© Copyright www.rkczg.hr

Predestinacija ili predodređenje je zamršena tema u kojoj se osoba lako izgubi, želeći doprijeti do mudrosti i otajstva Božjega koje naš ograničen um ne može u potpunosti shvatiti. Bog je objavio onoliko koliko nam je potrebno znati i koliko smo sposobni shvatiti, a sve što nam je objavio možemo naći u Svetom Pismu. Na raznim mjestima spominje se Božje izabranje i predodređenje te govori da je Bog spasenje namijenio jednima dok su drugi iz njega isključeni.

Samo Pismo naučava da je Bog prije postanka svijeta izabrao one koje će spasit i one koje će prepustiti propasti, te to čini po svojoj volji, pružajući jednima milost , a drugima sud i kaznu. Ovdje dolazi do neslaganja, jer neki smatraju kako Bog onda ne može biti dobar i milostiv ako tako čini i kako On neće jedne predodrediti za spas , a druge pustiti u propast. Ne vide u tome pravdu Božju. Ipak u tome se možemo vidjeti Njegova dobrota, milost i pravda. One koje je Gospod Bog odredio za spas, na njima iskazuje svoje milosrđe i ljubav te im se objavljuje i poziva ih, a na onima koji su predodređeni na propast ukazuje na svoju pravednost. Kako na pravednost? Nakon Pada svi ljudi su postali iskvareni, grešni i time u suprotnosti Bogu koji je savršen te ne može tolerirati ni podnijeti grijeh u svojoj Božanskoj naravi. Baš zbog toga, taj grijeh i iskvarenost mora primiti određenu kaznu, a Bog to pokazuje na onima koje je odredio za propast, da bi se na njima iskazala Njegova pravednost i slava.

Apostol Pavao je naučavao o predodređenju i rekao: "On nas u njemu (Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta .." Ef, 1,4 ili isto tako: "..u ljubavi nas predodredi sebi za sinove u Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti." Ef 1,5-6 i još: "...pošto smo predodređeni nakanom onoga koji sve radi prema odluci svoje volje.." Ef 1,11 Apostol Pavao još na mnogim drugim mjestima govori o predodređenju i Božjim izabranicima, što će kasnije biti navedeno.

Može se pojaviti pitanje, po čemu Bog izabire ljude za spasenje? Odgovor je nikako po njihovim djelima ili zato što su dostojniji od drugih, nego to čini po svojoj volji i iz milosrđa. Ni jedan čovjek nije sam po sebi dostojan da bi ga Bog izabrao, kao što piše: "..da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu." Kol 1,12 Isto tako, Apostol Pavao isključuje, također, i djela kao uzrok izbora, te opet ukazuje na predodređenje: "...(Bog) koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima , već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu,.." II. Tim 1,9 Može se čuti od pojedinaca da govore: "Odlučio sam slijedit Krista" ili "Odlučio sam prihvatiti Krista u svoj život", što kršćanin nikako ne bi trebao reći. Sam Isus Krist daje to do znanja kada kaže svojim učenicima: "Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio..." Iv 15,16 Nismo mi oni koji odlučujemo kada ćemo povjerovati i slijedit Krista nego je Bog onaj koji po svojoj volji i odluci, kao i po svojoj milosti, otvara srce čovjeka da bi mogao primiti Njegovu Riječ i daje mu vjeru, tako da ni sama vjera nije naša zasluga. Kao što piše: "A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?" I. Kor 5,7

Isto tako, kako kroz svoje milosrđe izabire i poziva one koje je odredio za spasenje, isto tako prepušta propasti one koje je za to predvidio. Ni oni koji su spašeni ni oni koji će propasti nisu za to predodređeni po svojim djelima nego Božjom nedokučivom odlukom. Apostol Pavao to lijepo kaže u hvalospjevu Božjoj mudrosti: "O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!" Rim 11,33 Ako nam Sveto Pismo, koje je nadahnuto Božjim Duhom, jasno daje do znanja da je Bog prema svojoj volji još prije stvaranja svijeta izabrao kome će se smilovati , a koga prepustiti propasti, zašto optužiti Boga za nepravdu ili prezirati onoga koji predodređenje prihvaća i podupire? Zašto je ljudima tako teško prihvatiti Božju svemoć, providnost i preuzvišenu mudrost? To što ne mogu shvatiti zašto je tako odlučio dovodi ljude do stranputice želeći dokučiti ono što im je nedokučivo i pokušavajući doznati nešto što im nije dano od samog Boga shvatiti. Bog nije dužan obrazložiti zašto i kako čini niti nam je dužan išta objaviti. Sve što imamo On nam je dao, pa tako i sam život , a zašto nam je dao život? Zato što mu je to bilo po volji, nikako nam to nije dugovao. Umjesto da mu budemo zahvalni što nas je pozvao u postojanje i da ga štujemo, ljudi radije postavljaju pitanja na koje i da prime odgovor ne bi ga bili sposobni razumjeti. Mi nemamo pravo dovoditi pod upit Božje odluke i njegovu volju, kao što Pavao piše: «O čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarati Bogu? Zar će rukotvorina reći svom rukotvorcu: Zašto si me ovako načinio? Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu?» Rim 9, 21-23

Takvim pitanjima ni najmanje se ne može dovesti u pitanje Božja pravda i dobrota, jer kako će stvor suditi svome Stvoritelju i optuživati ga za nepravdu? A optužuju Boga jer "veličinu svojih djela nije sveo na njihovu glupost".

Slobodna volja

Mnogi smatraju da predestinacija i slobodna volja jednostavno ne mogu jedno s drugim. Tako idu u ekstreme tvrdeći kako Bog može uračunati kao poroke one stvari, koje je ljudima nametnuo neizbježnošću predodređenja, želeći opravdati svoju grešnost.

Da, Bog je prije nego što je stvorio čovjeka predvidio kakav će biti njegov kraj, ali zašto ga optuživati zato što je unaprijed znao stvari koje su morale nastupiti? Bog je znao da će Adam i Eva zgriješiti, ali im je unatoč tome ponudio izbor. Slobodna volja podrazumijeva mogućnost izbora između; poslušnosti ili neposlušnosti, jer da nije tako, kako bi onda mogli birati kada ne postoji mogućnost griješenja? Na pitanje zašto je to napravio, znajući da će zgriješiti, možemo jednostavno odgovoriti zbog toga što je to htio i vidio da je to doprinos slavi Njegovog imena. Ali sam izvor grijeha ne trebamo tražiti u Bogu koji je čovjeka, prema izvještaju u Postanku, stvorio čistim, nego u čovjeku koji je tu čistu narav iskvario. Bog je znao da će to biti tako, ali po Njegovoj smo volji stvoreni usprkos tome. Može se još puno o tome raspravljati, ali se neće daleko doći nego samo do zaključka da nam nije dano to shvatiti. Ovdje moramo jednostavno prihvatiti da je Božja preuzvišena mudrost daleko iznad naše ljudske mudrosti koju primamo od Njega i nikako ne možemo shvatiti Njegovo djelovanje zbog svoje ograničenosti. Krhko je naše ljudsko znanje i nedoraslo razmišljati o "dubinama bogatstva, mudrosti i znanja Božjega". Rim 11,33

Sveto Pismo ne podržava vjerovanje o tome da osoba odbire Boga nego izbor pripisuje jedinstveno Bogu. Navela sam citat iz evanđelja po Ivanu 15,16, kao i iz I. Korinćanima 5,7 gdje jasno stoji da nismo mi izabrali Krista nego On nas i da smo sve primili tako da se nemamo čime hvaliti. Isto tako Pavao kaže: "..jer koje je predvidio, one je i predodredio,..,a koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio."Rim 8,29-30 Neki bi mogli zaključiti da je Bog pristran, jer ako smo svi grešni onda neka svima jednako sudi i ne pravi iznimke tako što jedne spašava, a druge ne. Ali treba razumjeti da Bog nije pristran i to Sveto Pismo uči, jer kaže da Bog ne pravi razlike ni između Grka i Hebreja niti između gospodara i sluge pošto sudi jednom i drugom. Od svih koji su u grijehu Bog je po svojoj savršenoj volji izabrao one kojima će unatoč grijehu iskazati milosrđe, a ostale pustiti da po svojoj prirodi idu u propast. To što su neki izabrani, a drugi ne, ne znači da možemo raditi što hoćemo kad je sve ionako predodređeno, nego se trebamo truditi živjeti život ugodan Bogu iz zahvalnosti što smo izabrani. To Pavao kaže u Poslanici Efežanima 1,4 kada piše da nas Bog izabra "da budemo sveti i bez mane pred njim", ili kako to Calvin definira: "Koliko su te dvije stvari različite- ne truditi se i ne težiti dobru, jer je izbor dovoljan za spas, i da je čovjek izabran da bi se usmjerio ka dobru."

Ako je Bog sve predodredio, gdje je onda mjesto slobodnoj volji? Tu ima dosta rasprava oko ekstremnog determinizma gdje nema mjesta slobodnoj volji pa sve do indeterminizma gdje se ograničava Božja svemoć i providnost.

Razmotrivši oba stajališta John Feinberg tvrdi da se, determinizam kao takav ne može poreći, isto tako da indeterminizam nikako drugačije ne može opstati nego da se velik dio Svetog Pisma ne prihvati ili pokuša drugačije protumačiti.

Smatram da umjereni determinizam ograničava Božje atribute i previše teži obraniti čovjekovu slobodnu volju, a ekstremni determinizam premalo pozornosti pridaje slobodnoj volji tvrdeći kako mi ništa ne činimo svojom odlukom već samo Božjim predodređenjem. Pošto je iz samog izvještaja o stvaranju jasno da ljudi imaju slobodnu volju, koju im je Gospod Bog dao, ne smijemo zanemariti i tu činjenicu. No kako to ide zajedno?

John Feinberg opisuje svoje stajalište umjerenog determinizma gdje kaže kako Bog jeste predvidio što će se dogoditi, ali isto tako ljudi imaju slobodnu volju. Dakle, Bog, želeći da se ostvari Njegova volja ne prisiljava ljude da to učine niti im određuje da moraju djelovati protiv svoje volje, nego je pokušao to obrazložiti primjerom Božjeg djelovanja u njegovom životu. On je kao profesor iz nekog razloga odlučio da jedan student treba napustiti učionicu, a taj to ne želi. Postoje tri načina na koje on može postići svoj cilj. Prvi: pošto je jači od tog studenta, podigne ga i iznese iz učionice, što nikako nije po volji studenta niti on to sam čini, pa tako postaje žrtva, a ne izvršitelj profesorove volje. Druga opcija je da mu zaprijeti, npr. pištoljem te mu kaže da će ga ubiti ukoliko to ne učini. Tada bi student imao izbora, ali i ne, jer to čini zato što je primoran, pa zato nije njegova slobodna volja. Treće je da ga pokuša uvjeriti kako bi mu bilo najpametnije da napusti učionicu, zato što na primjer netko vani dijeli novac studentima u potrebi. Tako da bi ovaj odlučio svojom voljom izaći jer u tome prepoznaje interes. Razmotrivši argumente profesora i svoju poziciju, iako prvobitno nije htio izaći, njegove želje su se promijenile. ( John Feinberg et al., Predestination and Free Will , Illinois , InterVarsity Press, 1986. , str. 25.-26.) U tom pogledu, ne samo da Bog mora uvjeravati čovjeka da čini ono što je Njegova volja, nego mora paziti da ga ne stavlja pod pritisak, jer onda bi to ugrožavalo čovjekovu slobodnu volju. Kako onda objasniti tekstove Biblije koje govore da se Bog ukazao ovome ili onome i naredio, zapovjedio ili pak rekao što da učini, kaže ili ne napravi? Ili isto tako, kako onda piše da je Bog otvrdnuo nečije srce da ne bi shvatio Radosnu vijest? Zar Bog, sve u svemu, nije svemoguć i drži u ruci sve što je stvorio pa tako i čovjeka? Zašto bi bilo protiv naše slobodne volje da nam Bog odredi što da radimo, znajući da je Njegova volja savršena i ne može se dovodit u pitanje? I isto tako, kako reći da Bog ne usmjerava naše korake kad su o tome pisali i ljudi u starozavjetno doba? Na primjer Jeremija, koji je rekao: "Znam, Gospode, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!" Jr 10,23 ili Salomon kad kaže: "Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima, a Bog ispituje srca." Izr 21,2 i isto tako: "Srce čovječje smišlja svoj put, ali Bog upravlja korake njegove." Izr 16,9. Moglo bi se naći još drugih primjera koje opovrgavaju Feinbergovu teoriju o Bogu koji uvjerava ljude, ali im isto tako dopušta da mogu odbiti Njegovu naredbu.

Božju providnost i Njegovu svemoć čovjek ograničava svojim poimanjem toga, a zapravo nema sposobnost da to shvati, jer kako će nesavršeno razumjeti i u potpunost shvatiti Savršeno? Bog upravlja našim koracima tako kako je odredio, jedne vodi u svojoj milosti, a druge prepušta njihovoj izopačenoj prirodi koja ih vodi u propast. Naše iskustvo bi nam moglo potvrditi Božje vodstvo u našem životu, jer gledajući u prošlost moramo jednostavno primijetiti kako se ništa nije slučajno događalo, nego je to bio Božji plan da od nas napravi ljude kakvi trebamo biti. Tako su pogrde i ismijavanja korisna da nas oblikuju, kao i dobre stvari koje su nam se događale da bi u njima vidjeli Božju milost. Jer kako bismo cijenili dobro, ako prije toga nismo iskusili loše.

Kako onda pomiriti determinizam, odnosno predodređenje i slobodnu volju? Tako, da to shvatimo kao hodanje u Božjoj volji, jer što je vjerniku najveći cilj? Da živi životom ugodnim Bogu, a to ostvaruje podređujući Mu se i čineći Njegovu volju. Time da nam je to predodređeno, činiti onako kako je to Bog za nas odredio, ne mijenja naše sudioništvo u tome, jer to postaje naša želja i mi to slobodno kakvi jesmo činimo i slavimo Boga što nas ne prepušta same sebi, nego sa sigurnošću vodi ka ostvarenju Njegovog cilja.

Kao kršćani, Božji izabranici, imamo poziv na sveti i besprijekoran život pred Bogom, te uz Njegovu pomoć i milost trebamo što bolje prepoznati Njegovu volju i prikladno našem pozivu djelovati. Moral koji imamo Bogom je dan i treba nas voditi u ljubavi jedni prema drugima, kao što Bog nas ljubi. To možemo prepoznati u zapovjedi koju je Isus Krist dao, rekavši: "Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite jedan drugoga. Ako imate ljubavi jedan prema drugome po tome će svi upoznati da ste moji učenici." Iv 13,34-35

Kršćanski život treba biti shvaćen kao težnja da slijedimo Krista u njegovoj savršenosti, koju na ovozemaljskom životu ne možemo potpuno ostvariti, ali nas Bog zbog svoje vjernosti milošću prima kao svoju ljubljenu djecu u ljubljenom Sinu, po kojemu imamo život vječni.

Gledajući na Biblijske tekstove koji govore o Božjem predodređenju ljudi možemo uočiti da Bog sve drži u svojoj ruci. To često puta i kažemo, i u pjesmama pronalazimo, ali kada se spomene da je ljudska volja vođena Božjom odlukom i njegovim ciljem, počnu rasprave o nepravdi Boga. Ipak ne smijemo si dopustiti da ograničavamo Božju svemoć i providnost, želeći živjeti po svome, to jest, bez Božjeg utjecaja, jer tada dolazimo do jedinog puta, a to je propast. Jer kao što je Isus Krist rekao: "Jer bez mene ne možete ništa učiniti." Iv 15,5

Suludo je htjeti odvojiti se od Onoga koji nas je stvorio i poznavao prije nego što smo bili začeti. Besmisleno po tome, što je to jednostavno nemoguće. Bog je Vladar svih vladara, upravlja sa svim svojim stvorenjem, pa kako da mu mi izmaknemo, koji smo isto tako milošću Njegovom stvoreni i milošću Njegovom izabrani?

Dolazimo do toga, da iako je Bog sve predvidio, a to može jer nije ograničen vremenom, pošto je od vječnosti postojao, te vidi sve kao sadašnjost što je nama daleka budućnost, ipak i mi ljudi imamo udjela u životu koji nam je dao, prepoznavši Njegovu slavu i čast, te zbog toga djelujući po Njegovoj volji jer je to najbolje za nas i jedini izbor koji pravi kršćanin, pravi izabranik, može donijeti. Nitko se po svojim djelima ne opravdava jer smo svi iskvareni i grešni, ali Bog ukazuje milost onima koje zato predvidi, jer je tako po Njegovoj volji, koja je sveta i savršena, i nitko ne može opovrgnuti Njegov naum niti spriječiti Božji plan.

Ono što trebamo znati Bog nam je objavio, a što nije u našoj moći razumjeti nije nam dao na uvid, ali će nam u onaj Dan sve biti objavljeno te ćemo bez prestanka slaviti Onoga po kojemu smo sve primili i koji je svojom milošću prigrlio nas nedostojne i dao nam nezasluženi dar života vječnoga.