© Copyright www.rkczg.hr

Biblija je Božja objava koja donosi poruke upućene ljudima, budući Objava proučavanjem i spoznavanjem te vjerovanjem njenih istina otkrivamo i upoznajemo bit Svemogućega.

Bog je odlučio komunicirati s ljudima tijekom povijesti putem pisane riječi, zbog toga Sveto pismo valja čitati kao posebnu knjigu. Pri tomu treba imati na umu da je svaka biblijska knjiga određena povijesnim, literarnim i kulturnim okružjem u kojemu je pisana.

Ako želimo razumjeti Sveto pismo potrebno je obratiti pozornost na činjenicu da je Bog nadahnuo pojedine ljude da zapišu poruke koje su svjedočanstvo događaja ili upozorenje nadolazećim generacijama. Nadahnuće podrazumijeva da su pisci bili vođeni i potaknuti na pisanje od Duha Svetoga to je značilo da je Božji Duh kontrolirao um te poticao i usmjeravao njihove misli, zbog toga se vjeruje da su biblijske poruke posebne te nadilaze vremenske okvire u kojima su nastajale.

Pisci su živjeli u bitno drugačijem kulturološkim okvirima od ljudi današnjice, dakle ako želimo razumjeti ono što Biblija poručuje treba razumjeti kulturu, običaje, jezik i vrijeme u kojemu su poruke pisane. Što nam je to jasnije bolje razumijemo što Knjiga poručuje, ona donosi poruke za mnoge životne okolnosti u kojima se možemo naći. Bog komunicira s ljudima kroz Objavu i to kroz različite dijelove: genealogiju, narativnu historiju, propovijedi, kronologiju, životopise, izreke, proročanstva, poeziju, usporedbe, drame, zagonetke, pisma i poslanice te donosi poruke za današnje vrijeme.

Ako želimo ispravno razumjeti Sveto pismo treba shvatiti posebne principe proučavanja. Egzegeza je prvi zadatak za jasno razumijevanje Biblije i sustavnog studiranja, a cilj je otkriti izvorno i namjeravano značenje Božje riječi. Ako želimo razumjeli treba poruke Svetog pisama slušati, to je jedan od najvažniji zadataka pri ispravnom interpretiranju Biblije. Pritom tom treba obratiti pozornost na sljedeće, egzegezu ne radimo samo onda kad imamo problema s razumijevanjem nekog dijela Svetog pisma, ona treba biti uvijek prvi korak u čitanju svakog biblijskog teksta.

Da bi se napravila dobra egzegeza treba poznavati izvorne jezike na kojima je pisano Sv. pismo. Ako ih ne znamo dovoljno dobro onda će nam od velike pomoći biti različita pomagala npr. različiti prijevodi Biblije, biblijski rječnici i komentari, te radovi drugih. Važno je pažljivo čitati tekst i postavljati prava pitanja. Postoje dvije grupe pitanja na koja treba obratiti pažnju. Pitanja koja su vezana uz kulturološko okružje u kojemu je tekst pisan, te pitanja koja su vezana uz sadržaj teksta. Pitanja povezana sa okružjem uključuju razjašnjavanje; historijskog konteksta dakle vremena, kulture, okolnosti i svrhe s kojom je autor pisao tekst, te literarni kontekst, a tu postoji načelo da riječi imaju svoje značenje jedino u okružju rečenica, odjeljaka, poglavlje, knjige, a ne same po sebi. Dakle riječi treba iščitavati u okviru cijelog Pisma, a poruke koje donosimo ili zaključujemo trebaju biti iste kao na originalnoj poruci autora teksta.

Hermeneutika pokriva cijelo polje interpretacije, uključuje egzegezu i traženje suvremenih primjena, a odvija se tek nakon dobrog proučavanje. Ovaj postupak daje odgovor na pitanje primjene Biblije u sadašnjosti i daje značenje teksta. Zbog toga tek nakon što smo dobro proučili možemo prijeći na primjenu, postupak postavlja pitanja o značenju biblijskog teksta za nas danas, a sve to u primjenljivosti onoga što piše u Bibliji. Ključno je interpretirati s obzirom na kulturni okvir u kojemu je pisan tekst. Ključno i najznačajnije pravilo je da tekst ne može značiti drugo nego što je autoru i prvim čitateljima značio! Problem koji se pojavljuje povezan je činjenicom da je Biblija nastajala davno i da su neka pitanja, iako ne većina, koja su se pojavljivala u to vrijeme različita od naših danas, a to može zbuniti. Zbog toga trebamo razlikovati ono što se odnosi na vrijeme u kojem je tekst pisan, od onoga što vrijedi kao vječna Božja riječ, odnosno poruke koje nadilaze jedno vrijeme i kulturu. Trebamo razlikovati centralne poruke Biblije, te uočiti da je Novi zavjet otvoren za primjenu u različitim kulturnim kontekstima. Najvažnije je uočiti razliku između principa i istina koje je Bog objavio u Bibliji od onih koji su dio jedne tradicije.

Za kvalitetan studij Svetog pisma potrebno je nekoliko prijevoda Biblije s izvornih jezika, ali i nekih drugih živih jezika koje razumijemo. Najbolje je koristiti jedan prijevod koji nam je najdraži, kada biramo prijevod odlučujemo se za onaj koji je najbliži originalu.

Veliki dio Biblije sačinjavaju priče, više od 40% Starog zavjeta je pisan na taj način; Postanak, Izlazak, Brojevi, Jeremija, Ezekiel, Izaija, Job, Jošua, Suci, I. i II. Samuelova, I. i II. Knjiga kraljeva, Daniel, Jona, te dijelovi Evanđelja i Djela apostolska. To nisu obične priče, pisci su prilikom pisanja bili nadahnuti Duhom Svetim, koji ih je upućivao u Istinu. One nam govore o Božjem utjecaju i upravljanju ljudskim životima, ukazuju na Božju prirodu i otkrivanje na posebne načine, za razliku od doktrinarnih i normativnih dijelova Biblije koji daju teološka načela.

Kako interpretirati biblijske priče? Treba uočiti da one ne uče biblijskom nauku, niti daju načela, već ilustriraju nauk koje je spomenut na nekom drugom mjestu. Ono što su ljudi činili u tim situacija nije nužno dobro, a moralna ocjena o tim događajima i ljudima se često ne spominje. Ponekad su nepotpune i selektivne, a Bog je centar svih biblijskih priča. Oni koji misle da sve što je zapisano u Bibliji ima primjenu za život su u zabludi, a Stari zavjet treba interpretirati u svijetlu Novog. Ukoliko postoji kontradikcija, učenje izneseno u Novom zavjetu ima prednost, tako nam Novi zavjet pomaže u razumijevanju i daje jasniji uvid u Stari zavjet.

Najvažniji dio Biblije su Evanđelja, ona su povijesne istine, a zajedno daju pravu i savršenu sliku o Gospodinu Isusu Kristu. Matej oslikava Krista kao novog Mojsija, Marko ga oslikava kao neprihvaćenog Mesiju, Luka kao Propovjednika, a Ivan kao Božjeg Sina. Evanđelje je blago-vijest o Spasitelju, Božjem kraljevstvu čiji koncept je važno razumjeti kako bismo mogli spoznati Krista. Evanđelja su zapisi o Gospodinu koja u napisali njegovi učenici, ona govore o Kristovom životu i njegovim učenjima. Za dobro razumijevanje Evanđelja potrebno je poznavanje povijenog okružja. Pri tomu treba obratiti pažnju na specifično okružje koji je vezan uz razumijevanje Kristovih učenja i njihovih vrijednosti za nas danas potom treba obratiti pažnju na opći kontekst koji je vezan uz vrijeme Kristovog života, tadašnje političke i kulturne okolnosti i na kraju namjere autora vezane uz pisanje evanđelja. Evanđelje trebamo razumjeti kao Božju riječ za današnje vrijeme, a ne samo rekonstrukciju Kristovog života.

Čitanje sv. Pisma predstavlja razvoj duhovnosti i otkrivanje Božje volje, njegova interpretacija nastaje kao posljedica proučavanja zbog toga je bitno znati kako valjano čitati, potom razumjeti Božju Riječ.