© Copyright www.rkczg.hr

Kada je prosječni kaplar, u svim područjima, počeo snivati snove o Trećem Reichu, sebe proglasio Furerom, po uzoru na talijanskog Ducea, većina je mislila kako je to jedan u nizu ispada nepoznatih ali željnih vlasti, utjecaja i moći. Ono što je uslijedilo u godinama i decenijima poslije ostavilo je neizbrisiv trag na povijest čovječanstva, a do danas pokazuje kako zlo uvijek nađe način očitovanja, te kako ničije snove ne treba olako odbaciti.

Na žalost, i danas postoje društvene skupine i pojedinci koji u potrazi za identitetom prihvaćaju doktrine koje svojom žestinom i uvjerljivošću nude jednostavne odgovore na društvene probleme po sistemu: «Za sve su krivi drugi, svi su protiv nas, a mi smo u pravu!» U pravilu, to su manjine: rasne, vjerske, etničke.... koje imaju «velike lobije» udružene u razne organizacije i tajna društva te su «organizirane» u borbi protiv «ugrožene» većine. Budući i danas postoje pojedinci među slavenskim narodima koji misle kako je koketiranje sa takovim ideologijama poželjno valja podsjetiti kako isti mogu zahvaliti Bogu i onima koji su se borili protiv takovih sustava da je zlo koje se tad pojavilo ipak pobijeđeno. Razlog za to je očit, da je fašizam i nacizam opstao na vlasti do današnjih dana svi bi mi bili robovi, ako bi nas bilo, a kršćanstvo kao religija i svjetonazor nestao.

Potrebno je podsjetiti kako su tijekom tog vremena mnogi kršćani (rimokatolici, protestanti i ortodoksni) činili napore protiv nacističko-fašističke ideologije. Jedan od takvih primjera je Karl Barth (r.10. svibnja 1886., u. 9. prosinca 1968. Basel) . Ovaj je reformirani (kalvinski) teolog među najutjecajnijim teološkim misliocima 20. st. bio poznat po rušenju teološkog antropocentrizma i liberalne teologije, te uspostavi sustava kršćanske dogmatike temeljenog na nepogrešivosti Sv. Pisma. Javno se zalagao i borio protiv nacističkih ideja te je zbog neprihvaćanja nacizma morao napustiti Njemačku i Sveučilište u Bonnu, i vratiti se u rodnu Švicarsku.

Anti kršćanski elementi totalitarističkih sustava

U svojim su postavkama sve totalitarističke ideologije duboko u suprotnosti s naukom Isusa Krista. Biti kršćanin znači slijediti nauk koji je uspostavio židovski rabin kojega su mnogi Židovi, ali u većini ostali narodi svijeta, među njima ne mali broj Hrvata prihvatili kao centralnu osobu svoga religijskog sustava. Iako se kršćanstvo kao vjera može poučavati kroz sustav kateheze te je u tom smislu bitan dio odgoja, ipak je ona integrativno povezna s pozivom koji upućuje Svemogući. Valja podsjetiti kako je nemoguće biti kršćanin bilo koje konfesije ili denominacije, a odbacivati, negirati i uništavati postavke Kristovog nauka objavljene u Novomu Zavjetu, napose Evanđeljima.

Budući je fašistička, nacistička i ostale totalitarističke ideologije duboko u suprotnosti s kršćanstvom, valja promotriti, u kratko, ključne anti-kršćanske postavke koje su sastavni dio prakse tih ideologija.

Kult ličnosti je razvijen u svim totalitarističkim ideologijama. Podrazumijeva postojanje vrhovnog vođe kojega se slijedi, sluša, iskazuje nesebično divljenje i poštovanje, jednom riječju obožava. Taj kumir je obično povezan sa partijskom organizacijom koja kroz njega provodi program i na taj način vrši utjecaj na mase. U kršćanskoj etici koja se temelji na Sv. Pismu svako je obožavanje prolaznog kao ili pored Boga u direktnoj suprotnosti sa štovanjem jedinog, vječnog, neprolaznog i savršenog Boga, kojega jedino treba štovati te mu se umom i srcem predavati; Izl 20,3-6.

Mržnja prema drugima kao motiv napretka. Povremeno se može čuti kako manjine mogu ugroziti većinu. Ta izjava je netočna, jer su po svojoj definiciji manjine uvijek ugrožene i kako takove ne mogu ugrožavati većinu koja ima različite mehanizme zaštite svojih interesa. Takovim je izjavama Hitler potaknuo netrpeljivost, antagonizam, mržnju i uništavanje manjinskih skupina, Židova, Slavena, ali i drugih. Mržnja donosi negativnu energiju, a posljedice su vrlo teške. Zato se mržnja kao trajno stanje duha i uma u kršćanskoj etici percipira kao negativno stanje i suprotstavljena je nauku Isusa Krista koji je poticao ljubav, tj. činjenje dobra kao uzor nasljedovanja; Mt 5,43-48; Iv 13,34-35.

Ksenofobija je pratilja zapadne civilizacije dugi niz stoljeća. Mržnja prema Božjemu narodu uvjetovana je nepoznavanjem Sv. Pisma i netrpeljivošću koja se generacijama prenosila još od vremena Rimskog imperija. Trebalo bi podsjetiti da je ona u direktnoj suprotnosti sa temeljnim postavkama kršćanske i biblijske etike te je utemeljena na nepoznavanju i neprihvaćanju osnovnih činjenica kršćanstva. Dakle, sam Gospodin Isus Krist, njegova majka, koju neki toliko obožavaju, sv. Petar kojega neki smatraju prvim papom bilu su židovske narodnosti, a velika većina apostola, i prvih učenik zapravo su bili Židovi. Kršćanstvo je u prvom stoljeću bila nova vjera primarno u sklopu Židovstva, zahvaljujući misijama apostola Pavla, koje su vrlo detaljno opisane u Novo zavjetnoj knjizi Djela apostolska, kršćanstvo je počelo nadilaziti okvire jednog etniciteta te izrastajući iz židovstva počelo dobivati univerzalne oblike.

Nasilje je kao način ostvarivanja ciljeva u direktnoj povezanosti sa svim ideologijama tame i mraka. Svi oni koji nasiljem šire svoje ideologije ili vjerska uvjerenja su pod direktnim vodstvom sila zla, tame i mraka. Fašističke ideologije su u svojim temeljnim ideološkim premisama promovirale nasilje kao oblik ostvarivanja svojih ciljeva. Bogoljublje koje nije popraćeno čovjekoljubljem nije vjera u punini, zbog toga u brizi za vjeru treba brinuti i za čovjeka pojedinaca, a nasilje kao oblik ostvarivanja ciljeva je u potpunosti suprotan Kristovim naukom, u tom smislu svi oni koji potiču ili provode nasilje ne mogu se smatrati kršćanima; Mt 22,34-40; Mk 12,28-34; Lk 10, 25-28.

Negiranje spasitelja svijeta; I. Iv 2,22; II. Iv 1,7. Kršćanska religija potiče duhovnu i praktičnu dimenziju života. Ona usmjerava na otkrivanje duhovnog vida čovjeka koji je temelj za kvalitetan, cjelovit i svrhovit život. Razvijanje tog područja života počinje vjerom u jedinog spasitelja svijeta, vjera uvodi u obraćenje, ono stvara duhovnu promjenu koja se očituje u promjeni stavova, izgradnji svjetonazora koji ne polazi od egocentrizma nego želje da se stvara bolji svijet po mjeri svih, a ne samo nekih.

Kršćanska je poruka jedinstvena, govori o Gospodinu Kristu Isusu. Jedinstvenost te poruke očituje se u činjenicama dolaska, života, učenja i poslanja kojega je Isus imao. Njegovim dolaskom ostvarena su iščekivanja Božjeg naroda. Krist je svojim dolaskom potvrdio istinitost zapisa Starog Zavjeta, a njegov život i učenje poticali su mir, snošljivost, susret i život s Bogom, ulijevali su nadu u vječni život koji dolazi po vjeri u Svemogućega te navijestili Radosnu vijest spasenja i pomirbe s Bogom. Kršćanska vjera potiče mir kao duhovnu dimenziju koja se očituje u praktičnom životu i snošljivost zbog činjenice da je istinski kršćanski svjetonazor uvijek u manjini.

Ideologije mraka, zla i nasilja u svojim osnovama su; isključive, nasilne, potiču nesnošljivost prema drugima i drugačijima, izgrađuju samodostatnost i potiču mržnju. Sve je to u dubokoj suprotnosti sa kršćanstvom koje ima vjersku i religijsku dimenziju, ona vodi u duhovnu obnovu koja je temelj kvalitetne i cjelovite društvene obnove.