© Copyright www.rkczg.hr

Njemački spisatelj, pjesnik i znanstvenik Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.) je zapisao: «Praznovjerje je dio čovjekova bića pa se ako ga želimo u potpunosti potisnuti zavlači u najčudnije kutke i zakutke odakle jednom opet izlazi kad se osjeća dovoljno sigurnim.»

Termin magija potječe od perzijske kaste svećenika koji su obnašali religijske obrede, često se bavili proricanjem budućnosti te imali značajnu društvenu ulogu. Magija, čaranje, mađija je prizivanje sila u svrhu kontroliranja i upravljanja prirodnih procesa ili ljudi. To je skup obreda koji uz pomoć različitih metoda pokušava ovladati tajanstvenim silama te utjecati na drugog ili prirodne procese. Posljedice takovih čina mogu biti dobre ili loše zavisno od toga da li se koristi bijela ili crna magija. Utjecaj se vrši na različite načine, posljedice su uglavnom neučinkovite, ipak ne uvijek! On je izražen kod povodljivi, labilnih i sugestibilnih osoba! Obredi imaju propisana pravila koje obuhvaćaju različite formule, molitve, pokrete i simbolične radnje, a ponekad rituali oživljavaju različite mitske obredne radnje. Obred u magiji je ukupnost radnji kojima se uspostavlja kontakt sa nadnaravnim bićem ili bićima, u ovom slučaju demonom ili demonima, popraćen je ritualom za kojega pobornici magije vjeruju da ima moć nad prirodnim procesima, natprirodnim silama te osobama na koje je usmjeren. Obred može izazvati dobre ili loše posljedice zavisno od toga što se namjerava čaranjem postići, a obrasci koje se rabe nazivaju se čari ili čini.

Želja za otkivanjem nadnaravnog nije se promijenila sve do današnjih dana okultni obredi se i dalje prakticiraju, a određeni broj poklonika predaje im se željom da dožive i spoznaju nadnaravno, otkriju budućnost te utječu, kontroliraju i ovladaju drugima.

Sveto pismo je vječna, nepromjenjiva Božja poruka, u njoj se na više mjesta progovara o različitim magijskim praksama te skreće pozornost da je prakticiranje takovih radnji suprotno Božjem nauku i volji Svemogućega. Nerijetko oni koji prakticiraju magiju bivaju uvučeni u «mrežu» obmane, zablude, psihičke i emotivne ovisnosti i vezanosti te se otvaraju za djelovanje sila zla. Nabrojat ćemo neke koji se spominju u Bibliji, a koji se i danas prakticiraju.

Astrologija ili zvjezdoznanstvo pr. Iz 47,13. Jer 10,1-2. spada u tzv. pseudoznanost, odnosno vještinu koja utvrđuje zakonitosti koje određuje položaj i rotacija zvijezda. Pobornici vjeruju da to utječe na zbivanja, sudbine pojedinca, skupina ili naroda. Ova vještina postoji stoljećima, a bila je poznata i kod antičkih naroda. U Bibliji se spominju Magi koji su došli pokloniti se Gospodinu, Mt 2,1-2, oni su uočili konstelaciju zvijezda koji ih je dovela do Gospodina Isusa Krista.

Proricanje: pr. Dap 16,16-18. provodi se različitim obredima koji imaju namjeru otkriti što se će dogoditi ili određene tajne o nekoj osobi. U navedenom primjeru uočljivo je da se radi o opsjednuću. Ovaj oblik magije prakticiran je pod «nadahnućem» i čitanjem određenih znakova. Osobe koje provode ovaj oblik magije vjeruju da «bogovi» i «duhovi» posjeduju znanje i uvid u tajne ili budućnost. Oni koji dođu u kontakt sa nadnaravnim mogu dobiti uvid u budućnost. U proricanju se koriste različiti medij: riječni tokovi, astrologija, iznutrice životinja … Vračanje, se spominje na više mjesta u Objavi: Izl 6,8-13ss. Br 22-24. Dn 2,1-3. to je magija u užem smislu. Uključuje izvođenje različiti okultnih radnji koje imaju za cilj utjecati na procese ili ljude, a ostvarivanje nakana obavlja se uz pomoć nadnaravnih sila.

Nekromancija, prizivanje duhova preminulih, zazivanje duhova: pr. Pnz 18,11. 26,11. I. Sam 28. Iz 8,19. 29,4. oblik magije povezan sa željom da se prizovu duše umrlih osoba ne bi li se dobio savjet, objava, smjernica za život ili otkrivanje budućih događaja. U navedenom primjeru iz I. Sam 28, kralj Šaul je išao na savjetovanje kod vračarice te tražio da mu prizove duh preminulog proroka Samuela. Kao i mnogi drugi tako je i on želio znati što se će se dogoditi u budućnosti.

U ovom članku naveli smo nekoliko magijskih obreda koji se spominju Svetom pismu. Proučavajući nauk Biblije i kršćanstva treba uočiti da se jasno upozorava i zabranjuje takova praksa, Pnzk 18,9-12. pitanje se nameće, zašto? Odgovor na postavljeno pitanje možemo razvijati u sljedećem pravcu.

Da bi netko mogao biti Bog treba biti svemoguć, sveobdržavajuć i sveznajuć! To značio da je Bog sve stvorio i pokrenuo prirodne procese. On je potaknuo život, usmjerava prirodu i svijet koji nas okružuje po zakonima fizike koje otkrivamo. Njegova stvaralačka kreativnost očituje se u ljepoti materijalnog svijeta koji nas okružuje. Promatrajući prirodu otkrivamo složenost prirodnih zakona, uočavamo genijalnost procesa i zakonitosti koje tako djeluju da život može egzistirati u obliku koji poznajemo. Sve to može potaknuti na praznovjerje odnosno uvjerenje da odgovor na onostrana pitanja tražimo u prolaznom stvorenju. Bog je omniscientan odnosno njegova odlika je da vidi, predvidi i zna što se dogodilo, događa se ili će se zbiti, to ulijeva nadu onima koji vjeruju u Njega. Upravo zbog toga što On zna, vlada i sve upravlja, oni koji vjeruju mogu biti sigurni da je njihov život u «dobrim rukama». Prema tome vjernik ne treba tražiti odgovor što će se zbiti sutra jer je njegova budućnost pod Božjim vodstvom i zaštitom!

Na kraju podsjećam na silu Radosne vijesti tj. poruke spasenja koje Bog nudi svima koji mu se predaju i susreću s Njim po vjeri. Bog se odlučio objaviti onima koje poziva u svoje kraljevstvo, a susret s Njim donosi puninu i smislen život. Zbog toga oni koji žive s Kristom Isusom imaju sigurnost, nadu, smjer odnosno puninu života. Oni koji imaju puninu znaju da je Bog s njima, da ih vodi i čuva, da im je život na sigurnom i da Njega mogu uvijek «konzultirati»!