© Copyright www.rkczg.hr

Za kršćane Biblija je zbirka spisa starog i novog Zavjeta, svjedočanstvo Božje Objave. Knjiga je to koja nam pruža uvid u Božje djelovanje u ljudskoj povijesti te nastanak i razvitak Božjeg naroda. Ona je svojevrstan udžbenik dogmatskih i općeljudskih istina. Biblija nije tek jedna od mnogih knjiga koje kupimo ili posudimo u knjižnici, pročitamo te prije ili kasnije zaboravimo njen sadržaj. Ta nas knjiga uvodi u otajstva istina Božjih te nam pomaže da kroz iščitavanje i proučavanje otkrivamo nakane Svemogućeg, način Gospodinova djelovanja te spoznamo nešto od Njegove volje za naš život i cio svijet.

Prva knjiga Biblije je knjiga Postanka. Opisuje na sebi svojstven način, bez želje da bude znanstveni priručnik, nastanka svijeta i opće ljudsku povijest. To je knjiga početaka, a govori o počecima svemira, ljudske rase, svijeta ... Bilježi ranu povijest izabranog naroda – Židova. Prvih jedanaest poglavlja opisuje biblijsku prapovijest, tematski je zanimljivo i raznoliko. U njima pronalazimo izvješća o stvaranju, čovjekov odlazak od Boga te razloge zbog kojih se to dogodilo, govori se posljedicama koje su nastupile zbog odlaska od Boga te navodi prve čovjekove potomke, opisuje prvo ubojstvo koje se je dogodilo. U tim poglavljima pronalazimo genealogiju prvih ljudi te popis patrijarha do Potopa. Značajan dio je izvješće o Potopu, razlozima za njega, glavnom liku koji se pojavljuje – Noi te uspostavljanju Saveza Boga i čovjeka koji se vidljivo manifestirao u dugi, Pos 9,16 "U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." Nakon opisa potopa, zabilježeni su pojedini događaji iz Noina života, u kraćim crtama nam se progovara o grananju naroda po zemlji, jedanaesto poglavlje je prijelomno i znakovito progovara o Babilonskoj kuli, a završava rodoslovljem Noina sina Šema do Teraha koji je bio otac Abrahama.

Prvo poglavlje nam opisuje stvaranje te naznačuje Božje trojstvo. U našem prijevod imenica za Boga je muškog roda u jednini dok je u hebrejskom ~yhil{a/ plural za božanstvo što već od prvih poglavlja naznačuje ono što je posebno vidljivo u Novom zavjetu, a to je trojstvo Boga. Naglaska u tom poglavlju je da Bog stvara svijet i pojedine njegove dijelove postepeno. Imenica ¨dan¨ koja se koristi u hrv. prijevodu, a završava nakon svakog od sedam odjeljaka koji govore o stvaranju pojedinih cjelina, heb. ~Ay ima nekoliko značenja; dan, vrijeme, godina. Dan u smislu izmjene dana i noći, period od 24 sata, ali i vremenski period u općem smislu u kojem se ne naglašava točno određeno vrijeme izraženo u satima. Iz toga se može zaključiti kako trojedini Bog stvarao svijet u etapama, s tim da sedmi ¨dan¨ naglašava potrebu odmora koja se povezuje činjenicom da nakon period rada treba nastupiti vrijeme odmora i na taj način se uspostavlja načelo rada i odmora. Dakle prema uzoru na Boga poticaj je da čovjek radi, stvara na taj način se ostvaruje ali pritom voditi brigu i o odmoru.

Prvo poglavlje nam iznosi sliku o tomu kakav je čovjek u svojoj biti. Stihovi od 26-31 nam govore o da je čovjek stvoren od Boga te da je oblikovan na sliku Božju. To da je čovjek Božja ¨slika¨ ~l,c naznačuje kako, iako samo sjenovito ili bolje djelomično, čovjek posjeduje osobine koje posjeduje Bog. Po tomu smo nalik Gospodinu te imamo sposobnosti koje nam je naš tvorac usadio da nalik njemu činimo djela koja će iako bljedoliko ipak upućivati na Božju veličinu. Ta sličnost sa Bogom trebala se je očitovati u načinu kako se čovjek ponaša i djeluje, a ne kako izgleda jer je Bog – Duh. Sličnost Bogu se je trebala očitovati u mogućnosti da poput svoga Stvoritelja, stvorenje upravlja ostatkom svega stvorenog. Ljudi su dakle od Boga dobili zapovijed ali i mandat da gospodare ili bolje upravljaju stvorenjem. Na žalost neki su krivo pomislili da biti gospodar znači okrutno vladati, sebično iskorištavati i uništavati. To je pogrešno, a sa sigurnošću možemo tvrditi da čovjek nije dobio ovlast da uništava zemlju i život kojega je začetnik Bog.

Prvi čovjekov posao bio je povezan sa brigom za okoliš, jer je trebao Eden ¨obrađivati i čuvati¨ Post 2,15, zbog toga svako uništavanje okoliša i neprimjereno iskorištavanje zemljinih resursa je obezvređivanje Božjeg naputku o brizi i čuvanju svega stvorenog. Može se zaključiti da je Bog ovlastio čovjeka da zemlju poboljšava i unaprjeđuje, a ne uništava. Iz toga proizlazi i etički princip povezan i primjenjiv u ekonomiji i gospodarstvu, a taj je da djelovanje treba biti tako usmjereno kako bi oplemenjivalo, poboljšavalo i unaprjeđivalo svijet u kojemu živimo.

U drugom poglavlju 20 b postavljaju se temelji za razumijevanje i razvijanje zdravih obiteljskih odnosa među supružnicima. U Svetomu pismu stoji zapisano da se čovjeku; ¨ne nađe pomoć kao što je on!¨. Ovo zapažanje povezano je sa činjenicom da su oko čovjeka postojali različiti stvorovi ali niti jedan od njih nije mu bio od dostatne pomoći. Jedan od glavnih razloga za stvaranje čovjekove supružnice bila je potreba pomoći. Ako netko potrebuje pomoć on očito nije sam sebi dovoljan i ne može biti samodostatan nego ovisan o drugomu ili bolje drugoj. Na primjeru prabraka naših praroditelja zapaža se načelo bračne zajednice, a ta je da se bude pomoć kako u dobru tako u zlu. Potreba zajedničkog života i uzajamne pomoći toliko je suprotna modernom, ali iskrivljenom, razmišljanju koje kod čovjeka potiče samodostatnost i potrebu da sve radi sam, a kada se traži i prima pomoć od drugih onda je to isključivo za zadovoljavanje egocentričnih potreba pojedinca. Supružnici su u bračnim zajednicama često puta nalik na usamljene otoke, u kojemu svako ima svoj svijet i zadovoljstvo bez velike potrebe da se promišlja o drugoj strani. Ovi stihovi progovaraju o potrebi života ali i suživota sa drugim u bračnoj i društvenoj zajednici.

Treće poglavlje nam progovara o temeljenom problemu čovječanstva, na pomalo mitološki način iznosi istine o uzrocima neprilika, sukoba, nereda i ratova među ljudima. Povijesnost događaja nije toliko bitno koliko sama poruka. Današnji svijet, ali tako je od kad je svijeta i vijeka, u potrazi je za odgovorom na problem zla, ono je evidentno od prapovijesti do današnjih dana. Što tjera ljude da čine drugima zlo, i odakle zlo?

U ovom poglavlju pronalazimo nekoliko bitnih ideja koje ¨bacaju svijetlo¨ na problem zla. Čovjek je stvoren da zajedno sa svojom supružnicom živi u skladu s Bogom. Istinski sklad i voljenje drugoga moguće je jedino ako se posjeduje sloboda i mogućnost izbora, to je Bog podario čovjeku. Na žalost mogućnost izbora ne znači i dobar izbor. Zlo je došlo na povijesnu scenu zbog toga što je čovjek donio odluku da slijedi svoj, a ne put koji mu je namijenio Bog, poziv na suživot i suradnju s Bogom čovjek nije htio prihvatiti jer mu je bilo važnije biti samo svoj pa makar i po cijenu smrti.

U priči o kušnji te padu Adama i Eve pronalazimo razloge zbog koji se to dogodilo. Prvi ljudi potpali su pod utjecaj zloga koji je utjelovljen u liku zmije. Praroditelji su imali mogućnost izbora, poslušnost Božjem naputku značila je vječni život i savršen odnos s Bogom, neposluh je vodio u smrt. Smrt je nastupila nakon što su potpali pod utjecaj zloga, a imalo je dvostruki učinak. Prvi se očitovao u fizičkoj smrtnosti, ograničenom broju godina koje je čovjek proživio prije nego je skončao svoj život. Drugi se je očitovao u duhovnom, a za posljedicu ljudi više nisu jasno, jednostavno i prisno komunicirali s Bogom. Njihov odnos s Bogom od trenutka neposluha bio je poremećen, a nad njima prokletstvo koje su svojom samovoljnošću navukli na sebe.

Promišljajući o iskustvu koje su imali Adam i Eva daje se zaključiti kako zlo nije bilo djelom ljudskog stvaranja, ono je čovjeku ponuđeno, on ga je izabrao. Izbor zla otvara mogućnost da se isto čini i sa dobrom, dakle iako su ljudi pali na kušnji i podali se zlu ipak u sebi imaju istu mogućnost činiti dobro. Ljudi su sposobni za činjene zla, ali isto tako mogu činiti i dobro, a to se ne smije zanemariti ili umanjiti.

Sveto pismo nam često puta progovara o tomu kako treba biti ali nam pokazuje i kako je bilo, puno je puta tako i danas... Zbog toga podrobno proučavanje Biblije pomaže u razumijevanju Božjih istina i pomaže da znamo koja su to valjana etička načela koja možemo preslikavati u svakodnevni život i na taj način oživljavati Božju riječ u životu.