju na jednoga Boga koji se nikada ne mijenja, Njegova je milost bezgranična i dio vječnoga Bitka. Milost se očitovala tijekom povijesti ljudskoga roga, te i danas poziva i potiče da promičemo vrijednosti koje Njega rese, a to je dobrota koja se uočava u miru koji dobivamo kao plod života s Bogom.

Ovdje ne završavamo, nego nastavljamo i promičemo Mirotvorca radi mira među svim ljudima.